Glavni urednik publikacije je Ratan Lal, jedan od vodećih naučnika u svijetu kada je riječ o zemljištu i hrani, dok su dekani šumarskih fakulteta u Banjaluci i Beogradu Marijana Kapović Solomun i Ratko Ristić vodeći autori pomenutog poglavlja čiji je naziv "Zemljište i zdravlje ljudi - realnost balkanskog regiona", prenosi SRNA.
U poglavlju je dat generalni prikaz stanja zemljišnih resursa Srbije i BiH, a akcenat je, između ostalog, stavljen na lokacije u Srbskoj koje je NATO bombardovao 1995. godine i na kojima se do danas osjećaju negativne zdravstvene posljedice po stanovništvo, te povećan broj oboljelih od malignih bolesti zbog kontaminacije osiromašenim uranijumom.
- U tom smislu pokušali smo prikazati vezu sa pojavljivanjem različitih vrsta kancera kod ljudi koji su živjeli ili danas žive na bombardovanim područjima. Na primjer, ljudi koji su migrirali i odselili iz Hadžića u Bratunac nakon bombardovanja, imali su 10 puta veću stopu smrtnosti od domicilnih stanovnika Bratunca. Dakle, cilj poglavlja je bio da u toj prestižnoj publikaciji prikažemo da se to zaista desilo i da je činjenica iako je stvar politički osjetljiva i osporavana od određenih naučnika - rekla je Srni dekan Šumarskog fakulteta u Banjaluci Marijana Kapović Solomun.
Ona je navela da je poglavlje koje se odnosi na NATO bombardovanje zemljišta u Srbskoj i Srbiji postavljeno na odgovarajuću internacionalnu bazu podataka, te da već ima znatan broj pregleda.
- Uglavnom, ljudi inkognito traže da im se dostavi to poglavlje da bi ga pročitali i na njega se referisali. Vjerovatno, veliki broj stranaca čita to poglavlje, što nam je bio i cilj. Vjerujem da će i određene naše institucije u tom smislu pokazati interesovanje, a mi ćemo, kao naučni radnici, u budućnosti svakako aplicirati sa projektima koji će imati ovu komponentu, možda i da se direktno ispita i izmjeri prisustvo osiromašenig uranijuma u zemljištu, odnosno na lokacijama koje je bombardovao NATO radi utvrđivanja konkretnih rezultata - rekla je Solomunova.
Solomunova je dodala da je Ratan Lal redovni profesor sa Ohajo državnog Univerziteta u SAD, te da njen kolega Ristić i ona zajedno s njim rade u naučnom tijelu Konvencije UN za borbu protiv degradacije zemljišta.
- Gospodin Lal je bio oduševljen tom, nažalost, specifičnošću našeg regiona i rekao da ono na šta skrećemo pažnju jeste jedan od faktora zagađenja zemljišta, koji direktno utiču na zdravlje ljudi - navela je Solomunova.
U poglavlju "Zemljište i zdravlje ljudi - realnost Balkanskog regiona" se, između ostalog, navodi da su najvažniji faktori degradacije zemljišta u Srbskoj i Srbiji erozija, poplave, suša, napušteno poljoprivredno zemljište, urbanizacija, požari i slično, ali da je kontaminacija zemljišta osiromašenim uranijumom kao posljedica NATO bombardovanja Srpske 1995. i Srbije 1999. godine faktor koji i danas direktno utiče na zdravlje ljudi.
U poglavlju se ističe da je osiromašeni uranijum najviše korišten u južnoj srbskoj pokrajini Kosovo i Metohija, da je dokazano prisustvo uranijuma 238 u zemljištu, biljkama, sporadično čak i u urinu određenih jedinki iz jugoistočnog dijela Srbije, kao i da je u bombardovanju između 300 i 800 tona radioaktivne prašine rasuto po zemljištu i vodotocima.
U BiH, navodi se u poglavlju, NATO je bombardovao samo položaje u Srbskoj /Hadžići, Han Pijesak, Sokolac/, što je ostavilo destruktivne posljedice na zdravlje ljudi i zemljišta. Broj ljudi oboljelih od karcinoma u bombardovanoj regiji povećao se za četiri puta u periodu 1996–2002, a smrtnost 2,2 puta u odnosu na period prije bombardovanja.
- U Srbiji broj oboljelih od karcinoma raste za dva odsto svake godine, a broj umrlih za 2,5 odsto, što je direktna posljedica NATO bombardovanja. Tokom 1999. godine bilo je 19.625 slučajeva, a 12.312 ljudi umrlo od karcinoma, dok je 2012. godine registrovano čak 36.408 slučajeva, a umrlo 21.269 ljudi, što je gotovo dvostruko više nego pre NATO agresije. Nakon 2006. godine, broj slučajeva karcinoma povećan je za 59 odsto, dok je broj smrtnih slučajeva uzrokovanih leukemijom i limfomom porastao za 118 odsto - navodi se u poglavlju.
Osim Solomunove i Ristića, saradnici u pisanju poglavlja su bili penzionisani univerzitetski profesor Slavko Ždrale, koji je bio ratni hirurg i direktor bolnice "Kasindo" u nekadašnjem Srbskom Sarajevu, te Ivan Malušević, Boris Radić, Siniša Polovina i Vukašin Milanović sa Šumarskog fakulteta u Beogradu.
RTRS