Poslije odsluženih Svetih Liturgija svuda po Crnoj Gori, a ponajprije kraj ćivota Svetog Petra Cetinjskog, istinskog i neprolaznog duhovnog pastira, državnog gospodara, mirotvorca, učitelja i zakonodavca, na praznik Svetih Apostola Petra i Pavla upućujemo Petrovdansku poruku sveštenstvu, monaštvu, vjernom narodu, domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Prvo i osnovno, uvijek i najvažnije jeste da Crkva Hristova u svakom vremenu i narodu ima svoj put i svoj cilj. Put Crkve Božje – episkopa, sveštenstva, monaštva i vjernog naroda jeste put Bogočovjeka, a cilj na tom putu jeste sjedinjenje sa Bogom i zadobijanje vječnog života. Njena poruka svijetu bila je, jeste i ostaje poruka mira Božijeg među braćom i svih ljudima dobre volje radi iscjeljenja od bratomržnje (a svaki čovjek nam je brat) i prevazilaženja sukoba i grjehovnih podjela. Tim putem je i radi toga cilja Crkva Hristova vjekovima i hodila i brodila, pa i u ovom obremenjenom i složenom vremenu ona nema drugoga i blagoslovenijega puta i prizvanja. Zar sam Hristos nije došao u svijet ”da iscijeli grešne, a ne zdrave”?
Praznik Svetih Apostola dočekali smo sa velikom radošću zbog istinske duhovne obnove Crne Gore, a posebno našeg blagočestivog i dobrog naroda Božjeg, svih uzrasta i zanimanja, koji je molitvenim litijama pokazao svoje najljepše lice i koji je svojom vjerom, mudrošću, dostojanstvom, istrajnošću i mirnoćom zadivio i Crnu Goru i sav svijet. Primjerom i žrtvom je pokazao da je, po proročkoj riječi Lovćenskog Tajnovidca, ”narod branič Crkve i plemena”. ”Ne damo Svetinje” nije samo molitvena poruka koja je mjesecima izgovarana i pjevana (a i dalje se pjeva) od najmlađih do najstarijih učesnika litija. Ona je i naš saborni Trojičindanski zavjet, po kome će nas pamtiti naši potomci.
Dužni smo, i pred Bogom, i pred Časnim Krstom i desnicom Svetog Jovana Krstitelja i ćivotima Svetoga Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog, da ovdje podsjetimo da smo prije nekoliko sedmica objavili da ćemo do Petrovdana, 12. jula ove godine, mirno i strpljivo čekati odgovor Vlade Crne Gore na naš poziv od 11. maja za obnovu, zbog epidemije prekinutog, dijaloga o spornim i neustavnim odredbama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Do danas nijesmo dobili odgovor od Vlade Crne Gore, čime nam je poslata jasna poruka da Vlada, i pored sporadičnih javnih objava, zapravo nije istinski posvećena dijalogu i rješavanju problema. Navodna Vladina ”ponuda o odlaganju primjene Zakona” nikada zvanično nije upućena Mitropoliji i eparhijama SPC u Crnoj Gori i otuda je ona za nas, uz sve do sada izrečene pravničke ocjene o njenoj neustavnosti, nepostojeća. Nije na nama da objašnjavamo razloge i uzroke Vladinog, ničim izazvanog, prekida dijaloga kao jedinog puta za rešavanje otvorenih i složenih pitanja između Crkve i države, kao pitanja sveukupnog crnogorskog društva.
Imajući u vidu da su, u sred novog rasplamsavanja zaraze, raspisani izbori za 30. avgust u Crnoj Gori, a posebno neistinite i zlonamjerne izjave zvaničnika Demokratske partije socijalista o navodnom ”učešću Crkve na izborima” i navodnoj njihovoj ”pobjedi na tim istim izborima nad SPC”, koje su sračunate na uvlačenje Crkve u partijsku izbornu kampanju, ovim objavljujemo da ćemo nastojati da do 30. avgusta ne učestvujemo u polemikama i da ne odgovaramo na besprizorne napade i komentare koji imaju za cilj da uključe Crkvu u političku kampanju radi zloupotrebe njene vjekovne hristonosne misije za dobro svih ljudi i svih naroda. Našu borbu za izmjene neprihvatljivih odredbi Zakona o slobodi vjeroispovijesti ćemo, kao i do sada, nastaviti da vodimo svim dozvoljenim i civilizovanim sredstvima do konačne Hristove pobjede. Na taj način, kao i uvijek do sada neodstupno svjedočimo da Crkvi nije i neće joj biti, bez obzira na želje i namjere nedobronamjernih, mjesta u partijskim obračunima i kampanjama.
Crna Gora se nalazi pred ozbiljnim izazovima i novim iskušenjima koji se ne mogu ni prikriti, a ni riješiti povampirenjem duha bratoubilaštva u ime ”novog identiteta”, kao ni bratskim diobama, bratskom mržnjom i međusobnim sukobljavanjima i sukobima. U svim ovim izazovima, vlast ima, po prirodi stvari, najveću odgovornost, kao što snosi i odgovornost za usvajanje Zakona kojim se, protivno volji velike većine građana Crne Gore, namjerava otimanje svetinja i crkvene imovine radi stvaranja ”svoje crkve”. Sa žaljenjem konstatujemo da se u posljednje vrijeme, putem društvenih mreža i na druge načine, šire dezinformacije o stvaranju nekakvih ”izbornih lista” sa navodnim blagoslovom i podrškom Crkve. I ovom prilikom ponavljamo i naglašavamo da se nikakve izborne liste ne formiraju sa blagoslovom, niti bilo ko ima pravo da se na to poziva u javnosti. Crkva sa svoje strane poziva sve građane Crne Gore da izađu na izbore za poslanike u narodnoj Skupštini, te da na njima izaberu i glasaju za one koji neće donositi i potvrđivati bezakone i anticrkvene zakone u njihovo ime.
