Kako su Bajdenovi opljačkali Ukrajinu

U decembru 2012, punih 13 godina nakon okončanja NATO agresije na našu zemlju, Nju Jork Tajms je opširno izvijestio o američkom biznisu na Kosovu i Metohiji. Indikativno je da su glavni pomoteri neophodnosti vojne agresije 1999. Medlin Olbrajt i general Vesli Klark, u međuvremenu postale ključne biznis figure u tzv. državi Kosovo. Vrijednost poslovnih projekata njihovih kompanija mjeri se stotinama miliona dolara. Olbrajtova je privatizovala telekomunikacije, a kompanija generala Klarka dobila je koncesije na eksploataciju rudnog bogatstva.

Od teksta u Nju Jork Tajmsu prošlo je 7 godina. Olbrajtova je uz telekomunikacioni monopol, u međuvremenu dobila i spomenik u Prištini, a Kosovo je od početka 2014. mjesto prvog kriznog žarišta Evrope ustupila Ukrajini. U momentu kada dolazi do eskalacije sukoba na kijevskom trgu Majdan, 24. januara 2014. potpredsjednik SAD Džozef Bajden zaprijetio je legitimnom predsjedniku Viktoru Janukoviču „da krizu mora riješiti mirno“ i „da ukoliko se zahtjevi demonstranata ozbiljno ne uzmu u obzir slijede sankcije“. Nekoliko nedelja kasnije, upravo je Bajden bio prvi američki zvaničnik koji je priznao novu pučističku vlast u Kijevu, cinično komentarišuću da se „Viktor Janukovič bjesktvom iz Kijeva odrekao vlasti“.

Prije 10-ak dana na svom blogu, poslanik Vrhovne rade Ukrajine Andrej Derkač, objavio je šokantnu dokumentaciju o korupcionaškoj aferi, u kojoj ukrajinski budžet oštećen za oko milijardu grivnji, odnosno 40-ak miliona dolara. Pored visokih činovnika ukrajinskog pravosuđa i Nacionalnog antikorupcijskog biroa, poslanik Derkač kao glavnog aktera ove korupcionaške afere imenuje i Hantera Bajdena, sina bivšeg američkog potpredsjednika.

Milionske uplate bez pokrića

Sve počinje 12. maja 2014. godine, kada Robert Hanter Bajden formalno ulazi u upravljačku strukturu kompanije Burisma, registrovane na Kipru, vlasništvo Mihaila Zločevskog. Dotični oligarh, čija je imovina procijenjena na preko 500 miliona evra, nekada je bio bliski saradnik Viktora Janukoviča. Do 2012. obavljao je dužnost ministra ekologije, a potom do Majdanskog prevrata, kada i mijenja stranu, nalazio se na mjestu zamjenika sekretara Savjeta za nacionalnu bezbjednost Ukrajine. Eksploatacija i istraživanje prirodnog gasa predstavlja osnovnu djelatnost kompanije Burisma. Taj visoko profitablini biznis povezao je oligarha Zločevskog i sina američkog podpredsjednika. U upravljačku strukturu Burisme istovremeno sa Bajdenom mlađim ulazi i njegov poslovni partner Devon Arčer, vlasnik kompanije „Rosemont Seneca Bohai“.

Poslanik Derkač je „Rosemont Seneca Bohai“ označio kao kompaniju posrednika, preko koje je Burisma Hanteru Bajdenu upalćivala protivzakonite transakcije. Kako pokazuju analitičke kartice „Rosemont Seneca Bohai“ kod renomirane Morgan Stenli banke, koje je Andrej Derkač nedavno objavio na svom blogu, samo od maja 2014. do oktobra 2015. godine sa računa Burisme, bez ikakve prateće dokumentacije, 4.817.000 dolara prebačeno je na račun „Rosemont Seneca Bohai“ U istom periodu, bez ikakvih ugovora o djelu, sa računa „Rosemont Seneca Bohai“. Hanteru Bajdenu uplaćena je svota od 871.000 dolara. Zvanična mjesečna plata Hantera Bajdena u Burismi, koja se ne odnosi na transfere preko „Rosemont Seneca Bohai“ iznosila je 50.000 dolara.

