VIDOVDANSKE SVEČANOSTI BERANE 2015.

Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 , njihovih potomaka i poštovalaca i JU Centar za kulturu Berane organizuju tradicionalnu manifestaciju ,VIDOVDANSKE SVEČANOSTI BERANE 2015." na kojoj će promovisati zbornik pjesama o Gavrilu Principu  ,,PRINCIP PONOVO U BEČU" priređivača Slobodana Čurovića.

Program će se održati u Galeriji Polimskog muzeja u petak , 26.06.2015. u 20 sati.

 

U programu će učestvovati :

-Slobodan Čurović- pjesnik

-Veselin Vujović-pjesnik

-Miodrag Milošević-pjesnik

-David Lalić-pjesnik

-Mane Cimbaljević-pjesnik

-Darko Jovović-pjesnik

-Goran Kiković-istoričar

 

DOBRODOŠLI !

 

Nagrada koju je dobio  istoričar Goran Kiković

 

      Na svečanosti koja je održana u prostorijama Polimskog muzeja nagradu Goranu Kikoviću  je uručio David Lalić, predsjednik žirija za dodjelu nagrade:

On je potom pročitao obrazloženje žirija:

 

 

'' Žiri u sastavu : David Lalić, pjesnik, Novak Vujačić, novinar, i Dobrašin Jelić, književnik, donio je odluku da ovogodišnju nagradu za publistički rad i istraživanje iz istorije Srbskog naroda sa teritorije Vasojevića, koja nosi naziv ''Radomir P. Guberinić''.za 2015. Godinu dodijeli Goranu Kikoviću, profesoru istorije i istoričaru iz Berana.

Do sada su ovu nagradu dobili: Vukosav Vule Raketić, novinar i publicista iz Navotine kod Andrijevice za 2013. godinu i Branislav Otašević, književnik i publicista iz Gornje Ržanice kod Plava za 2014.godinu.

.          Goran Kiković rođen je 28.07.1975. u Ivangradu (današnjim Beranama), od oca Strahinje i majke Darinke-Mare, djevojačko Božović. Osnovnu školu učio je u Rovcima i Donjoj Ržanici. Gimnaziju završio u Beranama. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini na odsjeku za Istoriju na temi ''Vojvoda Pavle Đurišić''. Do sada je objavio, pet knjiga: ''Vojvoda Pavle Đurišić'', Podgorica, 2003., ''Velika narodna skupština srbskog naroda u Crnoj Gori-Podgorica 1918.'', Berane, 2006., ''Razvoj prosvjete i školstva u Donjim Vasojevićima (sa posebnim osvrtom na osnovne škole u Donjoj Ržanici, Kaludri, Zagorju, Rovcima i Rijeci Marsenića)'', Berane, 2008., ''Milo Kenjić sa svojim bataljonom u borbi za slobodu i ujedinjenje srbskoga naroda'', Berane, 2010. i ''Preci i potomci'',Berane,2014. Baveći se prouočavanjem istorije srbskoga naroda objavio je značajan broj tekstova, članaka i priloga u mnogim listovima i časopisima, u kojima se bori protiv falsifikovanja istorije srbskoga naroda. Bio je predsjednik Srbskog istorijsko-kulturnog društva ''Nikola Vasojević''-Berane, glavni i odgovorni je urednik časopisa za književnost, istoriju i kulturu ''Glas Holmije'', član je redakcije časopisa za obnovu srpske kulture i tradicije ''Srbobran''-Berane, član je Udruženja srbskih književnika u otadžbini i rasejanju- Beograd ,Jugoslovenske književne zajednice, Udruženja srbskih književnika i pjesnika ''Gorska Vila'' sa sjedištem u Podgorici i počasni predsjednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca Regionalni odbor Berane. Pored naučnog doprinosa za poštovanjem tradicije i rasvjetljavanjem  istorijske istine o srbskom narodu, radio je u OŠ ''Donja Ržanica'' kod Berana kao profesor istorije, predajući istoriju i istoriju religije, bavi se i političkim radom,u dva mandata bio je odbornik u SO Berane a sada je na dužnosti predsjednika  Skupštine opštine Berane. Živi u Donjim Lugama kod Berana.''- istakao je na kraju Lalić.

