Povodom 23 godine od početka NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore, tadašnje SRJ, danas, 24. marta 2022. godine, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije odslužio je u Cetinjskom manastiru pomen svim nevino postradalim žrtvama NATO agresije.
U svojoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je ocijenio da je 24. mart, početak NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju, strašni datum u našoj novijoj istoriji te da po mnogo čemu podsjeća na 6. april 1941. kada je bombardovana od strane nacifašista Kraljevina Jugoslavija, naša otadžbina, koja je tom prilikom i porobljena:
“Udružene zemlje NATO pakta, kršeći međunarodno pravo i savezništvo koje smo imali sa zapadnim zemljama u ranijim ratovima, izvršile su najstrašniji zločin nad našim narodom i našom zemljom za 78 dana bombardovanja najsavremenijim oružjem. Od toga nosimo duboke traume, naročito zato što nijesmo kod zapadnih zemalja našli, osim časnih pojedinaca, nikakvog razumijevanja kao narod nego smo bili ocrnjeni, ali samo sa ciljem da se naša zemlja ponizi i da se ostvare ciljevi agresora na našu otadžbinu.”
Podsjetivši na žrtve NATO bombardovanja, Vladika je istakao da su se vojnici, koji su postradali u ratu hrabro braneći zemlju, žrtvovali za odbranu svojih ognjišta i svetinja i svoje otadžbine. Ta žrtva podnešena za bližnje je, po riječima Gospodnjim, najveći dokaz ljubavi i to je hristolika žrtva.
“Nema veće ljubavi od ove, govori Gospod, nego ko život svoj položi za bližnje svoje. Prolivena je nevina krv i naših vojnika, ali i nevina krv djece. Mi ovdje u Crnoj Gori najčešće pominjemo žrtve iz Murine, jer smo vidjeli to zgarište našim očima i znamo te porodice. Danas ta djeca koja su postradala na Murinu: Miroslav, Olivera i Julija, već bi bili roditelji, da je Bog dao već bi njihova djeca išla u školu. To troje djece i troje odraslih sa Murine upisani su među nevine hristolike žrtve i pribrojali se onim žrtvama, onoj djeci, starcima, majkama, koji su baš u tim krajevima stradali od nacističkih SS divizija 1943. godine.”
Objašnjavajući zašto je tokom službe pomenut veliki broj vojnika – Crnogoraca, koji su tokom 1998-1999, braneći naš narod na Kosovu i Metohiji od albanskih terorista, dali svoje živote, naglasio je da trećina porodica u Crnoj Gori, ako ne i više, ima porodično predanje, a za mnoge je i dokazano, da potiču sa Kosova.
“Njegoš je Crnu Goru nazvao kosovskim zbjegom, gdje se narod skrio da bi sačuvao iskru slobode, iskru časti i dostojanstva, iskru prave istinite vjere. I u Crnoj Gori se živjelo za oslobođenje Kosova. Toliko se pjevalo u Crnoj Gori o Kosovu, a, naravno, ne može se pjevati po diktatu nego se pjeva iz srca, naročito u doba kralja Nikole, koji je i sam pjevao himnu Onamo, ‘namo, za brda ona, koja je jedna od najljepših himni posvećenih Kosovu”, besjedio je Mitropolit Joanikije.
Osvrnuo se na tadašnje oslobođenje Metohije i kazao da se njegovalo to pamćenje da je Metohija oduvijek pripadala Staroj Zeti i da Crna Gora na nju ima pravo pa se i mnogo naroda kasnije naselilo tamo, vraćajući se na svoja stara ognjišta koja su napustili poslije Kosovske bitke.
“I mnogo rodbine naše je tamo stradalo. I, naravno, ljudi su poštovali i svoju državu koja je od njih tražila da branme svoju zemlju”, kazao je on.
Kazao je da je naša obaveza da zapišemo sva imena postradalih iz Crne Gore u borbi za Kosovo i Metohiju.
“Da ih unesemo u pomenik za molitveno pominjanje svih tih junaka i svih tih žrtava. Tom spisku se obavezno pridodaju i nevine žrtve troje odraslih i troje djece na murinskom mostu postradalih, koje mi pamtimo kao hristolike žrtve. A one su za zemlje NATO pakta bile samo kolateralna šteta. Po prvi put smo čuli takvu fotmulaciju, ponižavajuću i neljudsku, bezosjećajnu. I niko od nas ne može tražiti da mi prihvatimo da su djeca, koja stradaju nevino – kolateralna šteta”, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Vladika je rekao da ovome spisku treba pridodati i sve one koji su postradali od albanskih terorista na Kosovu i Metohiji poslije bombardovanja.
“Mnogo ih je na tome spisku, počevši od djece i omladine iz Peći, Goraždevca i sa cijelog Kosova i Metohije. Sve je to naša rodbina, sve su to naši najbliži jer su se svojom žrtvom i svojom nevinom krvlju upisali zajedno sa kosovskim mučenicima, zajedno sa vitlejemskom djecom, zajedno sa novim mučenicima postradalim od nacifašističke ruke. I njih ne smijemo zaboraviti”, naglasio je Mitropolit Joanikije.
Poručio je da je pored Vidovdana današnji dan najpogodniji da ih pominjemo zajednio.
“I vidjećete da će to biti veliki spisak postradalih. Koliko je tek prognanih! Koliko je tek onih čije je srce prepuklo kada su bili prognani sa Kosova i Metohije! I za njih se takođe treba Bogu moliti”, kazao je Vladika.
Kazao je da mnogi od Crkve očekuju da ne pominje agresiju NATO pakta na SRJ.
“Mi smo narod koji njeguje pamćenje i ne možemo zaboraviti. A ne možemo ni ne pominjati. Još je užasnije što od nas očekuju da zaboravimo žrtve. Crkva nikada ne zaboravlja one koji su nevino postradali za krst časni i slobodu zlatnu, za svoju vjeru i za svoju otadžbinu. I vršićemo ovaj pomen i svjedočićemo i govorićemo. Nije to jedini put kada smo stradali u našoj istoriji – sva je naša dugotrajna istorija ispunjena stradanjem. I treba da pamtimo i stara i nova stradanja. Narod koji zaboravlja, on gubi pamćenje i sjećanje na svoje korijene i postaje kao tikva bez korijena”, upozorio je Mitropolit Joanikije.
V. Dević/R. Vojinović