Dane Čanković: Pojednostavljeno

Ja sam Put, Istina i Život. (Jovan, 14:6)

Suštinsko svojstvo čovjeka je u imanju slobode. I upravo izbor volje čovjekove određuje njegovu najveću pobjedu ili najveći poraz i u tome pokazuje da li je njegova ličnost dostojna ili nedostojna.

Postoje samo dvije strane.     Ljubav, istina, život, radost, smisao... i druga strana – mržnja, laž, tjeskoba, obmana...

Čovjek se nađe na jednoj, pa na drugoj strani, sve dok konačno ne izabere odlazak u „Vječni grad“, ili nestanak u „podzemlje“. Nije lako izabrati,  jer imamo lukavog, najvećeg obmanjivača i imitatora. Zahvaljujući njemu, sve što je dobro mi preokrećemo na zlo. Ali isto tako čovjek, ako želi, a zahvaljujući Onom koji je stvorio „nebo i zemlju“, svako zlo preokreće na dobro. Stvoritelj zna šta je čovjek izabrao. Zato ga je stvorio i vjeruje u njega, jer Njemu je i prošlost, i sadašnjost i budućnost u svakom trenutku prisutna.  Ali i lukavi ima svoj smisao. Zahvaljujući njemu, ono što postaje nabusito, a lažno veliko ja, sklono je padu i nestanku, kao, i opet zahvaljujući njemu, nailazimo na iskušenja, koja ako ih savladamo, uz Božju pomoć, kroz djelanje uma, duše  i tijela, malo čovjekovo ja stapa u vječno veliko Ja.

I u politici ima istine, laži, obmana... I u njoj često nije tako kao što izgleda.

Pokušaću to pakazati kroz primjere.


Obmane i prevare

Jugoslaviju nisu željeli srbski narod i njegove istinske vođe. Bili su navedeni, obmanuti, a možda i primorani. U Jugoslaviji puno više su se ekonomski razvijali drugi narodi nego srbski, i to na njegov račun. Čak su jačani i drugi identiteti i stvarani novi, i to ponovo na srbski račun.

Neka ozbiljan i objektivan čovjek uzme presjek stanja u  poljoprivrednom, industrijskom, uopšte ekonomskom smislu 1939.  i  1990. godine po socijalističkim republikama (banovinama) Jugoslavije  i neka usporedi međusobni procenat rasta. Usput rečeno, bio sam iznenađen, kada mi je jedan Slovenac (F.G.) u Mariboru 1989. godine rekao da je „Tvornica automobila Maribor„ nastala tako što su se mašine iz Srbije prebacile tamo. Neka se usporede popisi stanovništva u Jugoslaviji prije i poslije Drugog svjetskog rata, kako bi se vidjelo koliko je bilo Srba, a koliko drugih. Isto tako, u tom periodu, koliko je zastupljeno ćirilično pismo, uništavana srbska pravoslavna crkva.

Slično se dešavalo i u odnosu SSSR-a i ruskog naroda, uvažavajući razliku u veličini jednog i drugog naroda i jedne i druge države. Čak su svojevremeno režimi SSSR-a i Jugoslavije sve činili da posvađaju dva bratska naroda, ruski i srbski.

Ovom prilikom treba spomenuti tešku ekonomsku, političku, socijalnu situaciju na prostorima SSSR-a i Jugoslavije. Vlast se otuđila od naroda, bilo je puno nepravde... Bile su sazrele okolnosti da dođe do suštinskih promjena i da se napravi veliki iskorak naprijed. Svaki novi sistem mora imati i nešto dobro i privlačno, kako bi ga  narod (društvo) lakše prihvatio. Bez obzira što je došao spolja,  tako je bilo sa boljševizmom i komunizmom u SSSR-u i Jugoslaviji. U svojoj ideji i suštini on je bio poguban po ruski i srbski narod, ali su ga oni  prihvatili zbog navedenih razloga.

