Vladika Joanikije: Ukrajinizacija Crne Gore uzima maha

04.01.2019. god.

Što se tiče Pravoslavne crkve, kojoj pripada najveći broj vjernika i građana Crne Gore, sa njom država nije vodila iskreni dijalog nego je htjela da joj nametne zakon koji je rigidniji od zakona iz doba komunističke diktature

Vlasti Crne Gore pokazuju i slovom i djelom veći animozitet prema Srbskoj pravoslavnoj crkvi nego današnja Hrvatska, koja je na obostrano zadovoljstvo zakonski regulisala odnose sa našom Crkvom i donijela Zakon o restituciji, a Crna Gora nije ni jedno, ni drugo, rekao je u intervjuu za IN4S episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović).

-Crnogorsko ustaštvo, koje se izjednačava sa mržnjom prema njegoševskom srpstvu, sada je već prepoznatljivo kao sociološki i patološki fenomen, kazao je on.

Prema njegovim riječima,lagana ustašizacija i ukrajinizacija Crne Gore uzima sve više maha.

Sveti Arhijerejski Sabor SPC na majskom zasjedanju 2001. godine osnovao je Eparhiju budimljansko-nikšićku sa sjedištem u Đurđevim Stupovima i Vi ste 2002. godine izabrani za Episkopa budimljansko-nikšićkog. Da li nam možete reći koliko se život u Crkvi, konkretno u toj Eparhiji promijenio za ovih 17 godina od obnove?

–Sve što je urađeno u obnovljenoj Eparhiji budimljansko-nikšićkoj od 2001. do danas rezultat je sabornog rada cijelog njenog sveštenstva, monaštva i blagočestivog naroda. Episkop sije riječ Božiju, sabira i nadahnjuje narod, objedinjuje njegove sile, mora da ima inicijativu, određuje ciljeve koje treba postići i, što je veoma važno, treba da se trudi oko svega u slavu Božiju zajedno sa svojom pastvom. Činio sam ono što sam bio dužan da činim, a u dosadašnjim plodovima rada vidim Božiju milost i narodni trud, žrtvu i ljubav. Gledali smo da držimo ravnotežu između, s jedne strane, gradnje novih i obnove starih hramova i crkvenih zdanja, i s druge, unapređenja duhovnog života, podmlađivanja sveštenstva i mnogobrojnih kulturnih aktivnosti. Bog je dao te je dosta pokrenuto u više pravaca ukupnog crkvenog života. Mogu slobodno reći, u odnosu na teške prilike urađeno je dosta, daće Bog i da se nastavi još bolje.

Njegova svetost Patrijarh Irinej, prije par mjeseci dao je izjavu o stanju Srba i SPC u Crnoj Gori, a koja je naišla na osude od vrha crnogorske vlasti. Kako Vi komentarišete napade na našeg patrijarha?

–Ne može se pravilno razumjeti ta izjava njegove svetosti patrijarha srbskog gospodina Irineja bez uvida u njen širi kontekst. Nije isto, ne dao Bog, NDH i Crna Gora. Međutim, mnogi pametni i obrazovani ljudi su ukazali da nekih proustaških elemenata ima u crnogorskom društvu. Da napravimo kratku analizu.

Kada je Austorugarska 1916. godine uspostavila okupacionu vlast u Crnoj Gori zabranila je ćirilicu. Italijani su prilikom nove okupacije 1941. zabranili ime srbskog jezika i nametnuli mu ime – crnogorski. Hvala Bogu, naš narod se oslobodio i jedne i druge okupacije, ali je neshvatljivo da sada vlast slobodne Crne Gore na djelu sprovodi namjere pomenutih okupatora u vezi sa jezikom i pismom. Istina, po važećem zakonu ćirilica je ravnopravna sa latinicom, ali je nerazumno i nedržavnički potisnuta iz svih državnih institucija. Tamo gdje je vlast Crne Gore, tamo više ćirilice nema. Očigledno, vlast krši sopstvene zakone, a dužna ih je poštovati. Umjesto očuvanja ravnopravnosti oba pisma, vlast njeguje animozitet prema ćirilici i još više prema srbskom jeziku, onim duhovnim vrijednostima koje su proslavile Crnu Goru u njenoj istoriji. Istovremeno vlasti Crne Gore pokazuju i slovom i djelom veći animozitet prema Srbskoj pravoslavnoj crkvi nego današnja Hrvatska koja je na obostrano zadovoljstvo zakonski regulisala odnose sa našom Crkvom i donijela zakon o restituciji, a Crna Gora nije ni jedno ni drugo. Ne znam koliko je Hrvatska napravila otklon od ustaša i od njihovih zločina, ali vidim da je vlast Crne Gore, počevši od rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu, čime se posebno gordi, počela prihvatati mračnu ideologiju ustaških izmećara, Pavelićevih Crnogoraca, Drljevića i Štedimlije. Ta ideologija pretače se u diskriminaciju Srba u Crnoj Gori što pokazuje i zvanična državna statistika. Crnogorsko ustaštvo, koje se izjednačava sa mržnjom prema njegoševskom srpstvu, sada je već prepoznatljivo kao sociološki i patološki fenomen. O tome su već napisane cijele studije od strane ozbiljnih naučnika.

