Posljednji rat generala Mladića

09.01.2021. god.

STARE VESTI PROTIV KRATKE PAMETI

"Radovan je htio da bude otac nacije, a Ratko da nadvisi sve srpske vojskovođe. Šta se dogodilo ne treba da vam pričam. I jedan i drugi nastavljaju da prave isto sranje koje nas samo košta."

Piše: Pero Simić, savetnik predsednika Republike Srpske za medije

O generalu Mladiću, bivsem komandantu Vojske Republike Srpske, najviše govori njegovo ime – Ratko. Ko mu je odredio ime vjerovatno ni slutio nije da mu je predskazao i životni put

O generalu Mladiću, bivsem komandantu Vojske Republike Srpske, najvise govori njegovo ime – Ratko. Ko mu je odredio ime vjerovatno ni slutio nije da mu je predskazao i zivotni put. Jer najvjerovatnije da samo Mladić zna koliko je vodio ratova, što stvarnih što onih u svojoj glavi, pa sve do današnjeg dana kada vodi odsudni rat, sam protiv nas svih.

Oni koji bolje poznaju ovog medijski najpublikovanijeg i, bez sumnje, najtraženijeg svjetskog generala, kazu da se poslije svega viđenog u njegovoj vojničkoj karijeri, ovakav ishod mogao i očekivati.

Posljednjih dana ime generala Ratka Mladića u drugi plan je potisnulo čak i ime Radovana Karadžica, takođe jednog od najtraženijih haških optuženika. Uostalom, vec smo navikli da se Mladić i Karadžić ciklično smjenjuju na prvom mjestu liste najtraženijih haških optuženika u zavisnosti kako to međunarodnoj zajednici odgovara. Međutim, juli mjesec protiče u znaku Mladića, a sve govori da će takav biti i avgust. Krenulo je tako sto je američki nedjeljnik “Tajm” u tekstu, čiji je autor beogradski novinar Dejan Anastasijevic, provukao jednu ciljanu, a u stvarnosti vise priželjkivanu, a manje realnu, pricu o tome kako srpske vlasti vode tajne pregovore sa Mladićem ne bi li ga ubijedili da se preda. I kao sto to obično biva ta priča se granala, a usput je i prosirivana iz dana u dan novim “povjerljivim” podacima te se tako stiglo do informacije da pregovore u ime Vlade Srbije vodi (ali tajne) niko drugi do mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

Ni kriv ni dužan mitropolit je tu podvalu, u koju je ipak malo ko povjerovao, brzo demantovao. O navodnom pokušaju Vlade Srbije da posredno “preko više kanala, kroz neformalne bezbjednosne strukture…” ubijedi Mladića da se preda, priznali su da ne znaju i sami članovi vlade. Medjutim, priča je došla, mediji su je primili, a njeni kreatori, čiji su ciljevi samo naočigled zamagljeni, sigurno su zadovoljni. Oni opet, sto znaju više, tvrde da je riječ o spekulacijama, da su pregovori sa Mladićem nemogući jer mu predaja ne pada na pamet i kao dokaz podastiru podatak da se Mladić ne razdvaja od pištolja i bombe i kada spava. Drugo, kažu, ne vide ko bi s tim prijedlogom, a bez posljedica, smio izaći pred tvrdokornog Mladica.

Postavlja se i pitanje može li se glavni kreator srebreničkog zlocina pozivati na razum, a samim tim i predaju, kad ga već nije pokazao u Srebrenici. I na kraju, zar Mladić ne bježi od Haga zato što zna da svoju nevinost ne može braniti jer mu to ne daju srebreničke zrtve. Ovako se odlučio da prkosi nama, ali i cijelom svijetu. Izgleda da se opredijelio, kao po holivudskom scenariju, za pogubnu ulogu nesrećnog vojskovođe, za manjinu, zasto ne reći, i heroja sa kalendara i postera, koga niko ne razumije, koga svi proganjaju i traže i protiv kojih će se on boriti do posljednjeg dana. Upravo ta uloga, sam protiv svih, je prica njegovog životnog gesla.

