Rifet Dolić: U svakoj normalnoj zemlji Dudaković bi bio u zatvoru

Rifet Dolić, poslanik Demokratske narodne zajednice u Predstavničkom domu bh. parlamenta, izjavio je da su stravični snimci dvojice ubijenih pripadnika vojne formacije Fikreta Abdića odavno poznati Haškom tribunalu i domaćim tužilaštvima i da bi u svakoj normalnoj zemlji nakon toga Atif Dudaković ili neko drugi u njegovoj ulozi naredbodavca u roku od 24 časa bio u zatvoru.

On tvrdi da je Atif Dudaković direktni naredbodavac brojnih ubistava i zlostavljanja "koliko god on to pokušavao opovrgavati".

"Imao sam priliku gledati desetine video-snimaka koji direktno komandanta Armije BiH čine odgovornim za ratne zločine, što potvrđuju i izjave svjedoka ili žrtava", kazao je Dudaković.

NN: Kako komentarišete snimke koji su nedavno objavljeni dvojice ubijenih pripadnika Narodne odbrane, na kojima je prikazan i Atif Dudaković koji naređuje strijeljanje?

DOLIĆ: Mene osobno sadržaj ovih snimaka nije iznenadio jer sam te snimke gledao prije više od 10 godina. Nažalost, to nisu jedini snimci na kojima su prikazani stravični ratni zločini u BiH i često direktno izvršioci tih zločina. Da razočaranje bude veće, sadržaj ovog i drugih snimaka odavno su poznati Haškom tribunalu i domaćim tužilaštvima i na to redovno izostaju adekvatne reakcije. U svakoj normalnoj zemlji nakon ovakvog javno prikazanog snimka Atif Dudaković ili neko drugi u njegovoj ulozi u roku od 24 sata bili bi u zatvoru. Kod nas se takvi, čak i nakon toga, veličaju kao heroji ili se u najmanju ruku stravični zločini pravdaju vlastitim žrtvama ili "pravom žrtve na odbranu". Kod nas general Dudaković još javno karikira zločine kao da se radi o ubijenim psima, a ne zarobljenicima i dalje obmanjuje one koji se zgražaju na svaki zločin. Na istom snimku Atif Dudaković sebe proglašava "režiserom i mozgom" operacije "Tigar '94", a nakon što je dio zločina u operaciji na ovakav način dospio do javnosti. Ako je Dudaković, kao što sam kaže, bio režiser i mozak operacije, onda je logično da za zločine napravljene u toj operaciji odgovara prvo "režiser i mozak", a tek onda glumci. Atif Dudaković je direktni naredbodavac ovih ubistava i zlostavljanja koliko god on to pokušavao opovrgavati. Imao sam priliku gledati desetine video-snimaka koji direktno Atifa Dudakovića čine odgovornim za ratne zločine, a pročitao sam stotine izjava svjedoka ili žrtava koji to nedvosmisleno potvrđuju.

NN: Rekli ste da je sadržaj ovog i drugih snimaka poznat Haškom tribunalu i Tužilaštvu BiH. Kako je onda moguće da za ovakve očigledne zločine do sada nisu procesuirani Atif Dudaković i drugi iz komande 5. korpusa?

DOLIĆ: DNZ BiH je 1998. godine, u ignorisanju i nepovjerenju prema tadašnjim institucijama BiH, formirala vlastiti tim za istraživanje zločina i svoje prve rezultate istraživanja u obliku krivične prijave i dokaznog materijala (audio i video kaseta, izjava, dokumenata i fotografija) predala Uredu Haškog tribunala u Sarajevu 19. jula 1999. godine, o čemu je sačinjen zapisnik i ovjeren pečatom Haškog tribunala.

U zapisniku je, uz specifikaciju predanog dokaznog materijala, za istragu po ovoj prijavi naveden Istražni tim 9 Haškog tribunala, na čijem je čelu bio bugarski istražitelj Nikolai Mikhailov. Ovaj zapisnik mi danas posjedujemo. Unatoč višestrukim pokušajima nismo mogli dobiti informaciju o toku i rezultatima istrage sve do 2003. godine, kada nam je istražni oficir Haškog tribunala rekao da u Hag nije došla nikakva prijava i nikakav dokazni materijal.

