Kaže u snimku iz 1992-ge,prve noći je ubijeno 8 a druge 20 ljudi.dakle 28 ukupno a u tekstu se tvrdi da je ubijeno 46 ljudi.Na snimcima dva leša i gomile čahura a na jednom od leševa čizme JNA.
Dakle,ko koga ovdje folira?
Pitam se samo,koliko porodica tih ubijenih "civila" prima penziju od boračko -invalidske zaštite tj,koliko ih je bilo vojno angažovano a poginuli kao "civili"?
(sarajlija, 27.03.2009. 11:03:06) [4442]

Ti si zaista idiot. Znaš li kad su ljudi pobijeni? Ko ih je pobio i zašto?
(Mirko, 27.03.2009. 12:14:39) [4443]

Tata ti je idiot a ja samo ponavljam ono što sam vidio.U snimku iz 1992-ge govori se o ukupno 28 ljudi a taj broj 2009 godine je narastao na 46.Znajući vašu sklonost ka mitomaniji i lažima,ne bi me čudilo kad bi za par godina ta cifra narasla na 70 ubijenih.

Ja se samo pitam koliko je rezervista i pripadnika srpskih paravojnih jedinica u toj cifri od 28 ubijenih "civila".


(sarajlija, 27.03.2009. 13:09:34) [4444]

Mirko ti si luđi svakako,što pristaješ na taj nivo provokacija.sarajlija misli da smo mi ko ovi iz Srebrenice da ih kupe 100 godina neće ih nakupiti 8000,dakle mogu srebreničani ginuti po svijetu bar 30 tak godina!
(Ivo Andrić, 27.03.2009. 13:37:05) [4446]

Ako laže koza - ne laže rog:
Bujrum pa čitajte.

MIT O BRATUNCU: BLATANTNA MANIPULACIJA BROJEVIMA


Navodi da je broj srpskih žrtava u Bratuncu, u periodu između aprila 1992. i decembra 1995. godine, tri hiljade su očiti falsifikat. Istraživanje koje je IDC proveo najopsežnije je provedeno u Bosni i Hercegovini nakon rata i dokazuje da je ukupan broj žrtava tri do devet puta manji od broja koji je Srbija i Crna Gora navela u svojoj argumentaciji u sporu sa BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Vjerovatno najočitija ilustracija uveličavanja broja žrtava je Kravica, srpsko selo u blizini Bratunca koje su snage Armije BiH napale na pravoslavni Božić, u jutro sedmog januara 1993. godine. Prvotni navodi da je taj napad za razultat imao stotine civilnih žrtava su se pokazali lažnim. Uvid u originalnu dokumentaciju Vojske Republike Srpske, jasno pokazuje da je broj vojnih žrtava zapravo daleko veći od civilnih. Prema dokumentu pod naslovom "Ratni put Bratunačke brigade" VRS-a broj ubijenih vojnika je 35, ranjenih 36, dok je broj civilnih žrtava 11.

Uz informacije koje je IDC dobio od članova familija i rodbine žrtava i informacija prikupljenih tokom inspekcije grobalja, IDC je sakupio i sve primarne izvore, zvaničnu dokumentaciju Ministarstva odbrane Republike Srpske i Bratunačke brigade VRS-a, kao i djela koja su objavljivali srpski autori. Žrtve su potom svrstane u dvije skupine na osnovu sljedećih kriterija: općina prebivalista u vrijeme izbijanja rata, i općina u kojoj je doslo do prerane i nasilne smrti.

Nakon sto su svi izvori međusobno uspoređeni, i nakon uklanjanja imena koja su se ponavljala rezultati su pokazali da je u Bratuncu ubijeno i poginulo 119 civila i 424 vojnika iz prve grupe. Broj civilnih žrtava u drugoj grupi je isti (119), dok je broj ubijenih vojnika 448. taj rezultat pokazuje da je 26 vojnika VRS-a, osim pripadnika Bratunačke brigade, učestvovalo u borbama u i oko Bratunca i izgubilo živote.

