Ko obara avione nad đavoljom varoši

Fenomen Đavolje varoši kod Prolom banje (Kuršumlija) najvjerovatnije potiče od prastarih dana kad se sa ovog područja povuklo ogromno jezero, na čijem dnu su se nalazile čudnovate prirodne piramide. Prema opštem mišljenju, Đavolja varoš je jedinstveni prirodni spomenik na tlu Evrope.
Novija istorija bilježi da na ovom području, iz dosad nepoznatih razloga, padaju i vojni avioni. Upečatljiv primjer je pad vojnog transportnog aviona "Daglas DC-3", početkom pedesetih godina prošlog vijeka. Nakon zvanične istrage, objelodanjeno je da je u pitanju bio "ljudski faktor", ali je ostala sumnja, jer je avionom upravljala iskusna posada i da se avion, ipak, srušio iz pomalo neobjašnjivih razloga. Uz to, Jovan Nedeljković, bivši komandant niškog vojnog aerodroma kaže da se iznad Radan planine i područja Đavolje varoši, što je poznato svim pilotima, koriste isključivo žiro-kompasi, jer avio-magnetni kompas, iznad ovog područja, netačno i nepouzdano određuje kurs.
Mnogobrojni istraživači su se bavili ovim fenomenom, a početkom 2003. godine, u jednom beogradskom dnevnom listu pojavio se tekst pod nazivom "Tajne zmajevih brazdi". U ovom tekstu se pojavila izjava Stanimira Vučetića, penzionisanog avio-tehničara iz Beograda, amatera radiesteziste.Prema njegovim istraživanjima, ispod Radan planine teče termalna rijeka, koja je zasićena raznim mineralima, pa stvara jak naboj akumuliranog elektriciteta i tako se organizuje magnetno polje, ograničeno lukom, sličnom duginom i prostire cijelim njenim tokom. Rijeka izvire ispod Malog krša na planini Sokolovici i proteže se prema jugu – sve do granice sa Albanijom. Visina gornje granice luka, prema njegovim istraživanjima, iznosi 973 metra, ali se djelovanje osjeća još 600 metara iznad, što bitno utiče na vazduhoplove koji lete niže, ili bliže ovom području.
Radomir Tanasković, diplomirani turizmolog iz Kuršumlije, vrsni poznavalac ovog kraja, tvrdi da se lokalitet Đavolje varoši nalazi u zoni "Zmajevih brazdi" ili, kako se još nazivaju, "zmajevih glava". O njima je saznao od nekog prijatelja koji je, čeprkajući po starim papirima, našao zapise keltskih sveštenika, u kojima se objašnjava postojanje ove prirodne pojave. Prema tim spisima, na Balkanu se nalaze samo dvije takve "brazde" – jedna iznad doline rijeke Mirne u Istri, a druga nad Radan planinom, na čijim obroncima se i nalazi Đavolja varoš.
Kako je navedeno u tekstu, "zmajeve brazde" nalaze se i iznad Koni Ajlenda, u blizini Njujorka. Sve ove tri "tačke", početkom devedesetih godina 20. vijeka, povezivale su neki neobični događaji. Naime, iznad Radan planine i Đavolje varoši pojavile su se "zvijezde lutalice". Dolazile su sa predvečerjem i nestajale u zoru. Taj fenomen nijesu mogli da objasne ni najelitniji poznavaoci nebeskih prilika, dok se u Istri, u isto vrijeme, obrušio meteor, čija se svjetlost, pri padu, vidjela čak i u Italiji.
Iznad treće "zmajeve glave", na području Koni Ajlenda tada se misteriozno srušio američki putnički avion, a ni agenti moćne CIA nijesu uspjeli da objasne šta je uzrok njegovog pada.
Nakon ovih događaja, u narodu je ponovo oživjela priča o "skamenjenim đavoljim svatovima" i "okamenjenim đavoljim učenicima", pa se došlo do zaključka da to "đavoli obaraju avione"!
Posle niza avionskih nesreća, piloti izbjegavaju ovo područje u širokom luku. Inače, na prostoru Đavolje varoši postoje dvije interesantne hidrografske pojave – đavolja voda i đavolje vrelo. Đavolja voda je skup nekoliko izvora koji se javljaju na visini od oko 700 m, u koritu Đavolje jaruge. Voda je mineralizovana i, kako naglašava dr Mladen R. Stanojević, opasna je za piće, ali se upotrebljava u narodnoj medicini za zalečivanje rana i, rjeđe, za liječenje oboljenja grla, usta, ždrijela. Ova voda se u Prolom banji prodaje po veoma visokoj cijeni! Đavolje vrelo, kako piše dr Stanojević u svojoj doktorskoj disertaciji "Turističke vrijednosti topličkog kraja", izbilo je 1070. iz geološke bušotine i od tada ova voda ističe i razliva se prema koritu Žutog potoka, taložeći gvožđeviti oksid i formirajući minijaturne crvene slapove...
Dva potoka koja su se ulivala u jezero, donosila su i taložili po pribrežnoj terasi – rječni materijal. Poslije velikih kiša, oni su donosili krupno kamenje, koje je ostalo ukliještemo u mekšim sedimentima. Tako su sa obje strane razvođa Đavolje i Paklene jaruge, kako napominje dr Stanojević, stvorene 202 piramide, čija se visina kreće od dva do 15 metara. Širina im se, u osnovi, kreće od četiri do šest metara, a na vrhu jedan do dva metra. Kamene piramide s lijeve strane Đavolje jaruge su većih dimenzija, impozantnije su i time privlačnije za fotoreportere, a njihova monumentalnost, ističe Stanojević, dolazi do izražaja kad se posmatraju iz korita ili sa desne strane Đavolje jaruge...