Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite izvesti Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su krenule Slovenija i Hrvatska. Nemojte mislit da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer se muslimanski narod ne može obraniti ako rat bude ovdje. (Iz Karadžićevog govora pred bosanskim parlamentom 14. oktobra 1991. godine).

* "Kada se govorilo o koncentracijskim logorima ja sam se nalazio u Londonu. Rekao sam: ne znam kakvi su uvjeti u tim logorima. Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo. Rat je! I tako je Penny Marshal novinar ITN došla u Omarsku i izabrala nekoliko veoma mršavih momaka koji nikada neće bolje izgledati… Kada sam imao 30 godina i ja sam izgledao kao oni." (Karadžić ,Independent, august 1993.)

* "Izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, time spriječiti komunikaciju između ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uvjete totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici." (Direktiva broj 7., 8. mart 1995)

16. sednica Skupštine
12. maj 1992.
Banja Luka
Bosanski Srbi imaju šest strateških ciljeva
Karadžić:

“Srpska strana u BiH, Predsjedništvo, Vlada, Savjet za nacionalnu bezbjednost koji smo formirali donijela je strateške prioritete srpskog naroda, odnosno strateške ciljeve srpskog naroda, od kojih je prvi strateški cilj razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice, državno razdvajanje. … Drugi strateški cilj je, čini mi se, koridor izmedju Semberije i Krajine. … nema Krajine, nema Bos. Krajine, nema Srpske Krajine, nema Saveza srpskih zemalja, ukoliko ne ostvarimo taj koridor koji će nas dobro integrisati koji će nam omogućiti nesmetan protok iz jednog dijela naše države u drugi. Treći strateški cilj je uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno, eliminisanje Drine kao granice između dva svijeta. … Četvrti strateški cilj je uspostavljanje granice na rijeci Uni i rijeci Neretvi. … Peti strateški cilj je podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od ova dva dijela efektivne državne vlasti te konstitutivne države. … Alija nema državu dok mi imamo dio Sarajeva. … Međutim, borbama za Sarajevo držimo borbe daleko od Krajine, daleko od Semberije, daleko od Drine, daleko od svih onih krajeva gdje bi se, eventualno, mogli sukobiti sa Muslimanima. … Šesti strateški cilj je izlaz Srpske Republike BiH na more.''


Treba razoriti sarajevsku bolnicu
Dragan Kalinić:
“… poznavajući ko nam je neprijatelj, u kojoj mjeri je on perfidan, i u kojoj mjeri mu se ne može vjerovati sve dotle dok se on fizički, vojnički ne uništi i ne slomije, što podrazumijeva, naravno i eliminisanje i likvidaciju njegovih ključnih ljudi. Ja se odmah opredjeljujem za ovu prvu opciju, ratnu opciju … “Ja kao nesrećni ratni minister zdravlja znam da mi je ovog trenutka, i nama svima, ja gledam na vojsku i na nas civile kao na jedno, izručeno 150 ljudi iz vojne bolnice koji su sa sobom uspjeli izvući gaće i odijela i ni jednog instrumenta. … Ali, oni koji budu planirali operaciju Sarajeva, oslobađanja Sarajeva ili uništenja žive neprijateljske sile u Sarajevu, moraju da planiraju šta će sa zdravstvenim objektima. I odmah da vam kažem, ako će Vojna bolnica pasti u ruke neprijatelju, onda sam ja za to da se Koševska bolnica uništi i da neprijatelj nema gdje da se liječi.”


Za nestašice u Sarajevu treba kriviti Muslimane
General Mladić:

"I mi trebamo još ovog momenta u prsten staviti aždajinu glavu Sarajevo i iz njega može da ima izlaza samo onaj koga ćemo mi pustiti, a ne svaki od nas već onaj ko je glavni, ko komanduje. Mi ne smijemo kazati, mi ćemo uništiti Sarajevo, ne mi nećemo, mi hoćemo da sačuvamo Sarajevo, nama Sarajevo treba. Mi nećemo kazati da ćemo srušiti dalekovod ili vodu isključiti, ne jer to Ameriku diže na noge, ali gospodo, mi vas molimo sve u redu, e, jednog dana nema vode u cijelom Sarajevu. ... Prema toma mi moramo mudro saopštiti svijetu, gađali su oni, pogodili dalekovod i nestalo struje, gađali vodovod, nestalo struje tu i tu, vršimo napore i popravljamo, to je ta diplomatija."


17. sednica Skupštine
24-26. juli 1992.
Jahorina
Izolacija Sarajeva pokazuje da Vlada BiH ne funkcioniše
Karadžić:

“Oko Sarajeva, kao što vam je poznato srpski narod ne dopušta da bude poražen i mi kontrolišemo vojnički gotovo sve naše okruženje oko grada, pri čemu nismo dopustili da se snage centralne Bosne da se spoje sa snagama u Sarajevu, jer bi to bio katastrofalan ishod, niti dopuštamo da se dovoze plaćenici i dobrovoljci kojih ima u Turskoj spremnih i kojih ima u arapskim zemljama koji bi za novac sigurno došli da se bore protiv srpskog naroda. Mi jako dobro znamo kako bi to izgledalo. Zahvaljujući sarajevskom ratištu Vlada i Skupština i svi drugi državni organi A. Izetbegovića ne funkcionišu i pokazalo se da država Bosna i Hercegovina nikada nije funkcionisala i nikada nije uspostavljena izvan Jugoslavije.


Spoljne sile će popustiti pred srpskom odlučnošću
Karadžić:

“Naravno protiv sebe imamo velike sile. Ali još uvijek te sile će se prilagođavati sili srpskog naroda, odnosno njegove težnje da živi u svojoj državi, odnosno u savezu država, odnosno da živi onako kako hoće.