Inspekcija vojnog groblja u Bratuncu pokazala je da od 383 žrtve pokopane nije moguće utvrditi tačan uzrok smrti za 63 žrtve, iako je vjerovatno da i te žrtve umrle za vrijeme trajanja rata. Usto, 139 žrtava koje su živjele drugdje u vrijeme izbijanja rata i poginule u borbama na drugim bojistima u Bosni i Hercegovini danas su pokopane u vojnom groblju u Bratuncu. Među njima, 48 žrtava pokopanih u Bratuncu živjelo je i poginulo u Hadžićima; 36 je živjelo u vrijeme izbijanja rata i poginulo u Srebrenici; 34 u Vogosći; tri u Konjicu i jos tri u Ilijasu; dva pripadnika VRS-a živjeli su u vrijeme izbijanja rata i poginuli u Sarajevu, jos dvoje na Ilidži i po jedna žrtva u Trnovu, Palama i Tuzli.

Od preostalih žrtava izvan Bratunca, jedna je prije rata živjela u Kiseljaku, i poginula u Hadžićima; jedan je vojnik u vrijeme izbijanja rata živio u Srebrenici, a poginuo je u Jajcu; trojica poginulih su u vrijeme izbijanja rata živjeli u Travniku, i poginuli su u Hadžićima, trojica su živjeli na Ilidži i poginuli u Hadžićima, devet je živjelo u Sarajevu, a poginulo u Hadžićima, jedan je živio u Hadžićima, a poginuo u Vogosći i jedan je živio u Zenici, a poginuo je u Vogosći, a jedan je živio u Zenici u vrijeme izbijanja rata i poginuo je u Srebrenici. Dalje, jedan od pokopanih vojnika živio je u Tuzli u vrijeme izbijanja rata i poginuo na tuzlanskom bojistu, jedan je živio u Bosanskom brodu, a poginuo u Olovu, a jedan je živio u Srebrenici i poginuo u Bihaću. Na koncu, dvije osobe koje su živjele u Kaknju, a poginule u Hadžićima pokopane su na vojničkom groblju u Bratuncu, kao i jedna osoba koja je živjela u Hadžićima, a poginula na Ilidži; dvojica vojnika koji su živjeli u Vitezu u aprilu 1992. godina, a poginuli u Hadžićima; četiri predratna žitelja Konjica koji su poginuli u Hadžićima, dvojica žitelja Pala koji su poginuli u Hadžićima, sedam predratnih žitelja Zenice koji su poginuli u Hadžićima, jedan stanovnik Varesa i jedan stanovnik Kaknja, koji su obojica poginuli u Ilijasu.

Broj žrtava iz srednje Bosne može se objasniti poslijeratnim migracijama stanovnistva, odnosno organizirane evakuacije srpskog stanovnistva - očigledno evakuacija se odnosila i na grobove - naročito onog iz perifernih dijelova Sarajeva. Tadasnje političko vođstvo RS-a pozvalo je lokalno stanovnistvo da napusti Sarajevo, koje se ovom pozivu odazvalo u toj mjeri da su neki djelovi Sarajeva narednih nekoliko mjeseci bili nenaseljeni. Dio tog stanovnistva je potom naseljen u Bratuncu, a njihovi najmiliji ponovo pokopani na tamosnjem groblju; njihova smrt, međutim, predstavljena je kao posljedica akcija koje su poduzimale snage Armije BiH iz Srebrenice.

