Vaskršnja poruka Mitropolita Amfilohija: Zagrlimo jedni druge i svu tvorevinu Hristovim zagrljajem

26.04.2019. god.

Vaskršnja poruka 2019. Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija:

Hristos voskrese!

Vaistinu voskrese!

Veliki si Gospode i čudesna su djela Tvoja, i nema riječi da opiše čudesa Tvoja. Zaista, velik je Gospod što je svijet iz ljubavi stvorio. Veliki je i čudesan u svom prvom stvaranju, stvaranju svijeta i čovjeka. Veliki je Gospod i čudesan posebno u svom drugom stvaranju, duhovnom stvaranju, jer Bog ne samo što je stvorio svijet, i što je prisutan u svijetu svojim stvaralačkim silama, nego i činom svoga Ovaploćenja. Sveto djelo primanja Bogom Logosom ljudske prirode usavršava svijet, obnavlja ga i daje mu novu silu, novu vječnu snagu bezmjernog usavršavanja.

Čovjek je biće stvoreno na razmeđu svjetova: ogledalo je i obličje sveukupne tvari, ali je i nešto mnogo više: lik je i podobije samoga Boga. „Ja se nadam nešto Tvoje, da u duši mojoj sjaje”, kaže Lovćenski Tajnovidac i ta „klica vaskrsenja”, zrno, sjeme posijano božanskom Silom u dubine bića „kojom je od iskoni obdareno vasiono svejaje“, tj. priroda svih stvorenih svjetova – svesvetije, zaloga je i vjera da Bog nije stvorio svijet za smrt i prolaznost, nego za vječnost, vječni život, „vječno dobrobitije“.

Nesebičnom ljubavlju je Bog u Hristu na Golgoti otkrio sebe i svoju vječnu istinu i svoj vječni Lik ljudima. Nesebičnom hristolikom ljubavlju čovjek postaje pravi čovjek, otkrivajući pravog besmrtnog sebe. Ta ljubav samožrtvena, postala i darovana od Hrista, jedini je istinski smisao čovjekovog postojanja. Hristos nam poručuje svojom naukom, smrću i vaskrsenjem: Novu zapovijest vam dajem, da ljubite jedni druge.

Pogledamo li danas na svijet kroz Hrista koji je Ljubav i Dobrobitije vidjećemo novi svijet i novog čovjeka. Pogledamo li na jutarnju zvijezdu na nebu ili cvijet u polju, vidjećemo da nas to Hristos preko njih miluje svojom ljubavlju i obasjava svojom svjetlošću. Sretnemo li siromaha na putu vidjećemo da nam to Hristos dolazi u pohode da provjeri našu vjeru i bratoljublje. Vidimo li suzu u bratskom oku, sretnemo li se sa stradanjem i patnjom ljudi, bića i tvari, znaćemo da to Hristov Krst prodire i prosijava kroz bića, prostor i vrijeme. Radimo li u njivi ili fabrici ili u bolnici, ne zaboravimo ni za tren da su svi oni sa kojima se svakodnevno srećemo naša hristolika braća i vječna sabraća. Hristos ih je utkao u naš život da provjeri mjeru ljubavi i trpljenja našeg. Uvrijedi li nas ko ili nam učini nepravdu, sjetimo se da je i za njega Hristos prolio svoju krv i ne vraćajmo mu istom mjerom. Jer time se zlo umnožava a dobro umanjuje, mržnja trijumfuje a ljubav iščezava i hladi se. A gdje se mržnja umnoži, tu više brat ne poznaje brata, tu čovjek postaje slijep za Boga i za drugog čovjeka. I namjesto mira, nastaje nemir, namjesto svjetlosti mrak i duboka tama. Namjesto života počinje da gospodari smrt.

Raspeće i smrt Hristova svjedočanstvo su neizmjerne ljubavi Božje i čovjekoljublja prema nama. Ta ljubav ide i dalje od raspeća i smrti, silazi u neviđbožni ad, ide do granica bogootuđenog ništavila – On koji je postao čovjek, kao jedan od nas, istovremeno i vječni Bog, svojom je čovječanskom prirodom sišao u smrt, ali je svojim Božanstvom pobijedio smrt, podarivši čovjeku i svijetu mogućnost vječnog života. Tako je Njegova smrt postala – lijek od smrti, a Njegov grob – živonosni grob. A i jedno i drugo – otkrivenje i darivanje vječne nesebične samožrtvene Ljubavi, živonosne i pobjedonosne, kao jedine osnove i besmrtne potke života.

