Izgubiće i Srbija i Hrvatska

U jedno sam siguran da presudom Međunarodnog suda pravde niko neće biti zadovoljan“, tvrdi za „Blic nedelje“ ugledni zagrebački advokat Anto Nobilo.

Prihvatanje hrvatske tužbe od strane Međunarodnog suda pravde izazvalo je u Hrvatskoj neprimjerenu euforiju i velike nade, a radi se samo o tehničkoj odluci Suda da će se baviti tim sporom. Odluka o nadležnosti ne znači da li će Hrvatska uspjeti ili ne sa tom tužbom. Lično smatram da Hrvatska, za razliku od BiH, neće imati problema u dokazivanju umiješanosti Srbije u sukob u određenom vremenu, jer je Novosadski korpus direktno delovao na području Hrvatske, ali će imati problema u dokazivanju genocida jer ga, na svu sreću, nije bilo. Bilo je masovnih ratnih zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, bilo je etničkog čišćenja, ali to nije preraslo – po svom obimu, raširenosti, intenzitetu – onu granicu koja bi značila genocid. Dakle, smatram da Hrvatska neće uspjeti sa svojom tužbom.
Nobilo smatra da Srbija u ovoj situaciji mora ići sa protivtužbom.
– Srbija to mora uraditi, ako ni zbog čega drugog, a ono da poboljša svoju pregovaračku poziciju, no ni ta protivtužba neće uspjeti. Ako u tužbi obuhvati NDH, neće uspjeti iz dva razloga: prvi je što je Konvencija o genocidu donesena nakon Drugog svjetskog rata, a drugi što sadašnja Hrvatska nije pravna nasljednica kvislinške NDH i ne može, po međunarodnom pravu, odgovarati za njezine zločine.

A optužba za genocid počinjen u „Oluji“?
– Što se tiče „Oluje“, reći ću nešto što se mnogima neće svidjeti. „Oluja“ je imala više bitnih elemenata koji se približavaju genocidu nego što je to bilo u Vukovaru, međutim, ni ona nije prelazila u genocid. Vukovar je bio megazločin u mnogim dijelovima: ratni zločin protiv civilnog stanovništva, strašni ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i protiv ranjenika – a pobijeni na Ovčari u pravilu su bili hrvatski vojnici, ali nema obilježja genocida. Mislim da ni ono što se događalo nakon „Oluje“ nema obilježja genocida, premda nekih elemenata ima i oni se mogu okarakterizirati kao etničko čišćenje. S tim što ja ne mislim da su Hrvati istjerali Srbe, već da su se Srbi povukli u zbjeg. (Da napomenem da je zbjeg jedna tradicija u srpskom narodu, sjetimo se, na primjer, Kozare, s vojskom se povučeš, a kada prođe opasnost, onda se vratiš.) No, Hrvati su uništavanjem srpskih kuća i uvjeta za život, te ubijanjem onih koji su ostali, onemogućavali povratak. Dakle, tu se išlo globalno na cjelokupno stanovništvo određenog područja i ako tu činjenicu povežemo s Tuđmanovom izjavom da će Srbi u Hrvatskoj nakon rata pasti na „podnošljivih“ tri posto, onda se na tome može štošta graditi, ali se još uvijek ne može tvrditi da se radilo o genocidu.
Videli ste kakva su reagovanja u Hrvatskoj usledila nakon izjave Milorada Pupovca da se u Vukovaru nije radilo o genocidu, već o strašnom ratnom zločinu.
– Vidite, kada se pravna pitanja politiziraju, onda više nema pameti, onda rade emocije. A na takvim je pitanjima najlakše zatitrati određene strasti. Treba imati na umu da je hrvatska tužba sačinjena u specifičnim okolnostima u vrijeme Tuđmanove vlasti. Ova ekipa, sa Šimonovićem na čelu, kasnije je tu tužbu, koju je za velike novce sastavio američki advokat Rifkin, dotjerala koliko je mogla u pravnom tehničkom smislu, ona će je i zastupati najbolje što može, ali neće moći dokazati genocid jer ga nije bilo.

Očekujete li da će se odnosi između Hrvatske i Srbije pogoršati na neko duže vrijeme?
– Ako je pameti, problem bi trebalo prepustiti pravosuđu, dakle, Međunarodnom sudu pravde. Taj bi sud na neki način trebao biti rezervat gđe će se ti pravni problemi rješavati pravnim metodama. Dalja politizacija bi dovela do bitnog pogoršanja odnosa i vratili bismo se nekoliko koraka unazad u odnosu na postignutu normalizaciju, a to bi se najviše obilo o glavu „običnim“ ljudima i u Hrvatskoj i u Srbiji.

Može li doći do nagodbe između Hrvatske i Srbije?
– Mislim da može. No, ako se nastavi s politizacijom i zaoštre strasti, onda političari neće imati izlaz i teško će svojoj javnosti objasniti zašto su se odlučili za nagodbu. Zato je moj savjet: pustimo pravnim stručnjacima da pravnim sredstvima razriješe ovaj problem, a on se možda može razriješiti i nagodbom.