KOME I ZAŠTO SMETAJU EPISKOPI BANJALUČKI?

Na adresu redakcije eNovosti stiglo je pismo koje u cjelosti objavljujemo:

Dana 12. 01. 2009. u „Glasu Srpske“, u rubrici „komentar dana“ objavljen je članak prepun ružnih riječi i uvreda upućenih na račun Njegovog Preosveštenstva Episkopa banjalučkog Gospodina Jefrema i vjernika Eparhije banjalučke.

Nećemo pomenuti ime autora, ono nije važno, važna je, poražavajuća i bolna, činjenica da je članak takvog sadržaja objavljen u novinama koje smo do juče smatrali našim, srpskim novinama, i koje su do juče dostojno nosile svoje ime.

Nećemo ponavljati ovdje taj članak ne želeći da unosimo nespokoj u srca pravednih i doprinosimo zlobi zlih.

Citiraćemo njegov početak, jer on govoreći o povodu otkriva i uzrok ovog napada, koji je mnogo dublji, kao što je i kreator članka mnogo dalji od sjedišta redakcije „Glasa (ne)Srpskog“:

„Vladika Jefrem opet nije bio na krsnoj slavi i proslavi Dana Republike. Crkva nije samo mermer i građevine, crkva je živo biće naroda, a to živo biće u prijestonom gradu Republike Srpske sa Jefremom na čelu je odavno svojom voljom odumrlo“.

Citiraćemo i kraj jer on govori o etici i dostojanstvu onoga koji piše, i otkriva pravi cilj pisca i njegovih naredbodavaca:

„Odavno malo ko normalan prilazi crkvi čak i na Badnji dan, jer nju opsijedaju pijani ekstremi, a ne vjernici. Ali takvi su Jefremovo ogledalo... Jefrem je zaslužio da ide u manastir i da se tamo moli Bogu za svoju dušu, a Banjaluka da dobije episkopa koji će sa njom živjeti“.

Mislili smo da su ove riječi lični stav novinara i da će uslijediti izvinjenje redakcije, ali kako je ono izostalo očigledno je da je ovaj stil obraćanja jednom Arhijereju Srpske pravoslavne crkve u skladu sa novim programskim opredjeljenjem kuće i da Glas više nije srpski (osim po imenu).

A da nije ni Glas, nego nečiji poslušnik, pokazao je upornim odbijanjem da objavi pisma čitalaca, koji su reagovali na grube riječi i uvredljivu retoriku doličnu vremenu ideološkog jednoumlja, za koje se ponadasmo da je prošlost.

Raspolažemo saznanjem da su mnogi čitaoci (sad već bivši), reagovali tražeći izvinjenje redakcije. Ali eto, redakcija Glasa se nije udostojila da objavi nijedno od tih pisama, pa čak ni u elektronskom izdanju.

Zbog toga, a istine radi na ovaj način iznosimo naš stav:

„Nemajući namjeru da branimo Njegovo Preosveštenstvo Episkopa banjalučkog Gospodina Jefrema, jer onom koji hodi putem Hristovim ne treba ovozemaljska odbrana, njega brane djela njegova, postavljamo pitanje: KOME I ZAŠTO SMETAJU EPISKOPI BANJALUČKI?

Mnogo je nas koji smo se zapitali: Kome to smeta Episkop banjalučki gospodin Jefrem i uopšte Episkopi banjalučki?

Jasno nam je da su blaženopočivši mitropolit Evgenije (Letica) i Vasilije (Popović) bili raspeti od strane austrougarske propagande čiji je cilj uništiti srpstvo i Pravoslavlje u Bosni i Hercegovini. Jasno nam je i to da je ustaška vlast za rad istih ciljeva, na zvjerski način ubila Sv. Sveštenomučenika Platona (Jovanovića), Episkopa banjalučkog. Nije nepoznata ni činjenica da je golgotska stradanja od bezbožničke komunističke vlasti trpio i Episkop banjalučki Vasilije (Kostić) koji je krvav, pretučen i pocijepanih mantija istjeran iz Banjaluke. Njegov nasljednik Episkop Andrej (Frušić), živio je pod stalnom prismotrom istih onih koji su mučili njegovog prethodnika.

Ali nije nam jasno, kome smeta Episkop Jefrem?

I to sad, kad se većina ponadala da su došla vremena mira i slobode za srpski narod zapadno od Drine, i da niko neće tjerati apostole Hristove, ono, kako reče sveti Jovan Zlatoust, opet bjesni Irodijada, opet hoće glavu na tanjiru.

Taj sramni članak je i naša sramota jer je objavljen u novinama koje do juče behu novine naše Otadžbine, Glas Srpski i glas narodni.

A novine u kojima se traži glava Arhijereja Srpske pravoslavne crkve i vrijeđaju njeni vjernici nisu ni otadžbinske, ni srpske, ni narodne.

