Referendum u Rusiji: Njihova zemlja, njihov ustav, njihovo rješenje

Izborno mjesto kao uzlaz u bolnicu. Dočekuje vas osoba u punoj protivepidemiološkoj opremi. Ako nijeste ponijeli, dobićete rukavice i masku.

Digitalnim toplomjerom vam izmjere temperaturu na zapešću, nagazite spužvu natopljenu antiseptičkim rastvorom, pa tek onda možete pristupiti glasanju. Tamo vas čekaju članovi biračkog odbora sa vizirima i maskama.

Pošto se, kao i kod nas, većina glasanja zbiva u školskim i sličnim objektima, njihove škole imaju ulaze kao da ulazite na aerodrom, željezničku ili autobusku stanicu. Prolaz kroz detektor za metal, zatim zaštitar kad je školska godina, a policajac u panciru kad su izbori, pregledava ručnim skenerom.

Ulazite kroz rotirajuće dveri, koje imaju senzore za đačke kartice, potpuno nalik na ulaz u metro. Ko nije na času, zna se da li je u školskoj zgradi.

Uopšte, taj obilazak biračkih mjesta, koja sam vidio u Petrogradu i Moskvi, odvode vas i do periferije, na kojoj se vidi kako je u Rusiji sve dijametralno suprotno od onog kako je predstavljaju filmovi i anal-litičari plaćeni iz budžeta SAD.  Čisto, trava sijana i podšišana. Ulice i trotoari svježe oprani. Ako nije novo, onda je sve ofarbano i posloženo. Prizori kakve nikada nećete vidjeti u Njujorku.

GLASANJE PUTEM MREŽE

Izbori su svugdje u svijetu slični. Osim što ovo nijesu izbori, već referendum. Stvar zaista drugačija i zanimljiva nama, od kojih je Rusija kao svemirska sila daleko tehnički naprednija, jesu elektronski brojači glasova ubačenih u kutije, odnosno da je uvedena mogućnost elektronskog, tj. glasanja preko interneta. Ovaj put samo u Moskvi i Nižnjem Novgorodu.

Moskva je izabrana zbog toga što je u njoj softver razvijen. Vlasti su dugo prije izbornog procesa nudile nagradu onima koji uspiju da im provale u sistem na bilo koji način. Makar da vide podatke, bez mogućnosti da njima manipulišu.

Nižnjenovgorodska oblast je odabrana zbog toga što je to veliki grad od 1,2 miliona stanovnika, ali ima i seoskih naselja sa različitim kvalitetom veze sa internetom. To daje priliku da se isprobaju sve moguće situacije u kojima se može naći virtualno biralište.

Ruski zvaničnici tvrde da je „matematički nemoguće“ da bilo ko od ljudi učestvuju u organizaciji izbora sazna bilo koji drugi podatak, osim izlaznosti. Preko 90 odsto onih koji su se registrovali za glasanje putem mreže, ispunili su svoju građansku dužnost.

Oni koji su glasali putem hartija od političke vrijednosti, imaju dosta manji procenat izlaznosti. Da li iz straha od virusa ili nekog drugog razloga, nezainteresovanosti ili činjenice da je kao datum referenduma široko reklamiran upravo 01.07.2020. godine

MOSKOVSKA GLASAČKA LUTRIJA

U svrhu popularizacije izlaznosti, napravljena je i nagradna igra sa milion nagrada, koja funkcioniše po principu greb lutrije čiji kod šaljete SMSom.

Mnogi koje sam sreo, dobili su 3.000 ili slično rubalja, ali to je stvar koja nema veze sa Centralnom izbornom komisijom, već je to isključivo na inicijativu Privredne komore Moskve, budući da je takva inicijativa naišla na kontroverzu.

Kako je glasanje razvučeno na sedam dana, od kojih je posljednji neradni, sasvim je sigurno da će do zatvaranja birališta procenat izlaznosti, koji je bio već preko četrdeset odsto, probiti tu magičnu demokratsku granicu od 51 odsto, kakva nije bila ispoštovana u (Sjevernoj) Makedoniji, već je za ulaz u NATO bilo dovoljno 33 odsto.

