Početna stranica > Novosti
Komentara (1) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ostale novosti iz rubrike »
Etnički počišćena a kažnjena za etničko čišćenje
14.11.2009. god.
BEOGRAD, 14. NOVEMBRA - Bivši predsjednika Republike Srpske (RS) Biljana Plavšić izjavila je da su ona i njena familija etnički počišćeni.
"Sve smo u Sarajevu imali, ništa nismo mogli sa sobom ponijeti. Čudo da smo glavu izvukli. To se desilo i 1941. godine, cijela moja ogromna familija strpana je na volovska kola i sprovedena u Slavonsku Požegu u koncentracioni logor. Kad se završio rat, vratili su se u prazne kuće. Ali su glave ostale tu", rekla je Plavšićeva za beogradsku "Politiku".
Podsjetivši da je Haškom tužilaštvu rekla da postoje različite vrste etničkog čišćenja i da samo neke vrste zaslužuju kriminalno gonjenje, Plavšićeva je navela da postoji bježanje iz straha - bombe, granate, zbjegovi.
"Ima i etničkog čišćenja - svaka lasta svome jatu leti. Ja sam sigurnija bila na teritoriji Republike Srpske nego u Sarajevu. Tamo ne bih bila etnički počišćena, mene i moju staru majku bi ubili. Ima `planskog etničkog čišćenja` i `biznis čišćenja`. Ova dva posljednja, to je kriminal. Ako je u pitanju `biznis čišćenje` ono nije relevantno za Haški sud. Muslimani i Srbi su pucali jedni u druge, ali kad to stane, čuje se motorola: `Hoćemo li mi nešto poslovati`. To sam čula svojim ušima", rekla je Plavšićeva.
Plavšićeva je rekla je da je pitala Tužilaštvo u Hagu da joj kažu kada je ona učestvovala u planskom istrebljenju naroda, ali oni su joj tu ostavili tačku.
"Oni ne znaju šta znače ratovi na Balkanu, oni dolaze iz sređenih zemalja gdje nije bilo ovakvih ratova. Pokušala sam da im rastumačim roman `Seobe`, ne bih li im utuvila u glavu da nije sve onako kao na finom zapadu", rekla je Plavšićeva.
Plavšićeva je rekla da je u hodniku pritvorske jedinice u Holandiji srela ratnog komandanta Armije BiH Nasera Orića, ali da nije htjela da prihvati njegovu ruku, jer je ona, kako je naglasila, krvava do lakata.
"Sa puštanjem Orića, sa puštanjem /Ramuša/ Haradinaja na slobodu, oni su skroz kompas izgubili", istakla je Plavšićeva.
Govoreći o nagodbama sa tužilaštvom da u zamjenu za lakšu kaznu svjedoči u drugim ključnim procesima, Plavšićeva je rekla da joj je u nastojanjima da pristane na takav neki aranžman, u tužilaštvu rečeno da treba da bude "svjesna da njena kazna može biti doživotna".
"Ljutito sam onda rekla: `Ja ne postavljam pitanje kazne, a što ga onda vi postavljate? Nikakve veze ova istina koju vam govorim nema veze sa visinom kazne`. Možda sam tako tada mogla da nastupim, jer mi je bilo sedamdeset i dvije-tri godine. To je kraj života, sve što je dobro i lijepo bilo je ranije", rekla je Plavšićeva.
Govoreći o nekim situacijama u zatvoru u Hinsenbergu, Plavšićeva je navela da su je u šetnji u zatvoru pojurile dvije zatvorenice iranskog porijekla.
"Za mnom su uzvikivale pokliče na arapskom. Pala sam i slomila ruku. Četiri dana sam čekala da me prevezu u bolnicu. Tamo su me operisali, ali su mi unaprijed rekli da će ta ruka moći da obavlja samo sedamdeset odsto nekadašnjih funkcija", istakla je Plavšićeva.
Ona je navela da je odbijen i njen zahtjev za odobrenjem četiri časa šetnje po obližnjem gradu u pratnji stražara u određenim vremenskim razmacima, na što su imale pravo sve osuđenice nakon dvije godine izdržane kazne.
"U junu 2005. godine uputila sam taj zahtev upravi Hinsenberga, a oni su ga proslijedili na neki viši nivo. Tu je moj zahtjev odbijen. To mi je usmeno saopšteno uz obrazloženje da u obližnjem gradiću Erebru ima puno muslimana. Oni bi protestovali ili mogli da izazovu nerede u Švedskoj. Bila sam začuđena, zar se Švedska odriče primjene ljudskih prava koje je sama propisala iz straha od protesta muslimana", istakla je Plavšićeva.
Podsjećajući da su je iz zatvora odveli da svjedoči protiv Slobodana Miloševića, a da se to ipak nije desilo, Plavšićeva je objasnila da je osam časova ponavljala isto: "Možda moram ući u tu salu, jer nisam slobodna osoba, ali u njoj ću reći istinu. Ja sam tog čovjeka za vrijeme rata vidjela jednom na Jahorini, kada sam mu poslije Vens-Ovenovog plana okrenula leđa i nisam htjela da se rukujem sa njim".
"Ako hoćete takvog svedoka, ja ću to reći u sudnici. Poslije tih osam sati /tadašnji glavni tužilac Haškog tribulana Karla/ Del Ponteova mi je rekla da sutradan putujem nazad u Hinsenberg. Bez ulaska na Miloševićevo suđenje", istakla je Plavšićeva.
