FLOTA KRALJA TVRTKA PRVOG

Izbivši na more, bosanski vladari su nastojali da na njemu i ostanu. Najveći domen pomorstvo je dostiglo za vreme kralja Tvrtka Prvog, koji je imao i svoju flotu. Izgradio je svoju luku na moru - Herceg Novi. Dalji razvoj sprečila je njegova iznenadna smrt, a Turci su uskoro ovladali njegovim zemljama.

 

Kralj Tvrtko Prvi vladao je Bosnom 38 godina i za vreme svoje vladavine učvrstio je državu i uspostavio granice koje su je činile moćnom. Pored jake vojske na kopnu Tvrtko I je imao i svoju mornaricu, ugrozivši tako mletačke interese i prevlast na Jadranskom moru.

 

Kad je umro srbski car Uroš Četvrti, s njim je izumrla i dinastija Nemanjića, pa je Tvrtko po ženskoj liniji postao i kralj Srbije i dobio je titulu "Kralj Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Time je Bosna stekla moć i ugled kakav nikada nije imala.

 

Više vekova ratna mornarica Venecije bila je jedini gospodar na Jadranskom moru, pa je u skladu s tim bila i mletačka politika prema istočnoj obali Jadrana - sprečiti stvaranje druge pomorske sile koja bi mogla ugroziti mletačke interese. U sastavu venecijanske ratne mornarice nalazili su se i ratni brodovi mnogih primorskih gradova južnog Jadrana. Tek je Tvrtko Prvi uspeo da pod svoju vlast stavi najveći deo istočne obale Jadranskog mora.

 

 

 

Srednjovekovna Bosna izbila je na more u prvoj polovini 14. veka, kada je Stjepan Kotromanić, iskoristivši trvenje hrvatskih vladara, došao u posed područja starih Neretljana između Cetine i Neretve. Kasnije je, nakon smrti kralja Milutina(1321), Bosna došla u posed Huma. Izbijanjem na ušće Neretve Bosna je ojačala ekonomske veze na moru, pa je kao posledica toga bila težnja da se ta vlast proširi na susedna ostrva. Stjepan Kotromanić je za to trebao ratnu mornaricu, pa se obraća Dubrovčanima da mu ustupe nekoliko svojih brodova. Svoj zahtev ponavlja 1329. godine. Iako su Dubrovčani bili spremni da mu ustupe brodove, učinili su to tek 1345. godine kada dobija "potpuno opremljenu galiju sa posadom za svoju upotrebu". 

 

Stjepan Kotromanić, zbog svog širenja na moru, došao je u sukob sa carom Dušanom, pa traži pomoć od Venecije u slučaju napada sa mora. Iste godine Mlečani su prodali caru Dušanu četiri galije, sa kojima je car Dušan u oktobru 1350. godine krenuo na Bosnu, ali mu je situacija u Makedoniji sprečila da napadne svog konkurenta.

 

 

Bana Stjepana nasledio je Tvrtko Prvi. Čim je došao na vlast Tvrtko je osetio potrebu za flotom i već 1361. godine traži od Dubrovnika ratne brodove. Dubrovčani zaključuju da se "kralju Bosne uputi galija", koja je 16. juna 1366. godine bila opremljena sa 155 ljudi. Sa galijom je opremljen i jedan manji ratni brod sa 20 veslačkih klupa. Iako su Tvrtku dodelili brodove, Dubrovčani su za čitav grad naredili pripravnsot zbog blizine Tvrtkove vojske(Slano).

 

Rasulom države Nemanjića omogućeno je da Tvrtko ovlada delom nemanjičkih krajeva, između ostalih i Trebinjem, Konavlima i Dračevicom koje su kod sloma Nikole Altomanovića bili zauzeli Balšići. U to vreme jezgro oblasti Balšića bilo je u okolini Bara i Budve, kao i na Skadarskom jezeru. Đurađ Balšić postao je gospodar od Dubrovnika i Kotora do Prizrena. I Balšići su u to vreme imali svoje ratne brodove, verovatno sagrađene u Budvi i Kotoru. Oni se spominju 1368. godine, a potom 1369, 1370. i 1372. godine.

 

Tvrtko se posebno orijentisao na more u drugom periodu svoje vladavine. Godine 1361. dobio je od Dubrovnika manji ratni brod. U to vreme odlučio se na gradnju velike luke kako bi se oslobodio dubrovačkog posredništva u trgovini. Izabrao je ulaz u Boku i tu je sagradio tvrđavu Svetog Stefana(današnji Herceg Novi). U isto vreme na Neretvi je gradio Brštanik kod Počitelja. Dok je Novi bio namenjen kao konkurent Dubrovniku, Brštanik je trebao da bude Tvrtkova ratna luka.

