Geostrateški položaj Srbije 1914. godine
Dr Ivan Mijatović, vojni istoričar*
U vrtlogu ratnih priprema u Evropi, nespremna za novi rat nakon tek završenih balkanskih ratova, Srbija se našla na udaru ne samo vojske jedne velike carevine (Austrougarske monarhije) već i na putu ostvarivanja interesa i ciljeva i druge carevine (Nemačke), i revanšističkim težnjama Bugarske.
Balkanski ratovi 1912-1913. godine srušili su austrougarske nade da će Srbija izaći poražena i oslabljena. Pobedama u tim ratovima, srbsko oružje i Srbija postali su uzor mnogim slovenskim i drugim narodima u sastavu Crno-žute monarhije. Teritorijalna proširenja Srbije na jugu remetila su planove Austrougarske i Nemačke za spajanjem sa Turskom, i njihov prodor na jugoistok.
![Razglednica Mucenistvo Srbije.jpg Razglednica Mucenistvo Srbije.jpg](https://www.rts.rs/upload/storyBoxImageData/2014/07/19/16998925/Razglednica%20Mucenistvo%20Srbije.jpg)
Pripremajući se za rat, Austrougarska traži povod da se vojnički obračuna sa ponosnim i tvrdoglavim južnim susedom. Provociranje na granici, na reci Drini (krajem 1913. i početkom 1914. godine), i pokušaji da se izazove srbski odgovor, nisu davali rezultate. Nakon Drugog balkanskog rata, demobilizacija srpske vojske završena je 13. septembra, a već 23. septembra naređena je mobilizacija cele Moravske divizije I poziva i 1. i 2. prekobrojnog puka.
Zbog razvoja ''Arnautske pobune'', naređena je vrlo brzo (27. septembra) i mobilizacija Drinske divizije I poziva i 3. prekobrojnog puka, a istovremeno je naređeno da se imaju smatrati u mobilisanom stanju i 7, 9, 11, 12. i 13. pešadijski puk I poziva i brdski artiljerijski puk (iz sastava posade u novooslobođenim krajevima). Tridesetog septembra mobilisan je i brdski divizion II poziva. Kraljevim Ukazom, demobilizacija tih delova je naređena tek 10. decembra 1913. godine.
Teritorija i stanovništvo
Kada su tokom leta 1914. godine otpočela neprijateljstva, Srbija je nakon balkanskih ratova (1912-1913), imala teritoriju od 87.300 kilometara kvadratnih i više od 4.500.000 stanovnika, sa dve jasno izdvojene oblasti koje do tada nisu ekonomski, kulturno, a ni u administrativnom smislu u potpunosti srasle. Te dve oblasti u narodu, a takođe i u nekim službenim aktima nazivane su "Starim" i "Novim" oblastima:
- deo teritorije od pre balkanskih ratova ("Stare oblasti"), površine oko 54.000 kilometara kvadratnih i sa oko 3.000.000 stanovnika, većinski pravoslavne veroispovesti, sa definisanim ustavno-demokratskim uređenjem i širokim građanskim pravima;
- deo teritorije stečene nakon balkanskih ratova ("Nove oblasti"), površine oko 33.000 kilometara kvadratnih, sa oko 1.500.000 stanovnika heterogenih veroispovesti (pravoslavne, muslimanske i katoličke) i nacionalne pripadnosti (srbsko, tursko, albansko i bugarsko stanovništvo), gde je formalno-pravno još uvek vladao režim vanrednog stanja.
Stanovništvo je većinom bilo poljoprivredno, sa stabilnim seljačkim društvom u "Starim oblastima", i nedefinisanim, polufeudalnim odnosima u "Novim oblastima". Kada je u pitanju gradsko stanovništvo, vodeći gradski sloj sačinjavali su trgovci, ali su se u taj sloj ubrajali i oni koji su bili u državnoj službi (činovnici i oficiri), pa i sveštenstvo (pre svega više i delimično srednje). Srednje slojeve u gradovima činili su sitniji činovnici, gimnazijski nastavnici, učitelji i zanatlije. Industrija je bila tek u povoju, i koncentrisana u Beogradu i nekim većim gradovima.
![Srpska vojska W2.jpg Srpska vojska W2.jpg](https://www.rts.rs/upload/storyBoxImageData/2014/07/19/16998849/Srpska%20vojska%20W2.jpg)
Najveći grad u zemlji bio je Beograd, prestonica Kraljevine Srbije, sa oko 90.000 stanovnika (u to vreme Sofija je imala oko 125.000 stanovnika, Bukurešt oko 340.000, Atina oko 170.000...), dok su veći gradovi u "Starim oblastima" bili Niš (sa oko 25.000 stanovnika), Kragujevac (oko 19.000 stanovnika), Leskovac (oko 14.000), Požarevac (oko 13.000), Vranje (oko 13.000), Šabac (oko 12.000) i Pirot (oko 11.000).
