ZAPIS SA KOMOVA

Prije skoro jednog vijeka doktor filozofije, pisac, profesor, teolog Radoslav-Jagoš Velišin Vešović zapisa da kuću ne treba graditi tamo odakle se ne vide Komovi. 

Zapisa to čovjek  koji je 1891. godine prvi put ''čelom na zemlju pao'' u svojoj rodnoj Bukovoj Poljani smještenoj ispod Komova, pjesmom opjevanih ''hajdučkih dvorova''.  Izgovori to čovjek koji je odlazeći u svijet željan znanja, nakon završene Duhovne akademije u Kijevu i usavršavanja na Sorboni, 1931. godine u Lozani na francuskom jeziku odbranio doktorsku disertaciju pod nazivom  ''Tolstoj i problemi moralnog i religioznog vaspitanja''. 
 

Učini to čovjek koji 1935. godine objavi kapitalno djelo ''Pleme Vasojevići'' i koga zbog duhovne veličine savremenici prozvaše Tolstojem iz Bukove Poljane. Dr Vešović je u pomenutoj knjizi, obrađujući genealogiju vasojevićkih bratstava, njihovu istoriju i običaje, posebno isticao Komove, planinu  neraskidivo utkanu u biće ponosnih gorštaka, koji su vjekovima živjeli ispod njenih visova. Komove su isticali i drugi brojni pisci i putopisci, naučnici i istraživači, novinari i zaljubljenici u visine i netaknutu prirodu. 
 

Posebno su ovoj planini hrlili turisti iz skoro svih zemalja svijeta suočavajući se sa čudesnim tajanstvom koje budi čovjekovu znatiželju da zaviri u dušu planine i u njoj potraži nešto novo i neviđeno. Godinama su ti svjetski putnici naglašavali da ih, pored prirodnih blagodeti, opčinjava tradicionalno gostoprimstvo domaćima ispod Komova koje nikada ne tamni, ostajući duboko urezano u sjećanjima zaljubljenika u prostore na kojima se ukrštaju putevi i ljudske sudbine ovjekovječene perom znanih i neznanih.

 

 Umjesto hajduka zagospodarili vukovi

 

''Ovdje je sve tako divno i netaknuto. Tu čovjek dodiruje nebo i odlazi u blažena stanja. Posebno nas oduševljava gostoprimstvo domaćina koji ovdje borave sa stokom. Zato se rado vraćamo Komovima. Zabrinjava nas jedino to što je iz godine u godinu sve manje onih koji sa svojim stadima borave na katunima'' – zapisa u knjigu utisaka prije pet godina grupa turista iz Beograda, kampujući na prostranstvima  Potkomovlja. Sličan zapis, takođe prije pet godina,  ostaviše i turisti iz Češke, navodeći da se ljepote Komova ne mogu riječima opisati. 

''Opijeni smo  prirodom i ljudskom toplinom koja stanuje u srcima ponosnih gorštaka ispod Komova. Ovdje se sklapaju prijateljstva koja traju. Šteta je što putevi nijesu malo bolji i što lokalno stanovništvo sve više napušta ove krajeve. Prije desetak godina ovdje je bilo mnogo više stočara i onih koji su znali lijepo zapjevati'' - ocijeniše turisti iz Češke.
 

Prelistavajući brojne zapise o Komovima izdvaja se onaj iz pera pjesnika i putopisca Ratka Deletića koji godinu prije svoje smrti pribilježi: ''Dođeš li na Komove, vidjećeš koliko ljepote i samoće nosi ova planina. Ovo mjesto je vidik, pogled u beskraj. Ovdje ima najviše grobova i mramora, ovdje se dolazilo i odlazilo, ovdje se traje i nestaje. Ovdje se rađa zora i sloboda, pjesma, ljubav i bol. Preko Komova su prolazili vuci i hajduci, ratnici, vojskovođe, monasi, putnici''. Danas rijetki stočari ispod Komova ističu da kroz katune sve više prolaze vukovi, a da su se potomci hajduka odselili u neke druge krajeve, gdje ima više novca, a mnogo manje prirodnih nadahnuća. ''U našim katunima život je praktično stao. Nema više jakih gazdinstava ni onih koji su spremni da se posvete stočarstvu. Vjerovatno zbog toga što je taj posao postao neisplativ i što država nije poklanjala dovoljno pažnje onima koji su imali namjeru da, baveći se stočarstvom, nastave tradiciju svojih predaka. Kad odu turisti, čuje se samo žalosno zavijanje vukova, jer i njima vjerovatno ne prija samoća'' – navodi Raško Babović, predsjednik potkomovske mjesne zajednice Konjuhe.

Ganut njegovim riječima prisjetih se stihova koju sam prije desetak godina napisao baš na ovom istom mjestu, tu na vrhu Dubačkih glava preko kojih se Konjuhe veže sa Komovima: 

Ispisivao sam ih inspirisan zapisom Jagoša Vešovića predočenog na početku ovog teksta. Na žalost, ti stihovi danas mi zvuče ubjedljivije, jer na mjestima odakle se vide Komovi skoro da se i ne grade kuće, dok se one stare iz godine u godinu polako zatvaraju, izazivajući opravdani strah da će na ovim prostorima ubrzo zagospodariti bijela kuga. Od bijele kuge strahuje i publicita Mikan Perović iz sela Kralje odakle se Komovi vide kao na dlanu. ''S punim pravom naš narod ističe da su Komovi  Vasojevićki Olimp. Zato se nije čuditi što su brojni pjesnici opjevali ovu planinu i što je čuveni Jagoš Vešović kazao da kuću ne treba graditi tamo odakle se Komovi ne vide. Međutim, poslednjih godina smo suočeni sa bolnim saznanjem da je sve manje kućâ u ovim krajevima čija se vrata redovno otvaraju. Omladina odlazi, a stari umiru. Zato se i pjesnik Vlajko Ćulafić s pravom zapitivao ''da li će išta dočekati zora, osim traga vučjega čopora''. Zasigurno da neće, ako zaboravimo na riječi vasojevićkog velikana Jagoša Vešovića'' - zaključio je Perović.

Priremio: Darko Jovović