Inače svako od nas je dužan da, prema svojim mogućnostima, dade doprinos očuvanju zdravlja duše i tijela svih, ali i da posvjedoči da na agresivnom bogoborstvu i otimanjem Svetinja niko razuman ne može graditi budućnost Crne Gore.
To otimanje je započelo rušenjem crkve Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu – grobnog mjesta Svetog Petra II Lovćenskog Tajnovidca. Oburdavanjem tog hrama je započelo oburdavanje lovćenske Crne Gore, koje je navuklo prokletstvo Petra II na ovu i ovakvu Crnu Goru.
Sadašnji vlastodršci koji poistovjećuju državu Crnu Goru sa sobom, svojim Zakonom o otimanju Svetinja i ideologijom zasnovanom na rušenju grba Crne Gore, povampiruju pod firmom antifašizma, bratoubilački duh boljševičke revolucije, gradeći (jedini u Evropi) upravo na bratomržnji budućnost države – Crne Gore.
Trinaestojulski pak ustanak je bio Opštenarodni ustanak, koji je revolucija nažalost pretvorila u bratoubilaštvo, čiji se duh danas povampiruje od njenih sljedbenika, što se jasno vidi iz najnovijeg intervjua g. Đukanovića.
Stoga smo dužni da podsjetimo – zbog optuživanja Crkve za neofašizam jer traži bratsko pomirenje – da je ”ozloglašeni” Pavle Đurišić, učesnik Trinaestojulskog ustanka (osloboditelj Berana i Hitlerov zatvorenik), ubijen 1945.g. u logoru Stara Gradiška – Jasenovcu od strane ustaša Ante Pavelića i Sekule Drljevića, tvorca Nezavisne fašističke Crne Gore na Cetinju i u Staroj Gradiški, osnivačâ ”Hrvatske pravoslavne crkve”. Ovo vezano za napadanu izjavu Patrijarha srbskog g. Irineja u vezi stvaranja u Crnoj Gori ”autokefalne crnogorske crkve”. Otuda se postavlja pitanje: da li je vlast ovakve Crne Gore stvarno trinaestojulska ili one Crne Gore 12. jula – nezavisne, fašističke – Sekule Drljevića?
Inače, ideja današnje vlasti o stvaranju ”autokefalne crnogorske crkve” zasnovana je na notornim lažima kako je Ivan Crnojević 1485.g. osnovao Crnogorsku Crkvu (dok je on u stvari tada Zetskoj Mitropoliji dao novo sjedište na Cetinju) i kako je Crnogorska mitropolija Kraljevine Crne Gore 1918.g., svojim vaspostavljanjem jedinstva Pećke Patrijaršije, prestala da postoji! Pa treba da je obnove crnogorski ATEISTI!? Oni, koji obećavaju da će na izborima (30. avgusta 2020.g.) ”pobijediti SPC”, poistovjećujući pravoslavne litije sa opozicijom i četništvom. Oni previđaju ono što vidi ne samo zdrava Crna Gora, nego i sav svijet, da su ove molitvene litije pojava saborne bratske ljubavi i bratskog pomirenja i kao takve jedinstvene su u Evropi i svijetu. Nažalost, današnja vladajuća stranka, da bi ostvarila svoju anticrkvenu ideologiju, pokušala je da izmanipuliše Rimokatoličku Crkvu i Islamsku zajednicu sklapanjem sa njima Temeljnih ugovora, i zatim donošenjem ”Zakona” koji se navodno odnosi samo na Pravoslavnu Crkvu i na njene Svetinje, podgrijevajući tom manipulacijom kako međuvjersku, tako i međunacionalnu mržnju, pokušavajući time da pretvore Rimokatoličku Crkvu i Islamsku zajednicu u igračke koje će biti u njenim rukama.
Upućujući ovu Petrovdansku poruku pozivamo sve u Crnoj Gori da se okupimo u bratskoj ljubavi, praštanju i pomirenju oko ćivota Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog u duhu apostolske poruke: ”Ne lažite jedan drugoga, jer svukoste staroga čovjeka sa djelima njegovim, i obukoste se u novoga, koji se obnavlja za poznanje, prema liku Onoga koji ga je sazdao, gdje nema Jelina ni Judejca, obrezanja ni neobrezanja, varvarina ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego je sve i u svemu Hristos” (Kol. 3, 9-11).
Našem sveštenstvu, monaštvu i vjernom narodu očinski preporučujemo da svu nadu položimo na Živoga i Istinitoga Boga i da nijednim gestom ne pokažemo vladanje koje nije dostojno hrišćana i potomaka Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla, kao i ravnoapostolnih Svetoga Save, Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog.
Našu borbu za odbranu Svetinja širom Crne Gore i cijelog svijeta vodićemo sa molitvom u našim srcima i bratskom ljubavlju. Ta borba jeste i biće neprestana i trajaće do pobjede, i to do Hristove pobjede! A do tada svi saborno, iz jednih usta i iz jednog srca, kličemo i poručujemo: Ne damo Svetinje!
ARHIEPISKOP CETINJSKI
MITROPOLIT CRNOGORSKO-PRIMORSKI