Podjednako je važno i to sto je u ukupan broj poginulih Srba na teritoriji općine Bratunac uključen i niz stranih državljana (uglavnom iz Srbije i Crne Gore, odnosno Hrvatske). Barem 15 takvih osoba izgubili su živote tokom borbi u Bratuncu; skoro svi su pripadnici paravojne skupine koja je stigla u Bratunac u Aprilu 1992. godine na poziv bratunačkog SDS-a i u suradnji sa Resorom državne bezbjednosti Republike Srbije (vidi svjedočenje Miroslava Deronjića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivsu Jugoslaviju). Neke od ovih osoba poimenično su Vesna Krdžalić, Dragica Mastikosa, Aleksandar Grahovac i Sreto Suzić, koji su poginuli u borbama vođenim 29. maja 1992. godine u Sandićima pored Bratunca. Sve njih su vlasti RS-a potom svrstale u "žrtve muslimanskog terora". Međutim, državljani Srbije su, sudeći po evidenciji Bratunačke brigade, nastavili stizati tokom cijele 1992. godine: jedan je poginuo u borbama tokom augusta (Žarko Komnenski), a jos jedan u borbama u novembru (Đuro Vujaklija). Dalje, podaci o gubicima Bratunačke brigade VRS-a pokazuju da su "dobrovoljci" stizali i tokom 1993. godine, kao sto je Dragan Milićev (poginuo u borbama tokom januara 1993. godine) i Dragoslav Stanković koji je poginuo mjesec dana kasnije.
(sarajlija, 27.03.2009. 14:06:02) [4447]