Njegova Svetost je sa zabrinutošću ukazao na takvu opasnost. Pošto se njegova izjava daleko čula, što mu očigledno nije bila namjera, on je rekao da će je povući ukoliko se uklone razlozi koji je nesumnjivo opravdavaju, kasnije je u vezi sa tim dao još jednu blažu izjavu iz koje se vidi da ne želi nikakvu svađu sa vlastima Crne Gore. Sa druge strane, više je nego jasno da su razlozi za zabrinutost ostali, lagana ustašizacija i ukrajinizacija Crne Gore uzima sve više maha.

Ujedinjenje sa Srbijom bio najveći narodni cilj

Proslavili smo proslavili jubilej 100 godina od Velikog rata i ujedinjenja, vidjeli smo da je zvaniča Crna Gora prekrajala istoriju i negirala borbu za slobodu svojih predaka. Kakav je Vaš stav po tom pitanju?

–Nijesam vidio da su vlasti Crne Gore i njene institucije nečim valjanim proslavile stogodišnjicu oslobođenja od austrougarske okupacije. Umjesto toga, prosule su ogromnu prašinu da se zatamni istorijska istina o katastrofalnoj naredbi Kralja Nikole crnogorskoj vojsci da položi svoje oružije pred neprijateljem 1916. To je zapravo bila kapitulacija na djelu i faktičko napuštanje dotadašnjih saveznika. Ne mogu se relativizovati pogubne posledice pomenute naredbe. Ne treba zaboraviti da je njegovu naredbu vojsci o polaganju oružija i odlazak iz Crne Gore većina naroda doživjela kao izdaju. Da li je narod bio u pravu ili ne, to je drugo pitanje. Nema nikakve sumnje da je ideja ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom tada prihvatana kao najveći narodni cilj i ispunjenje vjekovnih težnji tadašnje i jedne i druge srpske države. Ne može se poreći da je narod Crne Gore poslije oslobođenja u ogromnoj većini stao iza odluka Podgoričke skupštine. Učesnici Podgoričke skupštine, makar ne svi, nijesu imali osvetnički odnos prema Kralju, treba pročitati šta o tome piše Patrijarh Gavrilo Dožić, nego su znali da stave opštenarodni interes iznad dinastičkog interesa jednog vladara pa makar to bio i mnogozaslužni Kralj Nikola. Naša vlast je potrla granicu pristojnosti i pameti kada je izdaju Crne Gore pripisala svim učesnicima Podgoričke skupštine i svima koji su podržali ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom 1918. godine. Nalijepiti etiketu izdaje Mitropolitu i Patrijarhu Gavrilu Dožiću, neoborivom stubu crkve i nedostižnom patrioti, utamničavanom od okupatora u oba svjetska rata, serdaru Janku Vukotiću, vojvodi Lakiću Vojvodiću, Savu Ceroviću, Marku Dakoviću i ostalim velikanima iz tog uzvišenog stroja, više je nego nečasno, a kad to vlast čini i zlokobno.

2019. i 2020. godine jubileja u SPC

U godini koja je pred nama, slavi se još jedan jubilej. SPC slavi 800 godina od kada je SPC dobila autokefalnost od Carigradske patrijaršije, 1219. godine. Da li je za očekivati i dalje negacija i prekrajanje istorije kada se radi i o tom možemo reći najvećem jubileju u srbskoj istoriji?

–Veliki jubilej od osnivanja SPC 1219-2019 proslaviće se nizom svečanosti najvišeg ranga u Žiči, Pećkoj Patrijaršiji, Beogradu i po svim eparhijama u Otadžbini i dijaspori. Određeno je da se jubilej proslavlja dvije godine radi toga da se podsjetimo na najvažnije događaje počevši od hirotonije Svetog Save u Nikeji 1219. godine. Osnivanje svih episkopija, među njima i Budimljanske sa sjedištem u Đurđevim Stupovima, krunisanje Kralja Stefana Prvovjenčanog, dogodilo se 1220. godine čime se opravdava što ovaj jubilej slavimo dvije uzastopne godine. Od velikog je značaja naučni skup koji je već održan u spomen jubileja, a uskoro ćemo imati i monumentalni zbornik radova sa tog skupa što će biti značajan doprinos istorijskoj nauci i boljem razumijevanju naše prošlosti.

Mi ćemo u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj imati osvećenje jednog veoma važnog obnovljenog manastira, i sve naše, već tradicionalne, kulturne aktivnosti, kojih nije malo, biće u znaku ovog jubileja. Nešto više aktivnosti imaćemo na osamstogodišnjicu Eparhije 2020. kada ćemo, ako Bog da, osveštati novopodignuti Saborni Hram Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama.