 

 

Potom se na uručenoj nagradi zahvalio Goran Kiković i istako je između ostalog sljedeće:

 

'' Želim da se zahvalim organizatorima koji su uspostavili ovu nagradu i žiriju što su baš meni dodijelili nagradu koja nosi ime Radomira P. Guberinića Draga braćo i sestre, sjećajući se Vidovdana 1389. sjećamo se Vidovdana 1914., Vidovdana 1919, .Vidovdana 1989, Vidovdana 2001, sjećamo se naše prošlosti, jer bez prošlosti nema ni budućnosti.

 

Zato se moramo  prisjetiti likova starog Jug Bogdana i njegovih sinova, Toplice Milana i Kosančić Ivana, Srđe Zloplogleđe i Banović Strahinje, Kosovke djevojke i Miloša Obilića, ''koji žive dokle sunce grije'' i koji su uvijek bili pred očima i u srcima slobodara kao što su bili: vojvoda Petar Bojović, koji je porijeklom iz Vasojevića, vojvoda Živojin Mišić, vojvoda Radomir Putnik, vojvoda Stepa Stepanović koji su sa likovima kosovskih junaka polazili u mnoge bojeve, i u balkanskim ratovima i u prvom svjetskom ratu. Činili su, bez pretjerivanja, čuda od junaštva na Bregalnici, na Drini, na Skadru, na bojištima širom Srbije. A šta tek reći za borbe na Mojkovcu, Kajmakčalanu prilikom proboja Solunskog fronta! Junaci sa Mojkovca naši preci, naši đedovi i naši prađedovi su grudima svojim ukopani u ledu i snijegu zatvarali prolaz austrijskom osvajaču, štićeti tako odstupnicu srbskoj vojsci preko Albanije. A na vrhovima Kajmakčalana na neprijateljska utvrđenja smjelo su jurišali sa vojvodom Vukom Popovićem i ostavljali svoje živote sbratimljeni i Crnogorci i Hercegovci i Krajišnici i Bosanci i Srbijanci. Zato je i kralj Aleksandar I Karađorđević našim precima dodijelio 196 zlatnih Obilića medalja,765 srebrnih Obilića medalja i 96 medalja za revnosnu službu. Ratnicima sa prostora gornjih i donjih Vasojevića, Šekulara, Velike i Gornjih sela. Ukupno dakle 1057 odlikovanja. Ne govorim ovo da se pohvalim i podičim na naše pretke nego da ne zaboravimo čiji smo od koga smo i ko su nam bili preci.

Sjećamo se danas naših predaka zbog nas, njihovih potomaka i držimo se gesla našeg Udruženja: ''Budimo dobri potomci kako bi bili čestiti preci''.

 

 

 Živjeli, i neka nam na sreću i na napredak dolazi svaki naredni Vidovdan.

Dogodine da ga slavimo u Prizrenu ako Bog dâ!''

 

U okviru '' Vidovdanskih ''svečanosti održana je i slava Udruženja u 

ugostiteljskom objektu Bata Devića u Donjoj Ržanici kod Berana. Prisutne je u ime Udruženja pozdravio predsjednik Miličko Trifunović, koji je u svojoj vidovdanskoj besjedi istako:

 

''Dame i gospodo, braćo i sestre, časni oče, 

      Naše Udruženje slavi danas krsnu slavu ''Vidovdan''. Krsnu slavu slave samo Srbi od svih hrišćanskih i pravoslavnih naroda. Vidovdan je praznik sjećanja na kosovske mučenike i kneza Lazara. Prirodno je zato da Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918., njihovih potomaka i poštovalaca Berane, slavi ovaj sveti dan, kada se sjetimo naših junaka koji su se od Kosovskog boja 1389.  pa do 1999. borili za krst časni i slobodu zlatnu i branili srbski narod od raznih zavojevača i zulumćara.Kada se knezu Lazaru uoči kosovskog boja javio anđeo Gospodnji, a njegove riječi slikovito prenio pjesnik ''kojem ćeš se privoljeti carstvu da l' zemaljskom ili nebeskom?'', on je rekao: ''Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvjek i doijeka''. Šta ''Vidovdan'' znači za srbski narod slikovito je objasnila Isidora Sekulić: ''Nauči svog sina jedinca da je Vidovdan isto što i krsna slava ili rođendan i to je već dosta''.