Srebrenici je ubijeno preko 3000 Muslimana i toliko Srba

Jirgen Elzeser
U Srebrenici se zbio ratni zločin. To je van svake sumnje. No, to nije genocid. Porediti je sa Aušvicom ili Jasenovcem je nedopustivo, nelegitimno. Hag je stvorio „slučaj Srebrenica“ da bi opravdao zločine nad Srbima u Hrvatskoj, Bosni i u Srbiji. Zato je to priča o „najstrašnijem zločinu u Evropi“ posle 1945.
Poznati nemački publicista i istraživač novije istorije Balkana, Jirgen Elzeser, imao je na nedavnom međunarodnom skupu u Banjaluci zapažen referat o „slučaju Erdemović“.
Taj Hrvat je bio važan svedok Haškog tribunala jer je priznao da je učestvovao u likvidaciji muslimana iz Srebrenice. Kao „kooperativan optuženik“ bio je osuđen na blagu zatvorsku kaznu. Stoga je Glas gospodina Elzesera prvo zamolio da izloži svoje gledanje na „slučaj Srebrenica“.
- U Srebrenici se posle 11. jula 1995. dogodio ratni zločin. To je van svake sumnje. No, to nije genocid! Šta je genocid? To su Aušvic i Jasenovac! Genocid je kada država sprovodi ubijanje jednog naroda, a to uključuje žene i decu. Dakle, na rampi u Aušvicu u gasnim komorama ubijana su deca, žene i starci, samo zato jer su pripadali jednoj naciji i religiji, koje su nacisti proglasili za „opasan elemenat“ po svoju državu. Ovo se takođe odnosi i na Jasenovac, gde je stradalo najviše Srba i to pre svega civila, dakle, srpske dece, žena i starijih ljudi. Na osnovu nekih nemačkih procena, Hrvati su od 1941. do 1945. ubili oko 750.000 Srba. Zapad u slučaju Srebrenice neprestano govori o 8.000 muslimanskih žrtava. To, međutim, nikada nije dokazano.
Uporediti Srebrenicu sa Aušvicom ili Jasenovcem je nedopustivo, nelegitimno, bezobrazno. To vređa i jevrejske i srpske žrtve iz Drugog svetskog rata. U Srebrenici, bilo je sasvim obratno. Srpska vojska je izdvojila žene, decu i starije i organizovala im prevoz do bezbedne teritorije. Neki su otišli u Tuzlu, a neki i u Srbiju i tako ih je srpska vojska spasila od osvete Srba, čiji najdraži su stradali od 1992. godine.
Koliko je stvarno ljudi ubijeno u Srebrenici?
- Od 1992. do 1995. ubijeno je oko tri i po hiljade Srba. Popaljena su srpska sela u okolini Srebrenice. Političari Zapada i njihovi poslušni mediji marljivo su prećutali taj zločin Nasera Orića i njegovih ubica. Usput govoreći, taj čovek koji se pred novinarima sa Zapada hvalio koliko je lično pobio Srba, bio je oslobođen optužbe, a profesor biologije, penzionerka, koja je tokom građanskog rata sakupljala humanitarnu pomoć i nije imala nikakvu vlast niti je komandovala vojnim jedinicama, osuđena je na jedanaest godina robije.
Odnos prema Oriću naprosto ne može biti tek odnos prema Oriću. Nije li i to - odnos prema Srbima?
- Upravo to. Upoznao sam se nedavno sa Branom Vučetićem. Govorio mi je o paklu koji je proživeo u svom selu nedaleko Srebrenice krajem 1992. Tada je imao deset godina. Bio je svedok ubijanja cele svoje porodice. Ubice su bili muslimani, borci Nasera Orića. I haški istražitelji su dolazili kod njega dva puta. Ali, u Hag ga, ipak, nisu pozvali da svedoči protiv Orića! Srpski svedoci očevidno Haškom sudu nisu potrebni. U Hagu su izgleda dobrodošli samo „kooperativni“ Srbi i optuženi Srbi.
Koliko je muslimana ubijeno u Srebrenici i šta haško okretanje glave od srpskih žrtava govori o prirodi Tribunala?
- U Srebrenici je ubijeno oko sedam stotina bosanskih muslimana, jer su pronađeni sa zavezanim rukama ili povezima na glavi. Krajnja brojka, ako bi se uzeli u obzir i nalazi patologa, gde ne mogu sa velikom sigurnošću da kažu, da li su ubijeni u borbama ili su streljani, jer prosto za to nedostaju dokazi, ne bi premašila tri hiljade, ubeđen sam. A toliko je i Srba ubijeno u Srebrenici i okolini. Samo što Zapad neće da o tome govori.
Zašto?
- Hag je napravio „slučaj Srebrenica“ da bi opravdao zločine nad Srbima u Hrvatskoj, Bosni i u Srbiji. Zato njima treba priča o Srebrenici kao o „najstrašnijem zločinu posle Drugog svetskog rata u Evropi“.
Onda je to klasična manipulacija?
- Naravno! Zato i postoji stvarna Srebrenica, sa upornim ignorisanjem zahteva srpske strane da se konačno razotkrije istina o tim događajima. Ali, i druga, virtuelna Srebrenica, a nju propagira upravo Hag koji nije ništa drugo nego instrument američke politike u demonizovanju i uništavanju Srbije. Zato mogu da kažem da su mnogi u Srbiji naivni kad veruju da će Zapad da prestane da satanizuje Srbe - ako srpska vlada ispuni samo još ovaj ili onaj uslov.
U čemu je naivnost i šta će biti njena cena?
- Zapad ne može obustaviti satanizaciju Srba jer bi u tom slučaju morao da osudi - sebe. Stoga je prvo bio Milošević, pa Karadžić. Sada je na listi traženih Mladić. No, to neće biti kraj američkih zahteva. Tražiće još. Recimo, da priznate Kosovo, da date Raškoj oblasti najširu autonomiju, verovatno i da se odreknete severne Bačke i tako redom. Dobra Srbija je za Zapad, očevidno, samo slomljena Srbija.