Kako u svom obraćanju javnosti dalje navodi poslanik Derkač, ove sumnjive transakcije privukle su pažnje letonskih finansijskih istražitelja, koji su procijenili da je tokom 4 godine, koliko se Bajden mlađi nalazio upravljačkoj strukturi Burisme, iz ove kompanije u bez prateće dokumentacije uplaćeno najmanje 16,5 miliona dolara dvijema of-šor kompanijama povezanim sa Bajdenom. Kako dalje navodi Derkač, letonski finansijski istražitelji predali su Generalnom tužilaštvu Ukrajine već krajem 2015. preliminarni izvještaj u kome stoji: „Hanter Bajden može biti uključen u korupcionaške aktivnosti.“

NABU sabotirao istragu i o svemu obavještavao Ambasadu SAD

Dokumentaciju dostavljenu od strane Letonaca, ozbiljno shvata tadašnji generalni tužilac Ukrajine, Viktor Šokin i momentalno od direktora Nacionalnog antikurupcijskog biroa Ukrajine – NABU Artjoma Sitnika traži da istragu po ovom pitanju pokrene istražne radnje. Međutim, generalni tužilac od strane direktora NABU dobija odgovor „da istragu ne mogu otvoriti zbog birokratskih ograničenja.“ Tužilac Šokin u sledećem dopisu, koga je nedavno objavio poslanik Dergač, optužuje „NABU da ignoriše istragu“ i upozorava da postoji opasnost „isticanja rokova.“

Tadašnji glavni tužilac Ukrajine ne zna da NABU ne samo da koči istragu o poslovanju kompanije Burisma, već dostavljajući informacije o njegovim dejstvima Ambasadi SAD u Kijevu, istragu i minira, što Andrej Derkač potkrepljuje zvaničnom prepiskom između Poline Čiž, pomoćnice prvog zamjenika direktora NABU – Gizoa Uglave i Gane Emeljanove, službenice ambasade. Takođe, Derkač objavio je i dokumentaciju da NABU sa momenta otvaranja istrage o Burismi, protivzakonito počinje da prikuplja informacije o tužiocu Šokinu i njegovoj porodici.

 
Bajden: Tužilac je kučkin sin

Baš u vrijeme kada je Viktor Šokin pokušavao da pokrene istragu u Burismi, Džozef Bajden dolazi u Kijev 7. i 8. decembra 2015. Prema tvrdnjama poslanika Derkač, kao uslov američkih kreditnih garancija Ukrajini, u i visini od milijarde dolara, Bajden ispostavlja zahtjev za smjenu generalnog tužioca. Vrhovna rada Ukrajine tužioca Šokina razrješava dužnosti već 29. marta 2016, što predsjednik Petr Porošenko parafira 3. aprila. Sam Džozef Bajden ravno 2 godine kasnije, pred Savjetom međunarodnih odnosa SAD izjavljuje: „Viktor Šokin je kučkin sin, koji je morao biti smijenjen“.

„Džozef Bajden nije mogao da ne zna, da se protiv kompanije Burisma i njegovog sina vodi istraga. On nije mogao da ne zna, da Ambasada SAD u Kijevu vrši pritisak na NABU i da NABU dostavlja ambasadi informacije o tužilačkim istragama. On se nije slučajno srdio na Šokina, koji je od NABU više puta tražio da pokrene istražne radnje“- naveo je u svom obraćanju prije 10-ak dana Andrej Derkač.

Ko je Andrej Derkač?

Andrej Derkač na poslednjim izborima za Vrhovnu radu Ukrajine izabran je kao nezavisan kandidat. Već 2 decenije je narodni poslanik i njegovu karijeru obilježile su kontraverze i promjene partijskog dresa. Rođen je prije 52 godine, po obrazovanju je vojni inženjer. Tokom 90-ih radio je ukrajinskoj tajnoj službi – SBU, odakle je sa nepunih 27 godina otišao u predsjedničku administraciju, odakle odlazi na mjesto pomoćnika predsjednika vlade Valerija Pustovenka. Prvi put za poslanika izabran je 1998. godine, kao kandidat bloka „Radna Ukrajina“.

Primjeri Kosova i Ukrajine pokazuju da američki zvaničnici nakon postizanja geopolitičkih ciljeva svoje države, itekako umiju da se snađu i da u zgrtanju desetina miliona dolara dobiti ne zaziru ni od krivičnih djela.

 
Igor Damjanović, IN4S