 

Kada je posle smrti ugarskog kralja Ludovika došao u posed obale od Boke do Cetine, Tvrtko nije odustao od izgradnje Brštanika i gradnje svoje flote. Venecija mu nije dala ratne brodove koje je tražio od nje. Tvrtko se obratio Veneciji, a ne Dubrovniku, jer je nameravao da osvoji i Dubrovnik, zbog čega su Dubrovčani 1362. godine uputili u Neretvanski kanal jednu galiju, a nešto kasnije i osam naoružanih brodova. Odnosi sa Dubrovčanima su se sve više komplikovali. Da bi došao do ratnih brodova Tvrtko proglašava Nikolu Baseia, mletačkog podanika, za admirala buduće bosanske ratne mornarice. U martu 1383. godine Mlečani odobravaju Tvrtku da kupi jednu galiju sa opremom i oružjem. Tu se našao i jedan top(falconis). U jesen je prihvaćen zahtev o gradnji još dve galije.

 

Te godine Tvrtko od ugarske kraljice dobija Kotor, a u njemu i nekoliko brodova koji su mu ojačali flotu. Tada se Tvrtko prividno odrekao osvajanja Dubrovnika, a Brštanik je dobio na značaju. Dubrovčani za Tvrtka tu grade i ratni brod. Tako je Tvrtko u Brštaniku imao nekoliko galija i manji broj ratnih brodova.

 

Kasnije je Tvrtko krenuo na Klis i Split. On uviđa da će Split zauzeti pre sa mora nego sa kopna i sredinom maja naređuje Kotoranima da mu grade brodove i doplove pred Split. Pojava Trvrtkove flote pred Splitom očekivala se svakog časa i to je izazvalo veliko uzbuđenje u gradu. Međutim, Tvrtko je 1390. godine i bez flote došao u posed Splita i Trogira. Tako se u njegovim rukama našla istočna obala Jadrana od Zrmanje do Kotora, sa Bračom, Hvarom i Korčulom. Tako su se prvi put pod zajedničkim vladarom našli i Srbi i Hrvati.

 

Prerana smrt Tvrtka Prvog presekla je u korenu velike planove u pogledu ratne mornarice. Tako je prva srbska flota ostala nedovršena, ali je bitno uticala na razvoj događaja na Jadranskom moru.

 

 

 

Posle smrti Tvrtka I 1. marta 1391. godine za bosanskog kralja izabran je Dabiša Kotromanić, koji je takođe uz svoje ime dodao Stefan. On umire 1395. godine, a na njegovo mesto dolazi Sandalj Hranić, unuk Tvrtkovog vojvode Vlatka Vukovića. Sandalj zauzima Budvu. Za vreme njegove vladavine i vladavine njegovog naslednika Hercega Stefana Vukčića u Novome se trguje robljem. Čitava Dračevica, kao i deo Boke do Perasta, za vreme vladavine Stefana Vukčića Kosače došla je do izražaja sa svojim pomorstvom. Vojvodi Sandalju Hraniću, kao i Hercegu Stefanu, Novi je poslužio kao uporište protiv Kotora, Dubrovnika i Venecije.

 

Sandalj je Konavle prodao Dubrvčanima. Ne zna se zašto je Stefan prezime promenio u Kosača i svojoj državi dao ime Vojvodstvo Svetog Save.

 

Od 1443. godine proglasio se za "hercega od Svetog Save" i time istakao svoju nezavisnost od Bosne. Njegova "Hercegova zemlja" obuhvatala je prostor od Boke do Olova i od Morače do Omiša. Po tituli "herceg" zemlja kojom je on vladao već za njegova života nazivana je Hercegovina.

 

Stefan Vukčić Kosača vladao je od 1435. do 1466. godine i za to vreme Trebinje je priključio ranije ujedinjenom Humu i Neretljanskoj oblasti. U povelji iz 1449. godine kaže se: "Stefan, božjom milošću herceg od Svetog Save i gospodar Humskoj i Pomorju i veliki vojvoda rusaga Bosanskog, knez drinski".

 

Turci su u Hercegovini naišli na otpor, ali bili su nadmoćniji i savladali su hrabre Hercegovce. Zemlja Hercega Stefana padala je postepeno u tursku vlast. Priteran na mali primorski deo Stefan je pristao na mir s Turcima, ustupivši im krajeve koje su zauzeli, uz obavezu plaćanja harača.

 

Nadiranje Turaka sa istoka dovelo je do toga da je pad Herceg Novog bio neminovan. Bez mnogo napora Turci su zauzelu Hercegovinu do morske obale, a Herceg Novi  Turci  osvojili 1482/83. godine. Zauzeo ga je hercegoavčki sandžak-beg Ajas, pa je pod turskom vlašću postao sedište hercegnovskog sandžaka. Zauzimanjem obale Boke Kotorske, od Herceg Novog do Risna, Turci su ugrozili plovidbu u samom zalivu, dosta ometali pomorsku trgovinu i otežali trgovačke veze Kotora sa zeleđem. Herceg Novi je uskoro postao sklonište turske flote na Jadranu.