Mladić je ocigledno svojeglav, beskompromisan i takav će vjerovatno ostati do kraja. On, izgleda, voli posljednji rat koji će kao i prethodni koštati sve nas. U ovom momentu Mladić odlucuje o sudbini dvije države, Srbije i Crne Gore, ali i Bosne i Hercegovine, u kojima, kako neki navode, mijenja mjesta boravišta. Međunarodna zajednica je pred Srbiju već stavila zadatak da u najskorije vrijeme generala hapse ili da ubjedljivo dokažu da nije u Srbiji. U protivnom put ka Evropi biće puževe brzine. Slicno je i sa Bosnom i Hercegovinom, kojoj je na vratu i Karadžic. Krivicu za dovođenje Srbije u ovakav položaj svakako da snose i tamošnje vlasti, koje se doskora nisu osvrtale na Mladićeva pojavljivanja na nekim javnim mjestima. Sada, međutim, nemaju kud, a ne znaju kako da sve to riješe. Neki tvrde da bi za Srbiju najbolje bilo da se Ratko preda i to po mogućnosti u BiH, odnosno Republici Srpskoj. Time bi se, kažu, ovi u Srbiji izvadili kako Ratko nikad nije bio tamo. Ali kako se vaditi kada su ga viđali do prije godinu dana. Uostalom i obezbjeđenje je znalo poluglasno priznati da im je znao pobjeći oko četiri, pet ujutro, te sa grupom Krajičnika na Zelenom vencu u Beogradu piti kafu i prisjećati se “srećnih vremena”.

Jedna sasvim vjerodostojna priča kaze da je za vrijeme Đinđiceve vlade vršena kontrola jedne beogradske kasarne u kojoj se sumnjalo da se nalazi Ratko Mladić, sto je bilo sasvim tačno. Pošto se nasao u klopci, njegovi saradnici brzo su se snašli. Mladića su stavili u prikolicu sa buradima punim otpadaka hrane, koje je jedan čovjek zastavom 101 vozio redovno, za svoje svinje. Odozgo su ga pokrili ceradom i bez problema su prošli kapiju kasarne kraj stroge kontrole. Automobilom i prikolicom punom hrane brzo su se uputili u podrum Vojno-medicinske akademije u Beogradu gdje je Mladić potom sa najbližom pratnjom presjeo u sanitetska kola, koja su se zatim velikom brzinom uputila ka Ibarskoj magistrali gdje im se gubi svaki trag. Bilo je to prvi put da Mladić prizna da ga je uhvatio strah.

Zanimljivo je napomenuti da iza bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske ne stoji nikakav odbor za istinu o njegovom liku i djelu kao iza Karadžica. U odnosu na ispjevane pjesme više ih je u korist Radovana. Na majicama i kalendarima, šoljama i pepeljarama stoje podjednako. Istorija kaže da se Ratko i Radovan nisu nešto bog zna voljeli što je vješto koristio Milošević. Kažu da je Mladić bio posteniji za razliku od Radovana, koji ipak nije imao mjere. Njihova naizmjenicna popularnost u narodu za vrijeme rata smjenjivala se kao sada na haškoj listi traženih.

Radovan je htio da bude otac nacije, a Ratko da nadvisi sve srpske vojskovođe. Sta se dogodilo ne treba da vam pricam. I jedan i drugi nastavljaju da prave isto sranje koje nas samo košta.

Pero Simić, savetnik predsednika Republike Srpske za medije

pcnen.com

NEZAVISNE NOVINE

Izvor
Tanjug
/ vostok.rs

Povezane teme
Hag
Mladić
prava

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Litijumska pozadina ukrajinskog rata

Autor: Zoran Čvorović za Novi Standard

Isporuke oružja iz Bosne i Hercegovine – kome je to ugodno?

Svetski mediji nastavljaju da prate situaciju po pitanju isporuka oružja Ukrajini od strane Bosne i Hercegovine, bez obzira na postojeća pravila i zakone. Takva dejstva mogu ozbiljno uticati na...

Čelični ritam tvornica oružja

Kojim putevima naoružanje proizvedeno u BiH odlazi na ukrajinsko ratište, te o čemu svedoči činjenica da je deo proizvodnje poveren fabrici u kojoj ključni pogon nosi naziv: Hitlerova kovnica?...

Geopolitika doline Nila — O izranjajućoj krizi u severoistočnoj Africi

Gotovo je izvesno da se svakako, bilo kroz fikciju, bilo kroz razgovore bar nekada susreo sa idejom ratova za pijaću vodu — ova ideja obično je povezana sa (post)apokaliptičnim...