(istina, 27.03.2009. 21:37:47) [4460]

Srebrenici je ubijeno preko 3000 Muslimana i toliko Srba

Jirgen Elzeser
U Srebrenici se zbio ratni zločin. To je van svake sumnje. No, to nije genocid. Porediti je sa Aušvicom ili Jasenovcem je nedopustivo, nelegitimno. Hag je stvorio „slučaj Srebrenica“ da bi opravdao zločine nad Srbima u Hrvatskoj, Bosni i u Srbiji. Zato je to priča o „najstrašnijem zločinu u Evropi“ posle 1945.
Poznati nemački publicista i istraživač novije istorije Balkana, Jirgen Elzeser, imao je na nedavnom međunarodnom skupu u Banjaluci zapažen referat o „slučaju Erdemović“.
Taj Hrvat je bio važan svedok Haškog tribunala jer je priznao da je učestvovao u likvidaciji muslimana iz Srebrenice. Kao „kooperativan optuženik“ bio je osuđen na blagu zatvorsku kaznu. Stoga je Glas gospodina Elzesera prvo zamolio da izloži svoje gledanje na „slučaj Srebrenica“.
- U Srebrenici se posle 11. jula 1995. dogodio ratni zločin. To je van svake sumnje. No, to nije genocid! Šta je genocid? To su Aušvic i Jasenovac! Genocid je kada država sprovodi ubijanje jednog naroda, a to uključuje žene i decu. Dakle, na rampi u Aušvicu u gasnim komorama ubijana su deca, žene i starci, samo zato jer su pripadali jednoj naciji i religiji, koje su nacisti proglasili za „opasan elemenat“ po svoju državu. Ovo se takođe odnosi i na Jasenovac, gde je stradalo najviše Srba i to pre svega civila, dakle, srpske dece, žena i starijih ljudi. Na osnovu nekih nemačkih procena, Hrvati su od 1941. do 1945. ubili oko 750.000 Srba. Zapad u slučaju Srebrenice neprestano govori o 8.000 muslimanskih žrtava. To, međutim, nikada nije dokazano.
Uporediti Srebrenicu sa Aušvicom ili Jasenovcem je nedopustivo, nelegitimno, bezobrazno. To vređa i jevrejske i srpske žrtve iz Drugog svetskog rata. U Srebrenici, bilo je sasvim obratno. Srpska vojska je izdvojila žene, decu i starije i organizovala im prevoz do bezbedne teritorije. Neki su otišli u Tuzlu, a neki i u Srbiju i tako ih je srpska vojska spasila od osvete Srba, čiji najdraži su stradali od 1992. godine.
Koliko je stvarno ljudi ubijeno u Srebrenici?
- Od 1992. do 1995. ubijeno je oko tri i po hiljade Srba. Popaljena su srpska sela u okolini Srebrenice. Političari Zapada i njihovi poslušni mediji marljivo su prećutali taj zločin Nasera Orića i njegovih ubica. Usput govoreći, taj čovek koji se pred novinarima sa Zapada hvalio koliko je lično pobio Srba, bio je oslobođen optužbe, a profesor biologije, penzionerka, koja je tokom građanskog rata sakupljala humanitarnu pomoć i nije imala nikakvu vlast niti je komandovala vojnim jedinicama, osuđena je na jedanaest godina robije.
Odnos prema Oriću naprosto ne može biti tek odnos prema Oriću. Nije li i to - odnos prema Srbima?
- Upravo to. Upoznao sam se nedavno sa Branom Vučetićem. Govorio mi je o paklu koji je proživeo u svom selu nedaleko Srebrenice krajem 1992. Tada je imao deset godina. Bio je svedok ubijanja cele svoje porodice. Ubice su bili muslimani, borci Nasera Orića. I haški istražitelji su dolazili kod njega dva puta. Ali, u Hag ga, ipak, nisu pozvali da svedoči protiv Orića! Srpski svedoci očevidno Haškom sudu nisu potrebni. U Hagu su izgleda dobrodošli samo „kooperativni“ Srbi i optuženi Srbi.
Koliko je muslimana ubijeno u Srebrenici i šta haško okretanje glave od srpskih žrtava govori o prirodi Tribunala?
- U Srebrenici je ubijeno oko sedam stotina bosanskih muslimana, jer su pronađeni sa zavezanim rukama ili povezima na glavi. Krajnja brojka, ako bi se uzeli u obzir i nalazi patologa, gde ne mogu sa velikom sigurnošću da kažu, da li su ubijeni u borbama ili su streljani, jer prosto za to nedostaju dokazi, ne bi premašila tri hiljade, ubeđen sam. A toliko je i Srba ubijeno u Srebrenici i okolini. Samo što Zapad neće da o tome govori.
Zašto?
- Hag je napravio „slučaj Srebrenica“ da bi opravdao zločine nad Srbima u Hrvatskoj, Bosni i u Srbiji. Zato njima treba priča o Srebrenici kao o „najstrašnijem zločinu posle Drugog svetskog rata u Evropi“.
Onda je to klasična manipulacija?
- Naravno! Zato i postoji stvarna Srebrenica, sa upornim ignorisanjem zahteva srpske strane da se konačno razotkrije istina o tim događajima. Ali, i druga, virtuelna Srebrenica, a nju propagira upravo Hag koji nije ništa drugo nego instrument američke politike u demonizovanju i uništavanju Srbije. Zato mogu da kažem da su mnogi u Srbiji naivni kad veruju da će Zapad da prestane da satanizuje Srbe - ako srpska vlada ispuni samo još ovaj ili onaj uslov.
U čemu je naivnost i šta će biti njena cena?
- Zapad ne može obustaviti satanizaciju Srba jer bi u tom slučaju morao da osudi - sebe. Stoga je prvo bio Milošević, pa Karadžić. Sada je na listi traženih Mladić. No, to neće biti kraj američkih zahteva. Tražiće još. Recimo, da priznate Kosovo, da date Raškoj oblasti najširu autonomiju, verovatno i da se odreknete severne Bačke i tako redom. Dobra Srbija je za Zapad, očevidno, samo slomljena Srbija.

