Marković: Ne može biti izgrađena „crkvica“ na Rumiji, kako je sažaljivo kvalifikujete

"Iako sam slutio da pravoslavni mitropolit i premijer mogu pronaći i drukčiji format za razgovor, moram Vam priznati da mi je veoma drago što ste pismo koje ste naslovili predsjedniku Vlade Crne Gore – učinili dostupnim ukupnoj javnosti. Na taj način su svi koji su zainteresovani za temu kojom se bavite u svom pismu mogli da se uvjere koliko su Vaši argumenti u odbrani nezakonite gradnje na Rumiji zapravo okrenuti protiv Vas.

Podsjetiću Vas – činjenica da za ovu lokaciju “nema važećeg planskog dokumenta”, na koju se Vi pozivate, upravo znači da na tom mjestu ne može biti bilo kakve gradnje ili intervencije u prostoru. Odnosno – nikako ne može značiti ono što Vi pretpostavljate – da na takvim mjestima svi možemo da gradimo što nam padne na pamet, pa makar to bila i „crkvica“ na Rumiji, kako je sažaljivo kvalifikujete.

A pošto je meni pripala dužnost da vodim računa o zemaljskim, a Vama o božjim zakonima u Crnoj Gori – želim da Vas uvjerim da će u postupanju državnih organa povodom nezakonite gradnje na Rumiji do posljednjeg slova biti ispoštovana zakonska regulativa. U Boga se nadam (valjda ćete me tako bolje razumjeti), da ćete se i Vi usprotiviti nepoštovanju zakona i državnih institucija u Crnoj Gori, pa makar takvi naumi i postupci dolazili iz Vašeg najbližeg okruženja.

Zato dozvolite da se u ovom smislu poslužim upravo porukom iz Vašeg pisma: Molim Vas da ne nasjednete lažnoj propagandi i netačnim tumačenjima zakonskih propisa Vaših neznavenih i nerazumnih saradnika, opterećenih predrasudama raznih vrsta, a najviše neznanjem i mržnjom.

Gospodine Mitropolite,

Iskoristio bih ipak ovu priliku da Vam ukažem i na još jedan važan aspekt cijelog slučaja, pored ovog zakonskog, o kojem smo se, nadam se, sada razumjeli.

Više od istorijskih nelogičnosti i odsustva činjenica, u Vašem pismu o tome ko je i kada kroz vjekove gradio, a ko rušio na Rumiji i u njenoj okolini, pa i kada je u pitanju crkva o kojoj govorimo – mene zabrinjava Vaše uporno nastojanje da DIJELITE, umjesto da SABIRATE.

Nažalost, ne samo kada je u pitanju prevazilaženje podjela u pravoslavnom biću Crne Gore – jer kao što sam Vam jednom prilikom već ukazao (a to ipak nijesam učinio dostupnim javnosti) – ničim ne pokazujete da Vas ta činjenica onespokojava i nagoni na razmišljanje da li kao odgovoran pastir možete nešto uraditi da pravoslavni svijet u Crnoj Gori objedinite i okupite na jednom mjestu.

Ovoga puta, dozvolili ste sebi da dijelite Albance na podobne i nepodobne, na one koji su dobrodošli na Rumiju i na one kojima tu nije mjesto, na Albance Enver Hodže i Albance Skender-bega...

Ne činite to, Mitropolite!

Na taj način udarate u temelje i smisao crnogorskog suživota – kulturnog, multietničkog pa i vjerskog, na kome je opstala Crna Gora, i kojim se danas s ponosom legitimiše pred svijetom. Ne dirajte u tu, možda i najveću crnogorsku vrijednost.

Jer baš ta lakoća i upornost s kojom evo skoro tri decenije dijelite Crnu Goru, umjesto da sabirate, mene više plaši od toga hoće li na vrhu Rumije ostati limeni objekat koji Vi nazivate crkvom. Kao što sam već rekao, ostaće – ako mu to dozvoli zakon, neće ostati – ako za to nema utemeljenja. Nikako drukčije!

Gospodine Mitropolite,

Više puta sam Vam upućivao dobronamjerne poruke da u partnerskom odnosu sa Vladom tražimo rješenja za sva otvorena pitanja. Pitao sam Vas, citirajući mudru izreku iz Knjige proroka Amosa: Hoće li dvojica ići zajedno, ako se ne sastanu?

Moje lično i profesionalno okruženje, a radi se o obrazovanim i vjerujućim ljudima, ne može da povjeruje da se nijeste odazvali na takve moje pozive. Ali ipak, činim to i ovog puta – vjerujući da mudrošću, strpljenjem i prtihvatanjem realnosti, zajednički možemo da doprinesemo pravoslavnoj i sveukupnoj koheziji u našoj jedinoj otadžbini.

Iskreno bi me radovalo kada bi se, umjesto što noću urnišete konje i ljude po vrletima Rumije, posvetili ovom cilju", naveo je premijer Marković u pismu.