BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Razbijen pohlepom: zašto Vučić nije zahvalan SSSR-u za oslobođenje Srbije od nacizma

Razbijen pohlepom: zašto Vučić nije zahvalan SSSR-u za oslobođenje Srbije od nacizma
06.04.2025. god.
O pokušaju predsednika Srbije da sedi na više stolica – Igor Pšeničnikov


Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u intervjuu popularnom američkom blogeru Mariju Naufalu da je njegova zemlja sama sebe oslobodila od fašizma, a da je Sovjetski Savez, kako kaže, pružio samo „ograničenu pomoć“.

Navikli smo da današnja Evropa i Amerika prepisuju istoriju, pokušavajući da svede na nulu vodeću ulogu SSSR-a i ruske armije u razbijanju fašizma. Navikli smo da u Evropi ne žele da se sećaju žrtava koje je podneo Sovjetski Savez na oltaru velike Pobede nad hitlerovskom Nemačkom.

Ali da to radi lider Srbije, naroda koji sebe smatra rusofilskim i Rusiju zove ne drugačije nego „majka“...

U međuvremenu, ta „ograničena pomoć“ SSSR-a – to je više od 650 hiljada sovjetskih vojnika koji su, marširajući kroz Bugarsku, u septembru 1944. izašli na granicu sa Jugoslavijom. To je briljantno isplanirana Beogradska operacija koju je vodio komandant 4. ukrajinskog fronta maršal Tolbuhin, a koja je do 20. oktobra 1944. dovela do oslobođenja istočnih i južnih delova Jugoslavije, uključujući i njen glavni grad Beograd od nemačkih trupa.

Niko ne oduzima slavu junačkim borcima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), koji su rame uz rame sa sovjetskim vojnicima vodili borbu. Ali ona, opremljena samo lakim naoružanjem, sama ne bi mogla da nanese nacistima strateški poraz. Ne priznati vodeću ulogu Crvene armije u oslobođenju Jugoslavije može samo čovek duboko bezobrazan i pristrasan zapadnom establišmentu i birokratiji koja je obezumljena od rusofobije.

Uostalom, kome nego Srbima da bude poznato da na njihovoj teritoriji nema drugih grobalja osim srbskih i onih u kojima počivaju posmrtni ostaci sovjetskih vojnika?

Ovo nije prvi napad predsednika Vučića i njegovog okruženja na adresu Rusije. Dovoljno je setiti se njegovog odbijanja da dođe na samit BRIKS-a u Kazanju nakon što je dobio javno poziv od predsednika RF Vladimira Putina. To je objasnio time što navodno u vreme samita ima „mnogo drugih važnih sastanaka“. Na Istoku bi se takvo odbijanje na pozadini zvaničnog poziva shvatilo kao uvreda. Moskva je ćutke prešla preko toga.

Tu je i nedavno glasanje Srbije u UN za rusofobnu rezoluciju povodom konflikta u Ukrajini. Vučić je dan nakon toga izjavio da je to bila „greška“ i izvinio se svom narodu zbog tog antiruskog poteza. Ali pašteta se ne može vratiti u tubu.

I da je to bila jedina „greška“! Vučić redovno potpisuje antiruske kominike nakon raznih evropskih „samita“ posvećenih ukrajinskom konfliktu i izražava podršku Kijevu. Prvu damu Tamaru Vučić redovno viđaju u društvu Jelene Zelenske. Srbija šalje oružje kijevskom režimu preko trećih zemalja, za šta dobija pohvale od evropskih zvaničnika.

Odakle tolika ljubaznost Vučića prema Ukrajini i njenim zapadnim mentorima? Sve zato što on, po sopstvenom priznanju, „vidi budućnost Srbije u sastavu Evropske unije“ – uzgred, suprotno volji većine stanovnika zemlje, koji sebe i svoje nade nikako ne povezuju sa predsednikom.

A kada Vučiću zatreba podrška Srba, koji već mesecima izlaze na proteste protiv korupcije u najvišim državnim strukturama, on se obraća predsedniku Putinu, nazivajući sebe njegovim „prijateljem“, a Rusiju – saveznikom Srbije. To je najbolji način za bilo kog tamošnjeg političara da podigne svoj rejting.

Prethodnih dana, pod snažnim pritiskom masovnog protestnog pokreta u Srbiji, Vučić je ponovo govorio o Rusiji. Objavio je da namerava ove godine da prisustvuje Paradi pobede u Moskvi.

Izgleda da su ga posle toga zapadni partneri oštro ukorili i verovatno zatražili da ipak ne ide u Moskvu 9. maja. Baš kao što su mu ranije naredili da ne učestvuje na samitu BRIKS-a u Kazanju, iako je dobio zvaničan poziv od Putina.

Sada Vučić izgleda sve čini kako bi sam sebi napravio situaciju u kojoj će mu zvanična Moskva preko diplomatskih kanala „predložiti“ da ipak ostane kod kuće, kako ne bi izazvao pitanja ruske štampe.

Nismo mi diplomate, već publicisti. I reći ćemo otvoreno, bez ustručavanja: takvog gosta mi ne bismo pozvali na Crveni trg, koji je za celu Rusiju sveto mesto.

Nemoguće je sedeti na dve stolice. Nemoguće je biti malo prijatelj Rusije, a malo – njenih neprijatelja. Bure meda u kome se našla i samo jedna kašika katrana, prestaje da bude bure meda.


Autor: Igor Pšeničnikov za absatz.media



  • Izvor
  • Tanjug
  • Foto: Crvenoarmejci na Terazijama/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Rakić je bio pravnik, akademik, bavio se i obaveštajnim radom, učestvovao je u prebacivanju oružja za srpske čete, posredovao u njihovom formiranju. A istorija ga prvenstveno pamti kao pesnika,...


Najprimerenija namena ove zgrade bila bi preuređenje u muzej, sa stalnom postavkom koja bi se ticala Odbrambeno-otadžbinskih ratova u Hrvatskoj i BiH 1991-1995, kao i na odbranu KiM 1999,...

Glavni govornici evropske politike – inicijatori uznemirujućih tendencija


U pozadini neprekidnih protesta i određene političke turbulentnosti, Dragan Šutanovac je zvanično postao novi ambasador Srbije u SAD, smenivši na tom mestu Marka Đurića.

Građanima je \"prekipelo\" zbog mnogobrojnih nakupljenih promašaja vlasti i na unutrašnjem i na spoljašnjem planu, ali mora se razumeti da znatan deo ljudi koji ne osporava greške vlasti, istovremeno...


Priliv ukrajinskih izbeglica u Evropu nakon početka pune invazije Rusije postao je bez presedana po svojim razmerama.


Ostale novosti iz rubrike »