Imaš pravo da ćutiš

Đukanović se sumnjiči da je Dela Toreu dao dozvolu da mjesečno u Crnu Goru uvozi hiljadu tona cigareta.

Italijansko tužilaštvo u Bariju označilo je osam lica koja su u periodu od 1997. do 1999. godine preko Podgorice prebacila na Kipar oko 500 miliona eura zarađenih od šverca cigareta. Prema podacima tužilaštva, pranje novca od šverca cigareta obavljeno je preko računa u Švajcarskoj, sa kojih je novac upućivan u Crnu Goru, a zatim na Kipar, odakle je prosljeđivan u kneževinu Lihtenštajn. Tužioci u Bariju Eugenija Pontasulja i Đuzepe Šelzi osumnjičili su Mila Đukanovića, bivšeg crnogorskog premijera, Miroslava Ivaniševića, bivšeg ministra finansija, Dušanku Jeknić, Branka Vujoševića, Veselina Barovića, Branislava-Brana Mićunovića, Stanka Subotića Caneta i Andriju Draškovića za mafijaško udruživanje radi šverca cigareta i pranja novca.

Na spisku lica koja su iznosila novac iz Crne Gore na Kipar navode se imena Ivana Krčmarića, Nikole Miloševića, Jovice Ranđelovića, Duška i Milana Rankovića, Slavka Zečevića, Zorana Džajića i Miloja Šarca. Prema tim podacima Duško Ranković je u periodu od 13. februara 1998. do prvog jula 1999. godine u 54 navrata iz Podgorice na Kipar prenio 309.094.240 eura. Šarac je od početka 1998. godine do marta 1999. godine u 15 navrata iz glavnog crnogorskog grada prebacio 56.770.000 eura na Kipar, dok je Zečević za mjesec dana u 1999. godini na Kipar u pet navrata transportovao 48.600.000 eura. Džajić i Krčmarić su 1998. i 1999. godine prebacili 13.600.000, odnosno 8.860.000 eura. Jovica Ranđelović je od četvrtog maja 1997. do 28. juna 1998. godine prenio 29.500.000, a Nikola Milošević u jednom navratu petog aprila 1999. godine 5.100.000 eura. Milan Ranković je u tri navrata iz Podgorice na Kipar prebacio 16.822.000 dinara.

Na računu 03854109703948 u Kiparskoj banci otkriveno je 500 miliona eura, a taj novac je navodno korišćen za investiranje u Crnoj Gori. Pominje se i suma od još 100 miliona eura, koliko je prikupljeno od 1997. do 2000. godine od krijumčarenja cigareta, što je, takođe, kako se navodi, plasirano za investicije u Crnoj Gori.
Osumnjičenim Đukanoviću, Ivaniševiću i Jeknićevoj određen je rok od 20 dana da zatraže da budu saslušani ili da predstave svoju odbranu po isteku roka, jer je gotovo sigurno da će biti podnijet zahtjev za pokretanje postupka. Đukanović se tereti da je bio "vođa mafijaškog udruženja, koje su činili i članovi mafije iz Pulje i dvojica biznismena Franko dela Tore i Đerardo Kuomo, protiv kojih se vodi odvojen proces. Prema istrazi tužilaštva u Bariju, za pranje novca je bio zadužen Stanko Subotić, koji je, navodno, u švajcarsku banku uplaćivao novac, koji je zatim prebacivan u Crnu Goru, a odatle na Kipar. To se, kako se tvrdi, radilo sa tri privatna aviona, od kojih je jedan kupljen upravo novcem dobijenim od "poreza na tranzit" kroz Crnu Goru, koji je crnogorska vlada u tom periodu uvela krijumčarima.

Đukanović se sumnjiči da je Dela Toreu dao dozvolu da mjesečno u Crnu Goru uvozi hiljadu tona cigareta, koje su kasnije krijumčarskim kanalima, odnosno gliserima unošene u Italiju. Bivši crnogorski premijer je, kako se navodi, pomagao ilegalnu prodaju preko preduzeća "Zetatrans", da je preko vrha crnogorske policije omogućio da krijumčari gliserima uplovljavaju u luke Zeleniku i Bar, kao i da je obezbijedio zaštitu italijanskim bjeguncima, odnosno kriminalcima koji su se krili u Crnoj Gori.
Dušanka Pešić-Jeknić optužena je da je bila posrednik između predstavnika mafije iz Pulje i vrha crnogorske vlade, prije svega, kako su naveli istražitelji, sa tadašnjim predsjednikom Đukanovićem, kao i Brankom Vujoševićem i Veselinom Barovićem, optuženim u istom procesu. Ona je bila zadužena za novac koji su krijumčari isplaćivali direktno njoj i zvaničnicima crnogorske vlade i da je 2001. godine, uz pristanak Đukanovića, pomogla u pribavljanju lažne dokumentacije koju je Dela Tore podnio švajcarskim istražiteljima, na zahtjev tužilaštva u Bariju. Utvrđeno je i da je postojao dogovor mafije iz Crne Gore i iz Pulje o kontroli i upravljanju ilegalnom trgovinom koji je sklopljen sa Andrijom Draškovićem. On je u zamjenu za monopol u nabavci heroina i kokaina, italijanskim bjeguncima, koji su se krili u Crnoj Gori, obezbjeđivao zaštitu. Branislava Mićunovića, kako je objavljeno, italijanski istražitelji smatraju jednim od mafijaških bosova sa teritorije bivše Jugoslavije. On je, kako kažu, obezbjeđivao zaštitu italijanskim bjeguncima, a u zamjenu je dobijao dio prihoda od ilegalne trgovine cigaretama.