Vlada Crne Gore potpisla je sporazume sa svim vjerskim organizacijama osim sa jedinom kanonskom Pravoslavnom crkvom – SPC. Da li je to slučajno. Takođe, kako gledate na najave da će u novom zakonu o vjerskim organizacija biti odredba o otimanju hramova SPC?

-Osnovna je obaveza države da razgovara sa onima na koje se taj zakon odnosi. U ovom slučaju dijaloga nema između države i Crkve. Dužnost je države da donese zakon o vjerskim slobodama (može se naći i adekvatniji naziv) i još jedan važan zakon – o restituciji crkvene imovine. Za pohvalu je to što je država prethodno razgovarala a zatim i potpisala ugovore sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom. Ti odnosi su regulisani uz dobru volju i saglasnost strana potpisnica ugovora. Što se tiče Pravoslavne crkve, kojoj pripada najveći broj vjernika i građana Crne Gore, sa njom država nije vodila iskreni dijalog nego je htjela da joj nametne zakon koji je rigidniji od zakona iz doba komunističke diktature.

Dražava prema SPC zauzima prijeteći stav

To zapravo ne bi bio zakon o vjerskoj slobodi nego zakon o novom oduzimanju crkvene imovine i isključivanju Crkve iz javnog života. Uvjeren sam da je vlast imala namjeru da se taj neprihvatljivi zakon primjenjuje samo u odnosu na SPC, a da se prema drugima ponaša u skladu sa već potpisanim ugovorima. Međutim, ako ima države onda u njoj zakon o vjerskim slobodama mora važiti za sve vjere podjednako, i nedopustivo je da bude manji obim prava za sve vjere u zakonu nego u ugovorima. Venecijanska komisija nije stala iza nacrta zakona koji je vlast željela nametnuti. Uvjereni smo da je ta ugledna institucija vidjela da je nacrt rađen nestručno i da su pojedini njegovi paragrafi potpuno neprihvatljivi za civilizovani svijet.

Od tada je prošlo dosta vremena, valjalo bi tom pitanju iznova pristupiti i ostvariti odgovarajuću saradnju između Crkve i države, da bi se izradio i usvojio dobar zakon.

Država je svakako proizvela vapijuću neravnopravnost na takav način što je sa svim ostalim vjerama postigla ugovore ali ne i sa Crkvom najvećeg broja vjernika i građana Crne Gore. Umjesto razumjevanja, dijaloga i uređenih odnosa radi opšteg dobra, država prema pravoslavnoj vjeri zauzima prijeteći i ucjenjivački stav, nepravedno nas optužujući za nepoštovanje zakona i državnog poretka. Da je sa nama potpisala ugovor ili donijela dobar zakon o vjerskim slobodama bila bi u pravu da nas optužuje ukoliko ne poštujemo ugovor ili zakon na koji smo pristali. Za ovaj sadašnji haos kriv je onaj u čijim je rukama zemaljska sila i odgovornost da donosi zakone, a mi braneći se od pritiska države i njenih ucjena, štiteći slobodu vjere, može biti da, kao ljudi, ponegdje griješimo, ili, braneći se, preoštro govorimo. Hoće li država ispuniti svoju dužnost da sa SPC reguliše odnose na obostrano zadovoljstvo ili neće mi ne znamo. Mi ćemo, u svakom slučaju, držeći se i Božije i ljudske pravde, štititi slobodu vjere naše i naših predaka, braniti slobodnu jevanđeljsku riječ i svoje svetinje po cijenu života.

IN4S

Izvor
foto: in4s.net/ vostok.rs

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Kršljanin za RUSERBIA.COM: BRIKS treba da stvori mehanizam za osudu NATO zločina

Na pitanje urednika portala RuSerbia.com o dugoročnim posledicama NATO bombardovanja osiromašenim uranijumom u Srbiji i NATO bioloških laboratorija u Ukrajini i potrebi formalnog okrivljavanja SAD i NATO-a za nanošenje...

Igor Rzjanin, veteran: Pobedićemo, pravda će biti zadovoljena i za braću Srbe

Na platnu promiču kadrovi oslobođenja Marijupolja, okružen sam publikom koja aplaudira i plače i razmišljam samo o jednom – saborcima kojih više nema, kaže povodom premijere dokumentarnog filma “Na...

Siniša Ljepojević: Srbsko-ruska saradnja nam je danas važnija nego ikad

Siniša Ljepojević, ugledni srbski intelektualac, veteran TANJUG-a, koji je decenijama živeo i radio u Londonu, a sada je i narodni poslanik pokreta „Mi – glas iz naroda“, za Bratstvo...

Rogozin: Srbi su moja braća, ponosim se vama!

Dmitrij Rogozin, poslije višedecenijske uspješne političke karijere u Rusiji, tokom koje obavljao visoke državne funkcije nakon početka SVO otisnuo se na prvu liniju fronta. Tamo je u decembru prošle...