Stiven Mejer: BiH na korak do raspada

Ovo je u intervjuu "Fokusu" rekao profesor vašingtonskog Univerziteta za nacionalnu odbranu Stiven Mejer, te naglasio da će o ustavnim promjenama u BiH odlučivati, prvenstveno, domaći lideri.

FOKUS: Zvaničnici SAD i EU s političkim liderima u BiH ponovo pokušavaju na sve moguće načine da postignu dogovor o budućim ustavnim promjenama. Da li mislite da će uspeti u tome?

MEJER: Naravno, moguće je da će politički lideri u BiH postići sporazum o ustavnim promjenama. Promjene neće biti uspješne ako su nametnute spolja, ili čak usmjerene od spoljnih uticaja. Lideri tri etničke zajednice u BiH odlučiće o smjeru ustavnih promjena - ako se dogode i kad. Ovi lideri svakako mogao pisati ustav koji gradi jedinstvenu državu s jakom centralnom vlasti u Sarajevu. Ali, samo Bošnjaci žele da to bude tako, pa je vjerovatno da takav ustav neće biti napisan. Takva vlada onda ne bi jasno služila interesima Srba i Hrvata. Ako je BiH stalo da bude jedna država, gotovo sigurno će biti veoma decentralizovana. Mnogo je vjerovatnije da će BiH teritoriju razbiti u nezavisne dijelove i ustav će biti pisan za svaki dio posebno.

FOKUS: Prošlog mjeseca gotovo svi politički lideri odbili su ponuđeni paket rješenja ustavnih promjena. Zašto su SAD i EU predložile nešto za šta su već znali da je neprihvatljivo za lidere u BiH?

MEJER: Mislim da postoje tri razloga zbog kojih su predstavnici SAD i EU ponudili prijedloge prošlog mjeseca na sastanku u Butmiru. Prvo, to je bio pokušaj da se pokaže da zapadne sile još kontrolišu situaciju u BiH. Drugo, SAD i EU još vjeruju u san jedinstvene, centralizovane bosanske države. Oni ne mogu prihvatiti činjenicu da je eksperiment koji je započeo 1995. godine sada mrtav. Vašington i evropske prestonice ne mogu zamisliti neki drugi ishod. Mogu samo prihvatiti ono što oni vjeruju da je ispravno. Treće, postoji vrlo malo kreativnog razmišljanje zvaničnika SAD i EU o Balkanu. Oni rade s političkim klimoglavcima i lično se zalažu za rješenja, misle da su ispravni i ne mogu vjerovati da niko drugi ne može postići tako kreativnu alternativu kao oni.

FOKUS: Kome najviše odgovara trenutna pat pozicija u BiH?

MEJER: Ne mislim da trenutna situacija odgovara bilo kome u BiH. Jasno mi je da nijedna od tri etničke zajednice nije zadovoljna situacijom i zapadne sile su isfrustrirane rezultatom da bosansko pitanje nije otišlo u smjeru u kojiem su oni željeli. Ono što je najvažnije, bez neke vrste rezolucije koju bi prihvatile sve tri etničke zajednice, gotovo da neće biti ekonomskog razvoja i bezbjednosna situacija bi se sve više mogla okrenuti ka nasilju.

FOKUS: Kao što znate, politički lideri su ignorisali poziv lidera SNSD, Milorada Dodika, da razgovor o promjenama nastave u Banjoj Luci. Zašto ga onda međunarodni zvaničnici uporno opisuju kao rušilački faktor u BiH?

MEJER: Odbijanje lidera stranaka da se sastanu s premijerom Dodikom u Banjoj Luci pokazuje da postoji vrlo malo zajedničkih tačaka među njima. Situacija među strankama postala je toliko neprijateljska da izgleda da oni imaju vrlo malo tema za razgovor. Takođe, nesrpske stranke, pogotovo bošnjačke, ne žele da se pojave kao subjekti Dodikovih zahtjeva. Oni treba da pokazuju nezavisnost od njega. To je takođe, samo po sebi, znak da situacija postaje gora. Takođe, vjerovatno pokazuje da je prudski proces mrtav. BiH ostaje ondje gdje je za proteklih godinu dana bila - na tački pucanja.

FOKUS: Da li mislite da je ova cijela priča o sastanciam u Butmiru i paket ustavnih promjena, u stvari, samo još jedan pokušaj SAD da zadrži duže OHR u BiH?

MEJER: Stav SAD o OHR jeste dio ovog problema, jer ako lideri u BiH prihvate Butmir, onda bi OHR bio manje važan i neophodan, gledano iz perspektive Vašingtona. Za američke zvaničnike odbijanje Butmira predstavlja još jednan razlog više za ostanak OHR, jer BiH nije napredovala. Većina Evropljana je za eliminisanje OHR, dok je za SAD OHR obaveza. Američki stavovi ukorijenjeni su u aroganciji, neznanju i strahu. U stvari, OHR, kao i PIK postali su beskorisni prije dugo vremena i treba da uskoro budu raspušteni.

FOKUS: Hoće li SAD zaista dozvoliti da kontrolu u BiH u potpunosti preuzme Evropa? Šta će SAD izgubiti, a šta dobiti od toga?

MEJER: Mislim da SAD žele da preobrate BiH u potpunosti ka Evropi, uglavnom zbog toga što SAD imaju vrlo važne interese na drugim mjestima, a BiH nije baš važna za SAD, iako postoji nekoliko američkih zvaničnika koji ostaju lično vezani za BiH i za sopstvene vizije o tome kao BiH mora izgledati. Ovi zvaničnici ne žele da dozvole Evropi odriješene ruke u BiH, jer ne vjeruju da će Evropa usmjeriti BiH prema kraju koji oni žele. Ako Evropa u potpunosti preuzme odgovornost za BiH, ovih nekoliko američkih zvaničnika izgubiće mnogo u smislu prestiža, uticaja i osjećaja samozadovoljstva.

FOKUS: Da li je među tim službenicima i prvi zamjenik visokog predstavnika, Rafi Gregorijan, koji je već odavno u sukobu s Dodikom i političarima u RS? Koga Gregorijan, u stvari, zastupa u BiH?

MEJER: Neću komentarisati gospodina Gregorijana, jer mi to ne priliči.

Neprikosnoveno pravo na samoopredjeljenje

FOKUS: Kako vidite rasplet trenutne situacije u BiH?

MEJER: To je posebno teško reći. Rasplet u BiH će uglavnom zavisiti od onoga što lideri u BiH žele. To ne zavisi od onoga što stranci žele i svaki pokušaj da se stave van uticaja jeste korak u pravom smjeru. Ljudima iz BiH treba da budu pružena ista prava na samoopredjeljenje koje je dato mnogim drugim ljudima u Evropi i drugdje. Neki zapadni zvaničnici vole da tvrde da je BiH bila u stalnom napretku do 1996. godine. To nije tačno. BiH nikada nije bila jedinstvena, centralizovana država. Većina "centralizacije", što smo vidjeli do 1996, bila je nerealna. U BiH, samoopredjeljenje znači da etničke zajednice, koje su realne osnove moći i interesa, moraju biti u mogućnosti da izaberu kakve političke zajednice žele. Ovo mora biti urađeno po svaku etničku zajednicu nezavisno - oni moraju odgovoriti na pitanje da li oni žele ili ne da budu dio šire, centralizovane Bosne i Hercegovine. Ako je odgovor da, onda etničke zajednice treba da odrede kakvu državu žele. Ako oni ne žele da budu dio jedinstvene, centralizovane države, oni bi trebalo da im se dozvoli da svaka ide svojim putem.