Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije sa sveštenstvom služio je jutros na Savindan, 27. januara, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Svetoga Save na Savinoj Glavici u Donjem Grblju.
Ovo sabranje je imalo posebnu radost što je danas sa Mitropolitom služio Preosvećeni vladika bariševski g. Viktor iz Ukrajinske pravoslavne crkve sa svojim sveštenicima, koji je juče služio u Kijevo-pečerskoj lavri, a danas Grbljanima donio blagoslove kijevo-pečerskih podvižnika i pustinjaka, kao i Blaželjejšeg Mitropolita kijevskog i sve Ukrajine g. Onufrija.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja Visokopreosvećeni Mitropolit je sabrane vjernike poučio riječima arhipastirske besjede u kojoj je, podsjećajući da je Crkva Hristova nepobjediva, pozvao vlast da ne priprema zločine kakvi su se dogodili u Ukrajini, nego da se vrate putu koji vodi u život vječni koji nam je utvrdio naš putevodiditelj Sveti Sava.
„Mnogi hramovi su u ovo naše vrijeme od kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve otimani. Bratski, maltene građanski rat traje na tim prostorima, ali Crkva Božija je nepobjediva, ni vrata pakla je neće nadvlaadti, ni u Kijevu ni ovdje koda nas u Crnoj Gori.“
Crkva pravoslavna u Ukrajini, Kijevskoj Rusiji, kao i naša Crkva, stradala je kroz vjekove, ali je sačuvala svoju vjeru i vjernost Hristu Bogu:
„I danas čuva i strada. I kod nas naslednici onih poslertanih bezbožnika pokušavaju da ugroze Crkvu, da Božije svetinje prisvoje, i kažu da pripada vlasti koja upravlja državom, iako se ona otuđila od Boga i krsta časnoga i svetinja“, besjedio je vladika podsjećajući da su njihovi prethodnici ubijali naše mitropolite i sveštenike u ratnom i poslijeratnom perodu.
Sveto drvo Božije zasađeno Božijom rukom raste i uzrasta, a život Crkve kroz vjekove i danas je istovjetan sa životom Hristovim: Hristos se krstio, preobrazio, razapet radi nas i našega spasenja, ali vaskrsao iz mrtvih.
„Tako da Crkva kao tijelo Njegovo čija je On glava, prolazi i živi svim onim što je i sam Gospod doživio na zemlji. Rađa se, preobražava, krštava, ali i razapinje – Crkva Hristova strada kroz vjekove, u svim vremenima gonjena i progonjena, ali uvijek ostaje moćnija i snažnija silom, ne ljudskom, nego Božijom. Ona se saraspinje sa Hristom, bez obzira gdje se nalazila i u kom vremenu, i neprekidno daruje ovome svijetu tu silu Hristovog vaskrsenja.“
U toku Svete službe Božije, na ovaj sveti praznik, krštena su i miropozana djeca, blizanci Petar i Sava Pejović, koji su se, kako je kazao vladika, rodili silom Duha Svetoga, primili ime Oca i Sina i Duha Svetoga – Boga koji se uselio u njih i podario im vječni i neprolazani život, jer rođenje u Hristu Gospodu upravo rođenje za vječni, neprolazni život.
Visokopreosavećeni vladika Amfilohije je kazao da sve što se događalo u Božijoj tvorevini do Hristovog vaskrsenja je pripremalo upravo Njegovo vaskrsenje kao kvasac novoga, vječnoga i neprolaznoga života. Bog je sve stvorio Svojom čudesnom rukom, Svojim logosom, riječju vječnom, da bi to bila priprema da i On sam dođe u ovaj svijet i primi na Sebe tijelo ljudsko i postane kao jedan od nas, da dade čovjeku ne samo privremeni zemni život, nego vječni, neprolazni život i dostojanstavo. I samo oni koji hode tim putem, Njime kao putem, istinom i životom zadobijaju to vječno, neprolazno dostojanstvo:
„To i jeste smisao Crkve Božije, koja daruje taj neprolazni i vječni život silom Hristovom ljudima i svima koji priđu Gospodu, i koji hode za Njim kao putem, istinom i životom.“
Govoreći da je naš Sveti otac Sava bio učitelj toga puta kroz ovih 8 vjekova od kad je postao arhiepiskop žički, Mitropolit je istakao da je i 8 vjekova prošlo od kada je na Miholjskoj Prevlaci postavio prvoga zetskoga episkopa, mitropolita, te je današnji mitropolit crnogorsko-primorski naslednik toga prvog Episkopa zetskoga Ilariona:
„I evo kroz vjekove narod se ovdje sabira oko imena Hrista Boga našega, prima Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, prima Tijelo i Krv Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista u Svetoj crkvi Božijoj koja bez prekida djela svoje djelo na ovim svetim prostorima, i ovdje na ovoj Glavici koja je dobila naziv po Svetome Savi“, besjedio je vladika ističući da je odavde, sa primorja, dva puta odlazio za Svetu zemlju, te da je svojim sveštenim nogama osveštao ove prostore i prizvao i priziva neprekidno sva pokoljenja da idu za Hristom Bogom i slušaju Ga kao putevoditelja, i primaju Hrista kao put, istinu i život.
Podsjetio je Mitropolit da je ova Savina Glavica bila zapustjela određeno vrijeme, ali gdje je kanula kap Božije blagodati i sile, to, kako je rekao, nikada ne može da zapusti, jer se iznova obnavlja tom blagodaću i vjerom naroda Božjega. Tako se i danas ova svetinja obnovila.
Povodom Savindana slave manastira na Savinoj glavici, prerezan je slavski kolač nakon čega je Mitropolit Amfilohije nagradio Zlatnim likom Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca Mariju i Aleksandra Radovića iz Radanovića koji su se, rodivši šestoro djece, potrudili da ispune zakon Hristov: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njome.
Mitropolit Amfilohije je u svojoj besjedi još jednom podsjetio na stradanje i progon Crkve Božije u Ukrajini od tamošnjih vlasti, ističući da je Bog udesio da je trezveni narod zbacio na izborima predsjednika Petra Porošenka koji je počeo da progoni Crkvu Božiju i stvara nekakvu svoju:
„Daj Bože da se dogodi i našima ovdje, koji iste takve bezbožne zakone hoće da donose i otimaju crkve Božije, da okončaju kao Porošenko. To nije politika, nego samo molitva da Bog dovede prave istinske čelnike ove naše države Crne Gore.“
Visokopreosvećeni Mitropolit je na dar vladici Viktoru poklonio ikonu Svetog Petra Cetinjskog, a on je Mitropolita darivao ikonom Majke Božije i sabranima prenio blagoslov stradalne Ukrajinske crkve.
Djeca iz Grblja izvela su prigodan program u slavu Svetog oca našeg Save.
Prije odlaska na Savinu Glavicu vladika Viktor u pratnji Mitropolita Amfilohija u Cetinjskom manastiru je cjelivao desnicu Svetog Jovana Krstitelja, časni krst i mošti Svetog Petra Cetinjskog.