Nećemo sad o Lajčakovoj namještaljci u Crnoj Gori i zloupotrebi vlasti kojoj sam lično prisustvovao 2006. godine. Zbog čega Švedska, recimo, kao pojam postsocijalističke utopije ne raspisuje referendume o važnim pitanjima migracije? Prosto jer guraju agendu kakva se ne dopada većini njihovog stanovništva. I ne smiju to da provjere. 

Uopšte nije jasno sa koje moralne osnove mediji Zapada uzimaju sebi za pravo da napadaju ovo glasanje za popravke ustava, kada je Vladimir Vladimirović Putin, otvarajući spomenik u gjradu Tver, zajedno sa Lukašenkom, rekao da će promjene stupiti na snagu, samo ukoliko ih odobri ruski narod.

PUTIN, PUTIN, PUTIN

Bilo bi zaista nepošteno reći da je ovaj referendum napravljen samo kako bi se Putinu zakonski omogućilo da dobije još dva šestogodišnja mandata, što mediji zemalja NATO ističu u prvi plan. I to krajnjim lagarijama i nepoštenjem kakvo su Srbi osjetili devedesetih godina. Njih činjenice naprosto ne zanimaju.

Naprotiv, neke od ovlasti predsjednika će amandmanima na ustav biti predane drugim državnim tijelima. Istina, Putin ima status polubožanske ličnosti u Rusiji. To je nekako domaća, transgeneracijska ličnost od autoriteta, na koju su se svi navikli do mjere da sada postoji zebnja šta će biti nakon neminovnog okončanja njegovog biološkog života. 

Obzirom na broj njegovih godina u srazu sa onim na šta je Rusija ličila u vrijeme kada je preuzeo vlast od Borisa Jeljcina, ko pri zdravom razumu to može zamjeriti. Pogotovo kada su u SAD kandidati takođe u domenu gerijatrije, odnosno vlast se vrti kroz nekoliko političkih porodica, koje su u vezi sa bogatim kapitalističkim novoaristokratama na čelu multinacionalnih kompanija.

POPRAVKE USTAVA

U trenucima kada se sa Zapada, a posebno iz Vašingtona, ostatku svijeta izvozi rasizam koji u drugim zemljama ne postoji, recimo u Rusiji ili Kubi ili Venecueli ili Srbiji, amandmani na Ustav Ruske Federacije dolaze zaista kao svetionik stabilnosti i to ne samo ruskog društva.

Ovih dana su mnoga preduzeća odlučila da izbace određene rasne ili etničke prerogative koje su toliko ukorijenjene, da su postale dio frezeologije.

Nije dovoljno što se uništavaju spomenici ličnosti koje se smatraju rasistima u SAD i Velikoj Britaniji, nego se i kozmetičke kuće oglašavaju sa tvrdnjama kako više neće svoje proizvode zvati, npr. za „izbjeljivanje kože“. To je, nekom bolesnom logikom, sada „rasistički“. 

U takvim uslovima, dodavanje odredbi da je jezik naroda koji je utemeljio Rusiju, jedini službeni jezik državne uprave, dođe kao istinsko osvježenje za zdrav razum. Valjda je onda logično što padaju u histerija.

Baš u Moskvi sam vidio, vozeći se, kako na Ambasadi SAD ispod državne izvješena zastava LBGT. Istovremeno ustavni amandmani u Rusiji predviđaju da je brak isključivo zajednica muškarca i žene.

DJECA, BRAK, RADNICI I STARCI

Rusija koja, posebno kod ruskog naroda, ima veliki problem sa prirodnim priraštajem, kao i većina zemalja sjeverne hemisfere (da ne kažemo nastanjene bijelcima, jer bi ispali rasisti). Stoga je dijete stavljeno posebno u ustav.

Cjelovitost teritorije je garantovana skoro svakim ustavom na svijetu, ali kao što je Vojislav Koštunica tražio i ubacio u Ustav Srbije da je Kosovo i Metoije njen neotuđivi dio, tako je u ruskom slučaju ustavom propisana zabrana bilo kakvih pregovora o povređivanju granice u korist neke druge zemlje.

Zaštita starih ljudi i radnika, što se kod nas propisuje zakonima, ubačeno je u ovom slučaj u ustav. Nijedna ekonomska kriza, kako predviđaju ove ustavne promjene, neće narušavati socijalna prava stanovništva.

Upravo jer se on mnogo teže mijenja od zakona. Posebno zanimljiv dio, kod nas gotovo neprimjenjiv, jeste da nema dvojnog državljanstva za državne službenike, što je nešto to prati svaku moguću logiku.