Laž je gospodo i tugo novinarska, da Episkop Jefrem nije bio na Krsnoj slavi Republike Srpske. Zajedno sa Predsjednikom Republike Srpske g. Rajkom Kuzmanovićem, Predsjednikom Vlade g. Miloradom Dodikom i drugim svečarima, Episkop Jefrem je u Hramu Svete Trojice nakon Svete liturgije, osvetio slavsko žito i vino, prislužio svijeću i prelomio kolač u slavu Svetog Arhiđakona Stefana, Krsne slave Republike Srpske.

A onome ko zna šta je Slava, ko Slavu slavi i poštuje i ne treba više. A banket na kome se izvodi „nova“ himna Republike Srpske, na našu sramotu a radost neprijatelja naših, predstavlja javno odricanje jedine himne pravoslavnog Srbina, himne „BOŽE PRAVDE“.

Pitamo vas gospodo, gdje su ti što samo na banketu slave Slavu Republike Srpske, na ostalim praznicima kada se moli za očuvanje Srpske države, praznicima koje bi Srpska država trebala da svetkuje?

Gdje su te visoke zvanice na Liturgijama o Bogojavljenju, Svetom Savi, Sretenju, Velikom Petku, Duhovima... kada se Episkop Jefrem moli sa svojim narodom i u najmanjem selu svoje Eparhije za one koji su na vlasti i za otadžbinu Srpsku?

Kada se toliko brinete za narod Eparhije banjalučke, zašto niste digli svoj glas kad su nam ukinuli državno praznovanje Bogojavljenja, Vidovdana... zašto ne pišete o sve siromašnijim „proslavama“ Pravoslavne Nove godine u Banjaluci?

Da vas interesuje Istina i da želite Dobro pogledali biste u hronikama koliko je Banjaluka i Eparhija imala Hramova 1980. godine kada je Episkop Jefrem stupio na mjesto Episkopa banjalučkog, a koliko danas.

Prelistajte vaše novine od prije godinu i dvije, dok su još bile srpske, pa pročitajte o akcijama skupljanja pomoći za Srbe na Kosovu i Metohiji, koje su rađene pod blagoslovom i pokroviteljstvom Episkopa Jefrema.

Nije gospodo, na vašu žalost nije, umrlo „živo biće crkve“ u Eparhiji banjalučkoj kako to vi tvrdite. Krivo vam je što je ono snažnije i brojnije no ikad, pa od zlobe gubite zdrav razum i vrijeđate padajući ispod svakog ljudskog nivoa.

Pitamo vas da li ste bili u crkvi za Badnji dan kad tako bezočno lažete: „...crkvi malo ko normalan prilazi čak i na Badnji dan...“?

Želimo da vjerujemo da niste bili i da niste vidjeli prepune hramove vjernika, naročito mladih i djece na „pijukanju“.

Jer teško bi vas razumjeli da ste vidjeli radost njihovu i molitvenu sabranost Božićnjeg jutra, pa nas onda nazvali „nenormalnim i pijanim ekstremima“.

Pozivamo vas da dođete u Crkvu, jer po tekstu sudeći, do sada niste dolazili.

Molićemo se Gospodu Bogu našemu za sve nas, da nam oprosti, da nas urazumi, da bi spoznali svoj grijeh i pokajali se za njega“.

 

Nadali smo se da će uredništvo pokazati minimum dostojanstva i ispoštovati etiku profesije kojom se bavi, ali i obavezu koju im nalaže Zakon o informisanju i objaviti naše pismo.

No ne kaže Njegoš uzalud: „Kome snaga leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom“.

I „tišina nesrpske“ pokazuje da zasigurno ima i druge finansijere osim svojih čitalaca do čijeg im stava nije stalo, pa smatra da bivajući moćna nema potrebu da bude i etična, i da „brani druge od sebe“, da sasluša i objavi mišljenje i druge strane.

Nemamo namjeru da vlasnicima i kreatorima poslovne politike ovih novina držimo moralnu pridiku, da ih poučavamo Istini i Dobru, a još manje principima novinarstva. Svojim pisanjem oni govore o  sebi.

Ne želimo da im sporimo pravo da u svojim, privatnim novinama pišu šta žele i kako žele oni, ili njihovi naredbodavci.

Želimo da kažemo: pročitali smo mi vas Gospodo, i vas i vaše mentore.

Želimo da kažemo: vaše novine više nećemo čitati!

Braćo i sestre, vjerujući i rodoljubivi Srbi, oprostimo jedni drugima, oprostimo uvrede, i ne omrznimo na grešnika nego na grijeh.

Budimo dostojni sinovi predaka naših koji svjedočiše vjeru Pravoslavnu i u težim vremenima i sačuvaše je nama.


Ne čitajmo više „sramotu srpske“, ne kupujmo njihove novine, ne oglašavajmo se niti reklamirajmo u njima.

Kako radili tako nam i Bog pomogao!

U Banjaluci, 17. (30). 01. na prep. Antonija Velikog,  2009. lj. Gospodnjeg,