Simptomatično je bilo da su se na terenu kod svjedoka iz našeg dokaznog materijala, pa i kod onih koje smo preporučili za zaštićene svjedoke, pojavljivali čudni "haški istražitelji" koji su nagovarali svjedoke da ne svjedoče ili čak prijetili svjedocima. Meni je potpuno jasno da su "haški istražitelji" u stvari bili službenici AID-a koji su zastrašivali svjedoke i istraživali koliko svjedoci znaju, kako bi Dudakovića i druge činili bezbjednim. Imam neke indicije da je do ovog saznanja došao i Haški tribunal i Karla del Ponte, ali umjesto skandala lakše je bilo reći da su se prijava i dokazni materijal zagubili. Formiranjem Odjela za ratne zločine pri Sudu BiH otpočela je saradnja sa njihovim istražiteljima, a u februaru 2007. godine smo, uz sve uvažavanje ove institucije i pismeno predali dokazni materijal, kako nam se ne bi ponovila iskustva sa Uredom Haškog tribunala u Sarajevu. Uvjerio sam se da se intenzivno vode istražne radnje, ali da budem iskren sve više sam ubijeđen da je i ovaj odjel za ratne zločine pri Sudu BiH opterećen nepovjerenjem, politiziranjem, balansiranjem, pa i trgovinom sa optužnicama i dokazima. Ja nisam sudija da nekome sudim, ali bojim se da u ovakvom stanju Atif Dudaković i drugi još neko vrijeme mogu šetati, zastrašivati svjedoke i obmanjivati javnost svojim "herojstvom" umjesto da su iza rešetaka.

NN: Iznosite teške optužbe na račun Atifa Dudakovića...

DOLIĆ: Moram pomenuti direktnu naredbu Dudakovića za ispaljivanje tenkovske granate na stari grad u mjestu Pećigrad jula 1994. godine. Na tom mjestu su bili skoncentrirani civili nakon opkoljavanja Pećigrada, iako se radilo o vremenu pred predaju i nije bilo pružanja otpora.

Od te Dudakovićeve granate poginulo je, ili bolje rečeno, iskomadano šest ljudi, od kojih su četvoro bili civili, među kojima i jedno dijete, a više od 10 ljudi, među kojima i troje djece, je ranjeno. Tijela poginulih su pokupljena u komadima. Dudaković je direktno režirao zlostavljanje i ponižavanje zarobljene 4. brigade Narodne odbrane na stadionu u Bihaću jula 1994. godine, pravdajući to "rimskim ritualom" postupanja sa zarobljenicima pobijeđene strane. Odsijecanje glave zarobljenicima je umalo postao uobičajeni ritual vojske pod komandom Atifa Dudakovića. Silovanje mlade djevojke u Pećigradu i graviranje nožem na tijelu oznake 505, višestruko silovanje starije žene u Drmaljevu, silovanje majke, kćerke i snahe u rejonu Kudića, seksualno zlostavljanje i iživljavanje nad zarobljenom bolničarkom Mirsadom samo su dio "herojstava" vojske kojom je komandovao Atif Dudaković.
Politika u radu sudova

NN: Vjerujete li u Haški tribunal i Sud BiH?

DOLIĆ: Ja sam u duši i po prirodi čovjek legalista i vjerujem u pravdu, ali nakon svega ne mogu zabadati glavu u pijesak i praviti se slijep kod očiju. Jasno je da Haški tribunal ima svoju pravnu i poučno-odgojnu ulogu u kažnjavanju zločinaca i zločina i preventivi za naredno vrijeme, ali je jasno da u tome, nažalost, ima i političkih primjesa koje su vidljive i ne mogu se negirati. Sud BiH je institucija BiH koja tek prolazi dječje bolesti i procesuiranje ratnih zločina je u ovakvom stanju podjela i nepovjerenja pretežak i suviše ozbiljan teret za takvu instituciju u takvom vremenu. Bojim se da upravo ovakve okolnosti idu u prilog zataškavanju zločina i pranju zločinaca. Ja i nakon svega stojim uz onu da put do pravde zna biti težak i dug, ali na kraju pravda ipak pobjeđuje.

Autor: Vesna Popović