Takođe, ovaj ustav osnažava civilno društvo i nevladine organizacije, dok u našoj zemlji još nemamo Zakon o stranim agentima, kao što imaju SAD i koji je Rusija donijela uz teške kritike od ovih koji takav zakon već imaju. Kod nas je ključno da se donese takav zakon, budući da strane vlade finansiraju domaće političke partije.

ŠTA JE DRUGAČIJE, NEGO KOD KUĆE?

Prva stvar koja je meni bila čudna, jeste da mnogo glasača ne presavija svoj glasački listić, bez obzira što su glasali iza paravana. Kako su kutije providne, možete vidjeti kako su glasali, ukoliko se baš potrudite.

No, oni ne obraćaju pažnju na to. Upravo zahvaljujući tome, pošto sam svojim očima vidio da postoji dosta listića na kojima je izabrana opcija NE. Niko nikome ne brani da izađe na referendum.

Zanimljivo je da je na biračkom mjestu „za beskućnike“, odnosno osobe koje iz bilo kojih razloga na teritoriji oblasti Sankt Peterburga nemaju prijavljeno mjesto boravka, u kutiji vidjeh gotovo sve glasačke listiće presavijene. Pitao sam vezano za to i predstavnike nadzornih organa i izborne komisije, na šta su odgovorili da nikom ne mogu narediti da to rade.

Danas, na prvi dan jula, očevidno je veća izlaznost nego svih prethodnih dana od 25.06.2020. godine. Drugačije nego kod nas, jeste što sa izbornih mjesta odjekuje muzika, a ispred mnogih od njih se nalaze poljske kuhinje, koje kuhaju kašu i čaj. Oni koji žele, mogu se okrijepiti.

Takođe, posljednji dan izbora, svako biračko mjesto ima elektronske mašine u koje se izravno ubacuje glasački listić okrenut naprijed i odštampanim dijelom na dole. On istovremeno šalje rezultat i glasaču, ukoliko je sve kako treba, nakraju kaže hvala.

MAJMUN GLEDA SEBE U ZRCALO

Najblesavije bi bilo slušati zamjerke onih sa Zapada, koje sam već pomenuo. Još su jadniji mediji iz Dejtonske Doline Plača, koji bi se usudili pričati priče po kojima je „u Rusiji diktatura“, dok u njihovoj zemlji još uvijek postoji ne samo Savjet za provedbu mira, već i krajnje nedemokratska, zapravo tiranska institucija tzv. Visokog predstavnika.

 Ko iz ove smiješne konfederacije, a zapravo protektorata, može da bilo šta zamjeri Ruskoj Federaciji, po bilo kojem osnovu, dok u njihovoj rođenoj zemlji i to u tzv. Ustavnom sudu BiH, sjede tri stranca.

Ljudi koji nemaju naše državljanstvo, koje niko nije birao i koji ovdje ne rade, koji ovdje ne žive, koji ovdje ne plaćaju poreze ali uzimaju platu, neprestano prave probleme preglasavajući hrišćane u korist muslimana.

Što bi rekao vladika Petar Petrović Njegoš: Majmun gleda sebe u zrcalo. 

U Rusiji možda nema puno crnaca, niti su im oni ikada bili robovi, ali je zato puno ljudi azijskog porijekla i crta lica, koji ni na koji način nijesu diskriminisani. Niti bilo ko o tome priča, niti mu pada na pamet da kleči na jednom koljenu.

Upravo zbog toga i mi u Republici Srbskoj trebamo shvatiti da je sve što nam posljednjih 25 godina pričaju politički predstavnici okupatorskih snaga koje provode svoje interese kod nas, jedna šarena laža.

Pričaju nam bajke kako bespogovorni posluh njima vodi u napredak i blagostanje, a mi zapravo ne da stagniramo, već tonemo sve dublje u ekonomsku propast i političke krize, koje mogu napraviti podlogu za novi građanski rat. 

Za to vrijeme ostale zemlje, na čelu sa Ruskom Federacijom, napreduju ne samo u ekonomskom, već i u pogledu ljudskih i građanskih prava, dok SAD i EU polako idu u mračni rasizam i diktaturu multinacionalnih kompanija.

Dani(j)el Simić, Frontal