Istorijski trenutak rusko-srbskih odnosa: Stevandić se obratio ruskoj Dumi

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, obratio se danas poslanicima ruske Dume. Govor prenosimo u celosti:

Tradicionalni odnosi u izazovu geopolitičkih promjena:
Da li je nacizam poražen?

Uvaženi Vjačeslave Viktoroviču, predsjedniče Državne Dume Federalne skupštine Ruske Federacije,
poštovani potpredsjednici Državne Dume,
poštovani deputati,
vaše ekselencije,
dragi prijatelji,

Mi smo danas svjedoci propagiranja jedne velike neistine, a to je da su tradicionalne vrijednosti retrogradne, u sukobu sa budućnošću i naučno tehnološkim napretkom. Istina je sasvim drugačija. Tradicionalne vrijednosti nas čuvaju od dehumanizacije i manipulacije modernim tehnologijama.

Krajem prošlog vijeka počela je intenzivnija dehumanizacija čovječanstva, kreirana od tzv. neoliberalne, uglavnom zapadne elite. Nametanje njihovih vrijednosti svijet nije učinilo ni boljim ni pravednijim, jer se iza novoproklamovanih sloboda krila nova hegemonija. Ona je sublimirala postulate kolonijalizma i ideologija koje su poražene u Drugom svjetskom ratu. Umjesto konsenzusa oko zajedničkih vrijednosti svjedoci smo pokušaja nametanja isključivo neoliberalnih zapadnih vrijednosti. Navedene vrijednosti ograničavaju i cenzurišu samostalnost i slobodu, zavađajući i potčinjavajući narode i države u svrhu potpune kontrole uma i javnog života. Stvarni cilj je prisvajanje njihovih resursa i osporavanje prava na odlučivanje i samostalnost. Time se neoliberalne i samoproglašene elite postavljaju iznad Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a u tu svrhu, ni novi svjetski rat nije odbačen kao sredstvo. Uostalom, rušenje Lige naroda otvorilo je vrata nacizmu i dovelo do Drugog svjetskog rata.

Mi koji dolazimo iz malih zemalja, prvi smo osjetili batinu uvođenja tog novog svjetskog poretka. Istina je da su nam nudili da nas poštede, pa čak i nagrade, ako se okrenemo protiv Rusije. Rusije koja je oduvijek bila prepreka stvaranju takvog nehumanog poretka, čiji je cilj da odabrani gospodare svjetskom populacijom i resursima. Dragi prijatelji, vi znate da nismo pristali iako smo bili u teškoj situaciji. Mi ne samo da smo bliski narodi nego i dijelimo iste vrijednosti o slobodi, o porodici i pravu svakog naroda na vlastiti izbor i politiku. Takve stavove imaju i mnogi drugi narodi na svim kontinentima, a svi zajedno činimo ogromnu svjetsku većinu. Nas Srbe i danas uporno i surovo kažnjavaju zbog odbijanja da se priključimo antiruskoj histeriji. U isto vrijeme, zbog ovakvog srbskog stava, našim susjedima koji su se priključili voljno ili nevoljno antiruskoj histeriji, nude dijelove naše zemlje. Trpimo sankcije, uvrede, pritiske i ucjene, i zato smo ugroženi i na Kosovu i Metohiji, i u Republici Srbskoj. Uostalom, dragi prijatelji, vama je najbolje poznato s kakvim nevoljama se suočavalo, i još uvijek se suočava, rusko stanovništvo u Ukrajini.

Govoreći o odnosima Ruske Federacije i Republike Srpske, ali i o ukupnim srbsko-ruskim odnosima, prije svega moram da istaknem neke ključne činjenice. Da Ruska Federacija nije stavila veto na podmuklu, sa Zapada kreiranu, rezoluciju u Savjetu bezbjednosti, kojom je bilo predviđeno da se srbski narod i Republika Srbska označe genocidnim, Republika Srbska bi možda bila već uništena, jer bi je bilo nemoguće braniti sa tim prefiksom. Ja, unuk antifašiste Jovana i logoraša Stevana odvedenog u Mauthauzen, bio bih od strane unuka i poštovalaca nacista, onih koji su Mauthauzen napravili, označen kao genocidan. Nešto slično je pokušao da uradi i samozvani visoki predstavnik Kristijan Šmit, kojem ste vi osporili legitimitet. Hvala vam, braćo Rusi.

Naše srbsko hvala je veliko i iskreno, i ne predstavlja nikakvu taktiku ili marketing. Takođe, hvala vam što od nas kao protivuslugu niste tražili da se okrećemo protiv Zapada i Amerike. Znam da imate razumijevanje da smo duboko u kopnu Evropske unije, okruženi NATO državama, sa stalnim ucjenama u postupku pristupanja Evropskoj uniji. Tamo smo im sumnjivi, jer ne krijemo da smo vaši prijatelji, pa ne žele da se unutar Unije širi klub zemalja koje misle svojom glavom.

