U navečerje praznika Svetog Oca našeg Save, u nedjelju 26. januara 2020. godine Nikšićani nastavljaju da brane svoju Crkvu i svetinje, navodi se u saopštenju Eparhije budimljansko-nikšićke.
Nakon Molebna Presvetoj Bogorodici, koji je služen u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, vjerni narod Nikšića krenuo je u mirnu, dostojanstvenu protestnu litiju kroz grad, predvođeni sveštenstvom i monaštvom, uz pjevanje duhovnih pjesama, molitvi, nošenje crkvenih barjaka, ikona.
Njima se, prethodno, pridružila litija brojnog vjernog naroda, koja je, predvođena sveštenikom Draganom Krušićem, pješke došla iz okolnih prigradskih mjesta: Miločani, Vidrovan, Glibavac.
Uprkos jakoj kiši, narod Nikšića, i ove večeri, u susret prazniku Svetog Oca našeg Save, nepokolebljivo je stao u odbranu svoje Majke Crkve, u odbranu svetinja, grobova pradjedovskih, časti i obraza.
Na Trgu „Slobode“, sabranima se, najprije, obratio protojerej Miodrag Todorović, čestitajući praznik prvog srbskog Arhiepiskopa i prosvetitelja, Svetog Save.
„Da čestitam praznik, svim slavarima krsnu slavu, svim đacima, studentima i onima koji ih uče i cijelom rodu našem, da pozdravim sve vas, posebno, našu braću Gornjepoljce, kojih je, oko tri hiljade, došlo s Vidrovana sa sveštenikom Draganom. Bog da im podari zdravlje i uzvrati za njihovu ljubav i vjeru prema Crkvi Božjoj“, kazao je o. Miodrag, dodajući da je svetost najveća mjera ljudskog dostojanstva.
„Zato je pokrovitelj našeg grada Svetitelj i pokrovitelj naših škola Sveti Sava, a naših vrtića Sveti Arsenije Sremac. To je uspostavila svetorodna loza Petrovića, od knjaza Danila od 1856. godine Sveti Sava je zaštitnik prosvete u Crnoj Gori“, podsjetio je protojerej Miodrag Todorović.
Kad kažemo: Ne damo svetinje, to, po riječima oca Miodraga, znači da se ne odričemo svetosti, kakvi god da smo grešni.
„Ali, divan je Bog u svetima svojim i ako Njega nemamo, ako najviše nemamo, kako možemo imati nešto drugo. Zato, ko se odrekne najvišega odrekao se svega i sebe“, kazao je on.
Čestitajući, još jednom, praznik Svetog Save i početak drugog polugođa, otac Miodrag je ukazao na stihove kralja Nikole, kojima se on obraća đacima, uoči Savidana 1912. godine:
„Zdravo, mali slobodani!
Zdravo, sinci zemlje ove!
Prirastajte da stečete
rodnom kraju slave nove,
da dug sveti odužite
i amanet od prošlosti,
da u grobu od radosti
Nemanjine šenu kosti
i da harnost ukažete
naše knjige svetoj glavi,
i zahvalni na vjekove
ostanete Svetom Savi!“
Riječ bratske ljubavi i podrške sabranim Nikšićanima uputio je o. Velimir Kovač, sveštenik iz Gacka.
„Donosim vam pozdrave sa druge strane Golije, iz Gacka ravnoga, iz Hercegovine, Svetog Save djedovine i kolijevke Svetog Vasilija Ostroškog. Mi u Hercegovini smo, mnogo puta, u svojoj teškoj istoriji se okretali na ovu stranu, tražeći utjehu i pomoć i, osim milosti Božjoj, u dobroj mjeri smo zahvalni vama što, uopšte, postojimo u toj svetosavskoj zemlji“, naveo je o. Velimir.
Dodao je da su, ovih dana, njihove oči i srca, opet, okrenuta ka Crnoj Gori i „sa divljenjem gledaju kako narod ovdje brani svoja prava, svetinje i svoju Crkvu“.
„Ne tražite da ona bude privilegovana u ovom društvu, nego samo da bude pred zakonom izjednačena sa drugim vjerskim zajednicama. Vi nijeste izašli na ulicu ništa da rušite, jer niko nikad ništa nije srušio sa ikonom i svijećom u ruci, već samo izgradio i popravio“.
„One koji zlonamjerno hoće da predstave ove litije kao rušilačke podsjećam na riječi Gospoda Hrista iz Jevanđelja, Koji kaže: Podajte Bogu Božje, a caru carevo. Mi smo izašli na ulicu da posvjedočimo tu jevanđeosku istinu. Naši sveti preci su znali da daju Bogu Božje i caru carevo, a ono što su za svoju dušu i Bogu namijenili ostavljali su svojoj Crkvi“, besjedio je sveštenik Kovač.
On je podsjetio da je naša sveta Crkva, kroz istoriju, pretrpjela mnoge progone, ali je, kazao je on, iz svakog progona izlazila brojnija, snažnija, svetija, blagodatnija, a „svi njeni progonitelji su otišli u zapećak istorije“.
„Da pomenemo, večeras, i Svetog Savu, našeg prvog Arhiepiskopa koji je ovim krajevima postavio prve episkope, ustanovio prve eparhije, a među njima Zetsku, Budimljansku, Humsku. Od ovih je, naročito, Zetska, kroz čitavu istoriju, do dana današnjeg, sačuvala svoj kontinuitet, svoje istorijsko trajanje i, u onim najtežim vremenima, kada se gasila Pećka patrijaršija, ta Episkopija je, u ovim brdima, čuvala sjeme i kvasac njene obnove“, poručio je sveštenik Velimir Kovač, ističući:
„Sveti Sava je prisutan u ovom narodu. Nema crkve u ovim našim krajevima, ni prije, ni posle famozne 1918. godine, ni sa jedne strane naših sadašnjih granica, a da nema ikonu i fresku Svetog Save. On je živo prisutan u ovom narodu, kako za njegovog života, još više po upokojenju. To njegovo prisustvo se umnožilo posle spaljivanja njegovih Svetih moštiju, a ovi potonji događaji u Crnoj Gori čine ga još prisutnijim u ovom narodu, i tako će biti dok Hristos ne dođe ponovo“.
Eparhija budimljansko-nikšićka