Samo je Hristos obasjao svijet takvom ljubavlju i zato je mogao nazvati sebe „svjetlost svijeta”. Kao takav On miri i obasjava srca živih, objedinjujući i vaskrsavajući mrtve i žive i ispunjavajući ih neuništivom nadom na život vječni, i stvarnošću tog života. Takva je i Hristova ljubav, a kroz Njega i vjeru u Njega, i kroz život po Njemu i Njegovim zapovijestima, takva postaje i ljubav svih onih ljudi na zemlji koji hode Njegovim putem, koji nose Njegov živonosni Krst i koji vole Njegovom ljubavlju. Na takvu ljubav smo prizvani prvenstveno mi koji nosimo Njegovo ime.

Njegova ljubav nema granica ni ograničenja. Ona je sveobuhvatna i svemilujuća ljubav. Za nju nema Grka ni Jevrejina, crnca ni bijelca, Srbina ni Crnogorca, Rusa ni Japanca, Afrikanca ni Amerikanca. Ona sve i sva podjednako grli i svima se podjednako daruje i svima i svemu se podjednako raduje svojom nesmrtnom radošću. Po svojoj prirodi vječna i bogovječna a po svojstvima sveobuhvatna i bezgranična, ona podjednako voli žive i mrtve, pravedne i grešne, ljude i tvari. Samo ona ljubav koja je jača od smrti, prava je i istinska ljubav. A upravo takva je Hristova ljubav. Jača je od smrti, šira i beskrajnija od vasione i svih znanih i neznanih svjetova. To je ljubav koja nikoga i nikad ne zaboravlja.

Kako je radosno i divno biti čovjek poslije Hristovog Vaskrsenja! Vaskrs proslavlja ostvarenje vječnog smisla. I kako bi bio besmislen ljudski život bez njega! Pobjeda nad smrću predstavlja jedinu istinsku pobjedu čovjekovu. Sve druge pobjede i čovjekovi uspjesi na zemlji, ako se ne rađaju u toj pobjedi – ništa su. Samo pobjeda nad smrću daje smisao sveukupnom ljudskom životu i djelanju, čovjekovom rađanju i postojanju. Sve što je postojalo od iskoni do današnjeg dana i sve što će postojati do kraja svijeta i vijeka, ljubavlju postoji i njome se grije, njome se ispunjuje i održava na ravni života.

Najopasnija bolest našeg vremena je bolest gubljenja smisla života.To je bolest koja rađa bezbroj drugih bolesti. A gubljenje smisla života upravo se rađa iz prihvatanja smrti kao jedine konačne realnosti čovjeka i svijeta. Ljubav koja nije spremna da siđe u najmračnija podzemlja ljudske ogrijehovljenosti i neviđbožne bogootuđenosti, nikada se ne može pretvoriti u život i svjetlost ljudima. Ljubav koja ne može da pobijedi demonsko zlo, grijeh i smrt i sama se pretvara u obmanu i privid. Prezre li bilo koga ili bilo šta od tvorevine Božje, ljubav prestaje biti ljubav. Ljubav koja voli sadašnjost, a prošlost ljudi i bića predaje ništavilu, i obrnuto – lažna je i demonska ljubav. Takva ljubav vara čovjeka, odričući ga od života i Boga koji je sve.

Zato, onaj koji je Hristov na zemlji i koji želi da bude Njegov u vječnosti neka se ispunjava Njegovom vaskrsnom, vječnom i od smrti jačom ljubavlju prema svima ljudima i svima bićima. Šta su sitne i bijedne ljudske strasti i uvrede u odnosu na ovu veliku i neizmjernu tajnu vječnosti života i ljubavi podarenim nam i otkrivenim u Hristovoj smrti i vaskrsenju? Zato, besmrtna djeco Božja, i vječna braćo i sabraćo, sve oprostimo jedni drugima Hristovim Vaskrsenjem, jer samo na praštanju i pomirenju može se graditi istinska budućnost svih ljudi zajedno. Pozdravimo jedni druge i sve ljude i sva bića živonosnim pozdravom: Hristos vaskrse! Zagrlimo jedni druge i svu tvorevinu svetim Hristovim zagrljajem i zapjevajmo sveradosnu pjesmu života, neuništive nade i sveobuhvatne ljubavi, jače od smrti: Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi i svima u grobovima život darova!

S ljubavlju u vaskrslom Hristu, vaš molitvenik,

Arhiepiskop cetinjski

Mitropolit crnogorsko-primorski

+AMFILOHIJE

Izvor
foto: mitropolija.com/ vostok.rs

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Kurski pravac: oslobađanje Darjina

Stanje do 20:00, 24.11.2024.

Nema govora o mobilizaciji – Kremlj

Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.

Hronika specijalne vojne operacije za 22.1..2024.

Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za