"Sve smo u Sarajevu imali, ništa nismo mogli sa sobom ponijeti. Čudo da smo glavu izvukli. To se desilo i 1941. godine, cijela moja ogromna familija strpana je na volovska kola i sprovedena u Slavonsku Požegu u koncentracioni logor. Kad se završio rat, vratili su se u prazne kuće. Ali su glave ostale tu", rekla je Plavšićeva za beogradsku "Politiku".
Podsjetivši da je Haškom tužilaštvu rekla da postoje različite vrste etničkog čišćenja i da samo neke vrste zaslužuju kriminalno gonjenje, Plavšićeva je navela da postoji bježanje iz straha - bombe, granate, zbjegovi.
"Ima i etničkog čišćenja - svaka lasta svome jatu leti. Ja sam sigurnija bila na teritoriji Republike Srpske nego u Sarajevu. Tamo ne bih bila etnički počišćena, mene i moju staru majku bi ubili. Ima `planskog etničkog čišćenja` i `biznis čišćenja`. Ova dva posljednja, to je kriminal. Ako je u pitanju `biznis čišćenje` ono nije relevantno za Haški sud. Muslimani i Srbi su pucali jedni u druge, ali kad to stane, čuje se motorola: `Hoćemo li mi nešto poslovati`. To sam čula svojim ušima", rekla je Plavšićeva.
Plavšićeva je rekla je da je pitala Tužilaštvo u Hagu da joj kažu kada je ona učestvovala u planskom istrebljenju naroda, ali oni su joj tu ostavili tačku.
"Oni ne znaju šta znače ratovi na Balkanu, oni dolaze iz sređenih zemalja gdje nije bilo ovakvih ratova. Pokušala sam da im rastumačim roman `Seobe`, ne bih li im utuvila u glavu da nije sve onako kao na finom zapadu", rekla je Plavšićeva.
Plavšićeva je rekla da je u hodniku pritvorske jedinice u Holandiji srela ratnog komandanta Armije BiH Nasera Orića, ali da nije htjela da prihvati njegovu ruku, jer je ona, kako je naglasila, krvava do lakata.
"Sa puštanjem Orića, sa puštanjem /Ramuša/ Haradinaja na slobodu, oni su skroz kompas izgubili", istakla je Plavšićeva.
Govoreći o nagodbama sa tužilaštvom da u zamjenu za lakšu kaznu svjedoči u drugim ključnim procesima, Plavšićeva je rekla da joj je u nastojanjima da pristane na takav neki aranžman, u tužilaštvu rečeno da treba da bude "svjesna da njena kazna može biti doživotna".
"Ljutito sam onda rekla: `Ja ne postavljam pitanje kazne, a što ga onda vi postavljate? Nikakve veze ova istina koju vam govorim nema veze sa visinom kazne`. Možda sam tako tada mogla da nastupim, jer mi je bilo sedamdeset i dvije-tri godine. To je kraj života, sve što je dobro i lijepo bilo je ranije", rekla je Plavšićeva.
Govoreći o nekim situacijama u zatvoru u Hinsenbergu, Plavšićeva je navela da su je u šetnji u zatvoru pojurile dvije zatvorenice iranskog porijekla.
"Za mnom su uzvikivale pokliče na arapskom. Pala sam i slomila ruku. Četiri dana sam čekala da me prevezu u bolnicu. Tamo su me operisali, ali su mi unaprijed rekli da će ta ruka moći da obavlja samo sedamdeset odsto nekadašnjih funkcija", istakla je Plavšićeva.
Ona je navela da je odbijen i njen zahtjev za odobrenjem četiri časa šetnje po obližnjem gradu u pratnji stražara u određenim vremenskim razmacima, na što su imale pravo sve osuđenice nakon dvije godine izdržane kazne.
"U junu 2005. godine uputila sam taj zahtev upravi Hinsenberga, a oni su ga proslijedili na neki viši nivo. Tu je moj zahtjev odbijen. To mi je usmeno saopšteno uz obrazloženje da u obližnjem gradiću Erebru ima puno muslimana. Oni bi protestovali ili mogli da izazovu nerede u Švedskoj. Bila sam začuđena, zar se Švedska odriče primjene ljudskih prava koje je sama propisala iz straha od protesta muslimana", istakla je Plavšićeva.
Podsjećajući da su je iz zatvora odveli da svjedoči protiv Slobodana Miloševića, a da se to ipak nije desilo, Plavšićeva je objasnila da je osam časova ponavljala isto: "Možda moram ući u tu salu, jer nisam slobodna osoba, ali u njoj ću reći istinu. Ja sam tog čovjeka za vrijeme rata vidjela jednom na Jahorini, kada sam mu poslije Vens-Ovenovog plana okrenula leđa i nisam htjela da se rukujem sa njim".
"Ako hoćete takvog svedoka, ja ću to reći u sudnici. Poslije tih osam sati /tadašnji glavni tužilac Haškog tribulana Karla/ Del Ponteova mi je rekla da sutradan putujem nazad u Hinsenberg. Bez ulaska na Miloševićevo suđenje", istakla je Plavšićeva.
- Izvor
- SRNA
Komentara (1) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
RT prikazuje drugu stranu SAD, skrivenu od strane Vašingtona i Holivuda, izjavio je poznati reditelj
Patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril čestitao je 70. rođendan čuvenom srbskom reditelju Emiru Kusturici i odlikovao ga Ordenom Svetog Serafima Sarovskog 1. stepena.
Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.
U srbskom Drvengradu – “selu Emira Kusturice” – otvoren je 22. novembra uveče međunarodni festival dokumentarnog filma “RT.Dok: Vreme naših heroja”.
Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.