Kad se god nešto ozbiljnije, a pogotovo veliko dešava, uvijek se uključuje, ubacuje i druga strana, u odnosu na onu koja događaj režira. To radi oprezno, čekajući svoje vrijeme, pri tome pokušavajući napraviti što manju štetu svojoj stranu, ili se što bolje pozicionirati za rasplete. Tako je bilo i u SSSR-u i Jugoslaviji.  U sistem su ulazili prikriveni ruski, odnosno srbski rodoljubi. U tom smislu, zanimljiv je odnos Zapada prema Staljinu, Titu, Miloševiću...

Ono što je bilo zamišljeno (SSSR i Jugoslavija) kao loše za ruski i srbski narod nije moglo ostvariti svoj cilj. Milošević 90-ih godina uspijeva SR Srbiju iz podređenog staviti  u ravnopravan položaj sa ostalim socijalističkim republikama Jugoslavije. Mislim da su i ruski rodoljubi u svojoj strategiji imali sadržane ideje rušenja Berlinskog zida i SSSR-a.
Kažu, Vatikan i Engleska su se složili oko stvaranja, ali i rušenja SSSR-a i Jugoslavije. Vidjeli su da im se planirani,  početni cilj ne ostvaruje. Prije rušenja imali su pokušaj reorganizovanja SSSR-a i Jugoslavije, ali na način da se stvore okolnosti i pravni okvir u kojem bi se ruski i srbski narod još više oslabio, te da njihova prirodna bogatstva drugi eksploatišu. U tom procesu ruski rodoljubi su preuzeli kormilo i iz raspada SSSR-a stvorili rusku državu. Smatram da Rusija vodi najbolju moguću politiku,  to nije politika SSSR-a koja je često išla „čizmom i tenkovima“. S druge strane, ona i te kako brine za svoje sunarodnike u susjednim zemljama.

Od neprocjenjive važnosti jeste činjenica da Rusija nije ušla u rat sa Ukrajinom, što su SAD i Engleska priželjkivale. Na takav način, Rusija im je izbila mogućnost formiranja velike koalicije i u okviru nje ogromnog broja ljudi – vojnika za borbu protiv Rusije. Ispravna ruska politika dovešće Ukrajince u situaciju da shvate, šta uistinu dobijaju prije svega od SAD-a i Engleske (i mogućnost nestanka kao države), a šta mogu dobiti od obnovljene Rusije. Ovdje bih spomenuo i dobru odluku Vlade Srbije  da direktno ne utiče na proces stvaranja nezavisne Crne Gore, kao i na sam referendum o nezavisnosti, jer Državna zajednica Srbija i Crna Gora nije bila na zdravim temeljima. Ozbiljniji uticaj Srbije na proces stvaranja ili nestvaranja nezavisne Crne Gore mogao je izazvati izrazito nepovoljne posljedice po Srbe i Crnogorce. Način kako je postupila Srbija stvorio je preduslov da u vremenu koje donosi moguću destabilizaciju Crne Gore, Crnogorci kažu „Braćo Srbi, pomozite“. I tek tada da braća Srbi pomognu.

Najveća finansijska obmana jeste u postizanju prenaduvane vrijednosti dolara. Sredinom prošlog vijeka određen centar moći odustaje da dolar ima realno pokriće u zlatu, i on se po nečijoj želji štampa u ogromnim količinama. Tako se finansiralo sve ono što je spomenuti centar moći želio, pa čak i razni hirovi. U tom procesu na kraju će najgore proći oni koji su za dolare, koje imaju, dali konkretnu vrijednost (proizvod, sirovinu, uloženi rad...), jer dolar će po svoj prilici biti uništen (a moguće i sve valute), i to ne zbog toga što to protivnička strana želi, već zbog toga što je na to računao centar moći koji je i odlučio da se dolar štampa (a poslije su se samo iznosi upisivali na vrijednosnim papirima) bez pokrića. Tvorci ideje dolara bez pokriće su  odmah znali da će rješenje poslije nekog vremena i kad je to najbolje za njih, biti u obezvrjeđivanju i uništenju dolara. I to nije sve, pokušava se prikazati situacija u kojoj bi „suprotna strana“ likovala zbog uništenja dolara, prikazujući to kao njihov poraz, a u stvari, taj centar moći najviše je profitirao i sve to tako unaprijed osmislio. Zbog toga je to obmana i najveća prevara, naveseti protivnika da želi ono što tebi odgovara.