(istina, 27.03.2009. 21:37:49) [4461]

Istina,
kako objašnjavaš činjenicu da je u Potočarima do sada ukopano 3214 tijela a još 4000 nepotpunih skeletnih ostataka čeka identifikaciju?
Gdje su tijela tih hiljada Srba?
(sarajlija, 28.03.2009. 17:04:51) [4463]

Vrlo lako,to su vam vaši "borci" koji su nastradali na ratištima a najviše u probijanju prema Tuzli.Ako uspijete skupiti još njih takvih osvijetlit ćete sebi donekle obraz u protivnom ste nagrabusili.Mada mislim da je i to čista filozofija za vaša dostignuća.
(istina, 28.03.2009. 17:12:14) [4464]

Kako objašnjavaš činjenicu o sekundarnim masovnim grobnicama u kojima su pronađene na stotine tijela?
Da te napomenem,sekundarna masovna gronica je nastala iz primarne ,što znači da je inžinjerija Drinskog korpusa prvo zatrpavala leševe u jednoj jami a onda ,nakon pola godine,ta tijela prebacivala u nastojanju sa zametne tragove.Hoćeš li da ti pronađem spisak tih grobnica a ima ih preko 30?

Dobro je poznat snimak heroja Škorpiona koji ubijaju djecu od 17 godina a pouzdani su podaci da je tom prilikom ,iz Srebrenice u okolinu Trnova prebačen pun autobus srebreničana kojima se gubi trag.

nego,gdje su masovne grobnice sa tijelima Srba?Imaš li spisak?
Znam da nemaš jer tako nešto ne postoji.Smiješ li ti mene upitati da ti dam spisak masovnih grobnica i stratišta ubijenih Bošnjaka? Možeš li to osporiti? Hoćeš li slike,imena,mjesto i vrijeme?
(sarajlija, 28.03.2009. 17:23:16) [4466]

Pogledajte samo ove slike:

http://www.novosti.rs.sr/opcija/btg_galeri/kategorija/5/
">http://www.novosti.rs.sr/opcija/btg_galeri/kategorija/5/

Koji je to mentalni sklop mogao da napravi.