          Glavni junak Kosovskog boja je Miloš Obilić, koji je pogubio turskog cara Murata i postao simbol junaštva kod Srba od 1389. do danas. Koliko je bio slavan u Crnoj Gori najbolje govore riječi vladike Rada Tomova-Petra II Petrovića: ''Oj Miloše, ko ti ne zavidi, ti si žertva vaskolikog čujstva voistini genij svemogući''. I mnoge druge riječi u ''Gorskom vijencu'' govore o junaštvu Miloša Obilića. Njegoš je 1847. uspostavio ''Zlatnu Obilića medalju'' kao najveće crnogorsko odlikovanje za hrabrost. Ove medalje je podijelio našim precima 1926. na Vidovdan kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, tada je ovo odličje dobilo 1054 borca iz Vasojevićkih brigada. 

I danas 626 godine poslije ove velike bitke, sjećajući se jedne od najvećih pogibija srpske vojske i srbskih junaka na čelu sa knezom Lazarom Hrebeljanovićem, srbski narod slavi moralnu pobjedu kosovskih junaka i mučenika, koje je SPC svrstala u red velikomučenika, a za ime kneza Lazara Hrebeljanovića, kosovske junake i bitku, vezane su legende i kosovski ciklus srpske epske poezije, koji je sačuvao od zaborava veliki dio srpske istorije prije i poslije pada Srbije pod tursku vlast. Na tim temeljima je nastala i Crna Gora.

            Na današnji dan se, draga braćo i sestre, sjećamo Kosova i Metohije i kako zapisa vladika Rade Tomov Petrović u ''Gorskom vijencu'': ''Oj Kosovo grdno sudilište, nasred tebe sodom zapušio''! A knjaz i kralj Nikolakaže je u svojoj znamenitoj pjesmi stihovima ''Onamo, namo da viđu Prizren, ta to je moje doma ću doć, starina mila tamo me zove, tu jednom moram oružan poć...'' izrazio svoju želju da oslobodi svetu srpsku zemlju.

      Vasojevići su kao usijana vulkanska lava jurnuli iz svoje kolijevke, ne osvajajući tuđu već šireći svoju teritoriju, sudarajući se sa najljućim turskim i arbanaškim zlicama, išli u susret staroj Srbiji, Metohiji i Kosovu. To njihovo kosovsko opredjeljenje slikovito je naglasio Marko Miljanov kada je sebe i ostale crnogorske vojvode nazvao običnim, a Miljana Vukova ''kosovskim vojvodom''. To njihovo kosovsko opredjeljenje, hrljenje u susret iskonskim srbskim zemljama, uz guslarske pjesme i san pretočilo se u stvarnost.

             I mi, braćo, večeras sabrani u slavu Gospoda našega Isusa Hrista i sv. Mučenika Kneza Lazara i sv. Srbskih mučenika kosovskih čvrsto smo i nedvosmisleno na strani Srbije i jasno i glasno svima kažemo da je Kosovo sveta srbska zemlja, da je Kosovo dio Srbije. Da je Kosovo naš temelj, naša duhovnost, naše grdno sudilište... Kako su se Jevreji pozdravljali kad su protjerani iz Izraela ''dogodine u Jerusalimu'', i mi Srbi treba da se pozdravljamo ''dogodine u Prizrenu'', jer bez Kosova i Metohije nema ni nas Srba u Crnoj Gori, jer je Crna Gora zbjeg kosovski, kako pišu svi istoričari prije i do Šerba Rastodera.

Draga braćo i sestre, sjećajući se Vidovdana 1389. sjećamo se Vidovdana 1914., Vidovdana 1919, .Vidovdana 1989, Vidovdana 2001, sjećamo se naše prošlosti, jer bez prošlosti nema ni budućnosti. Sjećamo se danas naših predaka zbog nas, njihovih potomaka i držimo se gesla našeg Udruženja: ''Budimo dobri potomci kako bi bili čestiti preci''.

Živjeli, i neka nam na sreću i na napredak dolazi svaki naredni Vidovdan.

Dogodine da ga slavimo u Prizrenu ako Bog dâ!''