Obmana je i u prikazivanju razloga i okolnosti formiranja Pokreta nesvrstanih.
Pojednostavljeno, poslije Drugog svjetskog rata, SSSR, koji je u njemu bio pobjednik, podsticao je širenje komunizma i na zemlje koje su bile pod kontrolom, prije svega Engleske.  A zbog njihovog  kolonijalnog odnosa, komunizam (sloboda, jednakost, pravda... bar u propagandnom smislu) je  nailazio na plodno tlo u mnogim zemljama. I SSSR je počeo širiti svoj uticaj preko njegove ideologije, koja postaje privlačna širim narodnim masama u zemljama pod kontolom, prije svega Engleske. Zato je Engleska preko Josipa Broza, a donekle Nehrua i Nasera, formirala Pokret nesvrstanih. Stvarni cilj te organizacije bio je  da se spriječi mogućnost, da te tzv. nesvrstane zemlje potpadnu pod uticaj SSSR-a, i da one i dalje ostanu pod dominantnim uticajem Engleske.


Crni scenario – Turska se navodi na rat

Još jednom pojednostavljeno. Turska se navodi da na Balkanu dođe do jedne tačke (u ekonomskom smislu njene kompanije investiraju i kupuju mnogo toga po Kosovu i Metohiji, Raškoj, Federaciji BiH, a u političkom smislu ona uzima za pravo da za Sarajevo kaže da je Turska a Turska Srajevo – Davutoglu, kao i da je Kosovo Turska i obrnuto – Erdogan, i da se brine za muslimane na Balkanu) odakle nema nazad, a koraci naprijed vode  najmanje u balkanski rat. U prilog tome ide i sve ono što se dešava sa Grčkom, u Raškoj oblasti, Dejtonskoj BiH, Makedoniji, Crnoj Gori... Takvu moguću situaciju Zapad bi iskoristio za rješavanja muslimanskog pitanja na svom prostoru.


Uvijek ima smisla i nade

Teško je biti spreman za takve velike i tragične događaje. Često je u  istoriji srbski narod i njegova elita nespremno dočekivali značajne događaje. Primjer je Prvi svjetski rat, kada su narod i vojska napustili svoju zemlju.  Tada su neki na Zapadu govorili da više ne postoji srbski narod i da je otišao u istoriju. A onda, za svega nekoliko godina, otpisani srbski narod vraća se kao pobjednik.

Onaj narod koji iznjedri stihove: „Sine Marko, jedini u majke / Bolje ti je izgubiti glavu / Nego svoju ogriješiti dušu”, ne treba da brine za svoju budućnost.

Možda se opet neka velika sila sprema za nemile događaje, i možda opet srbski narod i njegova elita neće biti spremni, ali i pored toga mogu biti pobjednici. Kako?

Iskrena i sa ljubavlju upućena Bogu molitva za narod i njeve vođe jeste rješenje i pobjeda.

Kada smo u beznadežnoj situaciji, imamo najjače oružje, molitvu upućenu Bogu, jer Njemu je sve moguće. U našoj nemoći, kada Ga iskreno prizivamo, On se javi.

Moramo, prije svega, voljeti sebe i rod svoj, a onda i druge. Pri tome, prije svega, mislim  na Muslimane, Bošnjake ili kako god hoće da se nazovu, jer upravo oni, sa Srbima ponajviše dijele ove prostore i upućeni su jedni na druge.

Navedeni pristup trebaju imati i oni, Bošnjaci, i tada ne treba da brinemo za crne scenarije ko god da ih planira.

Dane Čanković, predsjednik SNP Izbor je naš,  Banja Luka, 25.02.2015.
Izvor: Snaga Naroda