"Nove oblasti" su imale za to vreme više velikih gradova: Bitolj (60.000), Skoplje (oko 50.000), Prilep, Prizren i Štip (oko 21.000), Priština (oko 19.000) i Novi Pazar (oko 13.000). I dok se u gradovima "Starih oblasti", migracionim tokovima selo-grad, konstantno povećavao broj stanovnika i osećao evropski uticaj, u "Novim oblastima" gradovi su bili orijentalnog tipa (kasabe) i pojačano se iseljavalo tursko i uopšte muslimansko stanovništvo, stvarajući na taj način disproporciju i umanjujući sve više značaj gradske sredine u "Novim oblastima".
U slučaju rata, koji bi nametao veća naprezanja ljudskih potencijala, Srbija bi mogla, u skladu sa vojnoteorijskim razmatranjima, da ima maksimalno mobilizacijsko naprezanje, da angažuje 10-15 odsto celokupnog stanovništva, ali takođe bi se morala uzeti u obzir i neintegrisanost "Novih oblasti".
U takvom slučaju broj vojnika pod zastavom iznosio bi između 450.000 i 670.000, tako da je u julu 1914. godine ipak bilo mobilisano nepunih 500.000, a u septembru še od 530.000 ljudi, što za Srbiju u vojničkom pogledu predstavlja veliko ratno naprezanje (u periodu 1914-1918, dakle tokom trajanja Prvog svetskog rata, broj mobilisanih vojnika Kraljevine Srbije, uključujući i dobrovoljačke sastave iz ostalih krajeva van Srbije naseljenih uglavnom srbskim stanovništvom, iznosio je impozantnih 800.000 ljudi, što predstavlja jedinstven slučaj angažovanih ljudskih potencijala u svetu).
![Drzave saveznice u Prvom svetskom ratu.jpg Drzave saveznice u Prvom svetskom ratu.jpg](https://www.rts.rs/upload/storyBoxImageData/2014/07/19/16998972/Drzave%20saveznice%20u%20Prvom%20svetskom%20ratu.jpg)
U jesen 1913. godine, nakon tek završenog rata sa Bugarskom, pod uticajem Austrougarske dešava se "Arnautska pobuna" protiv Srbije. Tek što je demobilisala svoju vojsku, Srbija se okrenula uređenju "Novih oblasti", i vrlo brzo je bila prinuđena da ponovo mobiliše deo svojih jedinica i uputi ih da se ta pobuna uguši. Radi sređivanja stanja i ugušenja pobune, deo jedinica ulazi i u Albaniju da bi na vododelnicama uspešno mogao da kontroliše granicu, ali pod pritiskom i ultimatumom Austrougarske i Italije, i intervencijom velikih sila povlači se sa tih prostora.
To je dodatno destabilizovalo situaciju u ratovima iscrpljenoj Srbiji, postavilo ju je u nepovoljan položaj u sprečavanju upada pobunjeničkih i pljačkaških grupa iz Albanije, i iziskivalo dodatna naprezanja srpske vojske.
Vojnogeografske karakteristike zemljišta
U vojnogeografskom smislu, orografske i hidrografske karakteristike zemljišta su ublažavale nepovoljni položaj Kraljevine Srbije u odnosu na Austrougarsku, kao potencijalnog agresora i protivnika. Teritorijalna proširenja Srbije nakon balkanskih ratova, prostorno su uvećala ionako razlomljenu granicu, dok se vojno sposobno stanovništvo "Novih oblasti", još neintegrisano u vojsku, nalazilo na obuci.
Srbija je bila obuhvaćena sa severa i zapada Austrougarskom, dok se na istoku nalazila Bugarska sa revanšističkim težnjama, a na jugu nestabilna, novostvorena Albanija. Vojnogeografski položaj Srbije nije bio povoljan jer su bili ugroženi njeni vitalni državni i vojni interesi, pre svega njen najvažniji politički, ekonomski i vojni deo - teritorije "Starih oblasti". I pored toga što se nakon teritorijalnih proširenja iz 1913. godine pomakla pozadina Srbije ka jugu, svi industrijski, vojni i mobilizacijski centri, ali i sama prestonica - Beograd, bili su na neposrednim pravcima udara potencijalnog agresora.
Brdsko-planinsko zemljište, sa nerešenim i neuređenim putnim komunikacijama u dubini teritorije, i velikim rekama kao pregradama (Dunav, Sava i Drina) posebno su otežavali nadiranje i brza dejstva neprijatelja, kanalisali moguće pravca dejstava i predstavljali jake granične prepreke. Ogranci i padine brdsko-planinskih predela spuštali su se prema velikim rečnim tokovima (Dunavu i Drini), i istočno od ušća reke Pek i južno od reke Jadar, otežavali nadiranje i kanalisali kretanje neprijatelja u doline unutrašnjih rečnih tokova i na putne komunikacije.