A dal i znate čije su glave na ovim slikama odsječene i ko ih je sjekao.

Da li znate da oni koji su ovo činili danas hodaju slobodni. Da tužilaštvo BiH izgdea da ne interesuju mnogo ovakvi slučajevi. To tužilaštvo niti ganja muslimane počinoce zločina niti one koji sukomandovali takvom vojskom. - vojskom zla


(Mirko, 28.03.2009. 17:30:14) [4467]

Pogledajte samo ove slike:

http://www.novosti.rs.sr/opcija/btg_galeri/kategorija/5/
">http://www.novosti.rs.sr/opcija/btg_galeri/kategorija/5/

Koji je to mentalni sklop mogao da napravi.


A dal i znate čije su glave na ovim slikama odsječene i ko ih je sjekao.

Da li znate da oni koji su ovo činili danas hodaju slobodni. Da tužilaštvo BiH izgdea da ne interesuju mnogo ovakvi slučajevi. To tužilaštvo niti ganja muslimane počinoce zločina niti one koji sukomandovali takvom vojskom. - vojskom zla


(Mirko, 28.03.2009. 17:30:39) [4468]

VRS nije imala operativni plan zauzimanja " zasticene zone UN " Srebrenice ,u julu 1995 . Operacija " Krivaja 95 " na Srebrenicu bila je iznudjena , jer ovo mesto nije bilo demilitarizovano , kako je odredjeno Rezolucijom SB UN 819/ 93 i Sporazumom o demilitarizaciji od 17-tog aprila 1993g. , gen. Ratka Mladica i Safeta Halilovica ,pod pokroviteljstvom generala Erika Vahlgrena .
Srebrenica je postala centar teroristicke aktivnosti ,dzihada 28 musl. divizije , pod komandom Nasera Orica , uz ucesce mudzahedina , za sta postoje dokumenti i video snimci .
Unistena su 142 srpska sela ,stanovnistvo je proterano a kuce spaljene .Zabelezeni su i mnogi slucajevi odsecanja glava , obrezivanja tek rodjenih beba , a napadali su uglavnom na velike pravoslavne praznike - Petrovdan i Bozic 1993 g.
General R.Mladic preko UNPROFOR-a pozvaoje muslimansku vojsku zatecenu u " demilitarizovanoj zoni " , da polozi oruzje , uz garanciju tretmana zarobljenika na osnovu Zenevskih konvencija , pod kontrolom Un-a. Medjutim , muslimanski Generalstab je taj predlog odbio ,ali su muslimanske zene , deca i stari upuceni Srbima u bazu UNPROFOR-a u Potocare . Istovremeno , naoruzana kolona muslimana krenula je iz Susnjara kroz srpsku teritoriju ka Tuzli . U toj akciji , izginuo je najveci broj muslimanskih vojnika ,a da im pri tom , u toj pogibeljnoj operaciji , muslimanski 2. korpus iz Tuzle nije pruzio nikakvu vojnu podrsku .
Da su muslimani iz Srebrenice svesno zrtvovani pokazuje i cinjenica da je ,uoci provociranog napada na VRS , povucen komandant 28.divizije , brigadir Naser Oric sa oko 20 glavnih oficira. Dokumenta govore , da muslimanska vojska uopste nije imala plan odbrane Srebrenice i da je VRS zauzela ovaj grad sa veoma malim snagama ( 200 vojnika i dva - tri tenka ) .
Stvarni cilj bio je stvaranje situacije da NATO , bez odobrenja Saveta Bezbednosti UN , moze bombardovati srpske polozaje i od svetske javnosti prikriti etnicko ciscenje Srba iz RSK , uz neposrednu pomoc SAD i NATO , pocetkom avgusta iste godine .


(istina, 28.03.2009. 17:43:10) [4469]