Posebno je važno iskreno i otvoreno reći da se koncept više ili manje vrijednih naroda, koji je uzrok najvećih zločina i stradanja u oba svjetska rata, a naročito u doba nacizma, danas podmuklo revitalizuje, maskiran neoliberalnim konceptom svijeta, etablira kao novi svjetski poredak. To je neostvarivo bez velikog svjetskog sukoba, ali to ne dopire do svijesti njegovih kreatora. Neoliberalni koncept je doveo do podrške nekih zapadnih političara i medija pojedinim formacijama ukrajinske vojske koje nose oznake i promovišu ideologiju nacizma. A to nije ništa drugo do revitalizacija i rehabilitacija nacizma, koji je izgleda postao prihvatljiv ukoliko je usmjeren protiv Rusa i Rusije. Biti neutralan po pitanju nacizma jeste njegovo priznanje i prećutno odobravanje. Zajedno sa vama, ali i sve brojnijim Evropljanima, nadamo se brzoj katarzi. Mjera slobode se u Evropi izvitoperila zabranom otkrivanja istine i ukazivanjem na neonacizam, a uvođenje cenzure na slobodu mišljenja opravdava se tzv. prevencijom širenja malignog ruskog uticaja. Ne samo pojedincima već i cijelim narodima se zabranjuje vlastiti stav i nameće politika antiruske histerije, gdje argumenti nisu bitni jer cilj opravdava sredstvo. Srbi su, naravno, prvi na udaru i kao da u novom planu „Barbarosa“ nas Srbe žele što prije da pokore i ućutkaju da ne bi smo bili primjer slobode drugim narodima. Ali, sloboda je kao voda i uvijek će naći svoj put. Uspjeli smo da izdržimo medijsku satanizaciju, sankcije i prijetnje da uklone nas koji nećemo da se ponizimo ili predamo. Nas milion Srba u svojoj zemlji, Republici Srbskoj, izdržalo je i NATO bombardovanje, a to su nam i u Dejtonu morali priznati i potpisati čak i oni koji su nas bombardovali.

Na Zapadu u kojem Republika Srbska živi smatraju da je gotovo nemoguće imati vlastiti stav ili politiku bez prisile i potkupljivanja, pa zato ne razumiju da je naša politika očuvanja dobrih odnosa sa Rusijom naš izbor, a ne nagovor ili pritisak Rusije. Strašno je i što se naša neutralnost u pristupanju vojnim blokovima, prevashodno NATO-u, tumači kao proruski stav i proruska politika, iako se i o sukobu u Ukrajini nismo formalno opredjeljivali, bez obzira što je jasno kakva je percepcija naroda u Republici Srbskoj. Postoje zemlje koje su NATO-u pristupile bez referenduma i mimo volje vlastitog naroda a na sličan način su priznale i lažnu državu Kosovo. Ne treba isključiti ni mogućnost da su donesene odluke bile plod suptilne ucjene i da se elite odriču poštovanja volje vlastitog naroda. O tuđima da ne pričamo.

Mnoge stvari su se promijenile u svijetu, od moje posljednje posjete Moskvi prije godinu dana kada sam razgovarao sa uvaženim predsjednikom Volodinom, predsjednicom Matvijenko, potpredsjednikom Kosačovim i mnogim drugim uvaženim zvaničnicima Ruske Federacije. Za to vrijeme, u mnogim zemljama svijeta, uključujući i zapadne, sazrijeva shvatanje da se u međunarodnim odnosima moraju desiti značajne promjene. Rješavanje međunarodnih sporova i sukoba između država i naroda mora se osloboditi unipolarnog mentorstva. I na globalnom nivou odlučivanje i garancije za regionalni i svjetski mir, odnosno budućnost čovječanstva, trebalo bi da budu uspostavljeni na bazi multipolarnog svijeta. Mi, brojčano mali narodi to želimo da dočekamo na sopstvenim nogama, a svjesni smo činjenice da to bez Rusije jednostavno nije moguće. Opasna je politika pokušaja neoliberalne elite da Rusiji, ali i drugim zemljama, izaberu i odrede rukovodstvo i državnu politiku upotrebom hibridnih i novokomponovanih vrijednosti. To je već dovelo svijet na rub nuklearne katastrofe. Poštovani predstavnici ruske države, vaša trezvenost i odgovornost za svjetski mir i budućnost planete, pored rodoljublja za vašu zemlju danas su preduslov opstanka čovječanstva i međunarodne bezbjednosti. Cijenu, na žalost, čine mnogi izgubljeni životi Rusa i Ukrajinaca, koji zajedno čine veliku slovensku porodicu naroda, gdje se i mi Srbi sa ostalim Slovenima ubrajamo.

Bio sam u nekoliko evropskih parlamenata i zaključio da mnogi misle da ako Rusija ostane jaka, svijet će ući u ravnotežu. Ravnotežu je teško uspostaviti bez jasne i nedvosmislene osude pojave neonacizma.

Na kraju, naši međusobni odnosi koje jedni drugima ne moramo da objašnjavamo, nisu razlog da se zbog njih bilo kome drugom pravdamo. Naši bratski odnosi su stariji od indukovanog sukoba u Ukrajini, kao što su stariji i od Hitlera i Napoleona. Izdržali su sve istorijske izazove i ostali čisti bez potrebe i namjere da ugrožavaju druge narode ili države. U današnjem svijetu to je biserna rijetkost koju sa ponosom zajedno njegujemo i čuvamo. Slava našem prijateljstvu!

Vođen vašim razumijevanjem, u ovom visokom domu, koji je među najvažnijima na svjetskoj pozornici, izražavam vam poštovanje i zahvalnost i pozivam, sve koji hoće da čuju, na mir i dogovor pridružujući se tako i vašim pozivima za mir i stabilnost u svijetu. Na žalost, ključevi rata i mira nisu u našim odnosno vašim rukama. Da jesu, rat bi davno bio „zaključan“, a mir bi već uveliko vladao.

Živjela Srbija!
Živjela Republika Srbska!
Živjela Rusija!
Živio mir!