![Komora srpske vojske W.jpg Komora srpske vojske W.jpg](https://www.rts.rs/upload/storyBoxImageData/2014/07/19/16998885/Komora%20srpske%20vojske%20W.jpg)
Brdsko-planinsko zemljište pružalo je braniocu mogućnosti da na širem prostoru razvuče neprijateljske snage i da ih pojedinačno tuče. Međutim, i ovakav suženi severni, i deo zapadnog sektora prigraničnog fronta, bio je širine oko 300 kilometara, što je predstavljalo veliki problem i prevazilazilo ljudske resurse relativno slabih i iscrpljenih srbskih snaga.
Pravci mogućih dejstava neprijatelja kanalisani su duž doline reka. Opštim pravcem sa severa otvarao se velikomoravski pravac (dolinom Velike i Južne Morave, koji sa osnovice istočni Srem-Banat, izvodi na Đupriju, Paraćin, Niš i Skoplje), i nešto manje značajan, zato što vodi težim terenom, kolubarski pravac. (Kolubarski pravac iz Srema, dolinom reke Kolubare izvodi u srce Šumadije i Srbije, i preko Ibra izvodi na Kosovo i Metohiju, i ugrožava gradove Valjevo, Gornji Milanovac, Aranđelovac, Čačak, Kraljevo).
Sa zapada, sa osloncem na Bosnu, izvodilo je nekoliko manje važnih pravaca, koji svojom težinom i karakteristikama zemljišta, za potencijalnog napadača bili bi manje interesantni. To su jadarsko-mačvanski pravac, koji dolinom Jadra vodi preko Valjeva ka Gornjem Milanovcu, zapadnomoravski,koji preko Višegrada izvodi na Užice i ka Kragujevcu, i sandžački pravac,koji izvodi ka Novom Pazaru.
U zavisnosti od izbora pravaca dejstava, pojedini rečni tokovi u Srbiji predstavljali su značajne oro-hidrografske prepreke, i prirodne taktički jake oslonce za izvođenje zadržavajuće i odsudne odbrane u unutrašnjosti zemlje, koji su se mogli lako veštački ojačati i pripremiti u inženjerijskom smislu.
![Zeleznicki transport artiljerije W.jpg Zeleznicki transport artiljerije W.jpg](https://www.rts.rs/upload/storyBoxImageData/2014/07/19/16998861/Zeleznicki%20transport%20artiljerije%20W.jpg)
Srbsko ratište, kao deo balkanskog, nije bilo pripremljeno za rat sa Austrougarskom, jer za to nije bilo ni vremena ni sredstava. Celokupna saobraćajna mreža je bila nerazvijena: putevi su bili zemljani i u manjem broju nasuti, a u slučaju većih padavina teško prohodni. Železnička mreža bila je nerazvijena, sa glavnim železničkim pravcem - dolinom Velike i Južne Morave, Vardara i Nišave, i kraćim ograncima od Beograda ka Valjevu, od Lapova ka Kragujevcu, od Stalaća ka Užicu, Zaječara ka Paraćinu, Skoplja ka Kosovskoj Mitrovici i nedovršenog dela pruge Prahovo-Knjaževac (timočka pruga).
Motorizaciju je predstavljalo nekoliko automobila (koji su korišćeni za kraljevsku porodicu, vrhovnu komandu i nekoliko imućnijih porodica u Srbiji), a glavno vučno sredstvo su bile tegleće životinje (konji i volovi). Transportovanje i prebacivanje ljudskih i materijalno-tehničkih potencijala, vršeno je najčešće putem železnice, a od železničkih stanica, snagom teglećih životinja.
* Potpukovnik dr Ivan Mijatović je načelnik Vojnog muzeja u Beogradu
- Izvor
- rts.rs/ vostok.rs
- Povezane teme
- Srbija
- istorija
- rat
- geopolitika
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Nekada srce drevnog kraljevstva Rusije, postalo je prestonica Sovjetske Ukrajine 1934.
Mađarski premijer optužio je Brisel da donosi \"loše političke odluke\" o ukrajinskom sukobu
Ukrajinske formacije su bespilotnim letelicama napale Tversku oblast, a takođe su pokušale da pogode ciljeve na Krimu koristeći rakete i bespilotne letelice, napad je uspešno odbijen.
Stanje za 9:00 29.06.2024.
Četvrta trka Otvorenog prvenstva Srbskog sportskog karting saveza 2024. biće održana u nedelju, 30. juna kada nas očekuje nezaboravna adrenalinska avantura na stazi Karting centra Jagodina, uz podršku G-Drive...
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.