Sada imamo za taoce čitave gradove i područja
Milanović:

“... sada imamo taoce čitave gradove i stanovnike čitavog područja Zenice, Sarajeva, pa i nekih drugih.”

Moramo stvoriti uslove za prisilne emigracije
Plavšić:

“Nažalost, sve manje možemo računati na Srbiju koja je već iscrpljena prijemom naših izbjeglica i ranjenika, a i sama je u teškoj situaciji i u blokadi. (Ovo je referenca na sankcije UN-a – rdj.) Pa zato moramo stvoriti uslove za unutrašnje vojne i prisilne emigracije, a to ne možemo bez teritorije.

Srbi iz Sarajeva proterali Muslimane sa njihove zemlje
Prstojević:

“Kad su Srbi u Sarajevu digli ustanak i kad su uzeli određene teritorije pod svoju kontrolu, o tome momentu nije bilo Vlade ili se bar nije znalo gdje je. Čak štaviše, u prvim danima nismo znali da li je i gospodin Karadžić živ. Kada smo saznali da je živ i kad je sišao među nas na Ilidžu i dao nam određena ohrabrenja Srbi su u Sarajevu na tim prostorima zadržali određenu teritoriju pod kontrolom, a po nekim dijelovima i proširili svoje teritorije i potjerali Muslimane sa teritorije gdje su oni praktično u većini.”

Treba ukinuti krizne štabove; Podrinje je od suštinske važnosti
Rajko Dukić:

“Tražim da skupština odavde naredi da se ukinu svi krizni štabovi koji postoje i ratna predsjedništva, tamo gdje može da funkcioniše civilna vlast, mora da funkcioniše od sutra i vojna komanda radi ono što je njen zadatak, tamo gdje ne može da se formira civilna vlast uvodi se vojna uprava i to sutra, ako to ne napravimo džaba mi sjedimo ovdje, ja vas uvjeravam, dalje kad krenemo gore do Višegrada, Rogatice, molim vas krenite u Srebrenicu, srebrenički dio, bratunački dio, gore opštine, pa onda gore uz poznati Žep, Rogaticu i idemo dalje do Goražda, praktično šta mi imamo na Drini i Podrinju, vrlo malo, a Drina i Podrinje ako ne bude naše onda mi nemamo šanse, i da nam niko ne brani sutra da mi budemo u jednoj državi, a što nam je mislim krajnji cilj, sa ostalim srpskim narodom.”


18. sednica
11. avgust 1992.
Banja Luka
Srpska Republika je privremena država do ujedinjenja svih srpskih zemalja
Krajišnik:

“Mislim da ne treba govoriti o opredjeljenju da li mi svi želimo da živimo u jednoj državi. ... Ja lično smatram da je Srpska Republika BiH privremena država sve do onog momenta dok ne budemo u situaciji da se sve srpske zemlje ujedine.


22. sednica
22 – 23. novembar 1992.
Zvornik
General McKenzie je bio prijatelj Srba, pomenuo je suverenost
Koljević:

“General Mekenzi je osvedočeni neutralni svedok događaja u BiH, da ne kažem da je srpski prijatelj....On je lično zamolio i rekao u tom obrazloženju koje je trebalo biti dostupno i ovoj Skupštini ... da nikada suverenost Republike Srpske neće biti ugrožena prisustvom Kanadskog bataljona. On je prvi čovek koji je pomenuo suverenost od međunarodnih faktora, naše republike, niko do sada nije pomenuo ni tu suverenost niti nas je imenovao.”


Nismo pitali unapred šta treba da uradimo u Prijedoru
Srđo Srdić:

“Nismo pitali ni vas, ni gospodina Karadžića, ni gospodina Krajišnika šta smo trebali da uradimo u Prijedoru, jedina zelena opština u Bosanskoj Krajini bio je Prijedor, da smo slušali vas mi bi danas bili zeleni, mi bi i danas bili Krupa, a Prijedor ne bi bio Prijedor. Mi smo njih sredili i spakovali tvrdim pakovanjem tamo gdje im je mjesto.”

9. juna, SDB BiH bilježi snimak radio komunikacije između oficira bosanskih Srba na brdima iznad grada.

General Mladić: Vukašinoviću? Pukovnik Vukašinović: Da, gospodine. General Mladić: Šta gađaju oni sa Hreše?

Pukovnik Vukašinović: Gađaju Predsjedništvo i zgradu Skupštine, a prije toga gađali su Velešiće i Pofaliće.

General Mladić: Pucaj na Velešiće i Baščaršiju sa obje strane, i na Predsjedništvo.

Pukovnik Vukašinović: Razumijem.

General Mladić: Pucaj sa tri baterije na sve strane.

Pukovnik Vukašinović: Razumijem.

GeneralMladić:Je li najbolje gađati sa Hreše?

Pukovnik Vukašinović: Jeste.

General Mladić: Šta predlažeš za slijedeće mete?

Pukovnik Vukašinović: Pa, naredio sam da tri baterije...

General Mladić: Znam da si naredio tri baterije, ali koje grupe meta predlažeš da sad gađamo?

Pukovnik Vukašinović: Prestao bih gađati stare mete i pucao na Pofaliće.

General Mladić: Nemoj, zašto Pofalići?

Pukovnik Vukašinović: Zato što smo do sada ispalili samo jedan plotun na taj dio.

General Mladić: Gađaj Velušiće. Pukovnik Vukašinović: Mislite, Velešiće.

General Mladić: Da, Velešiće, a gađaj i Pofaliće jer tamo nema puno srpskog življa. Gađaj slijedeće ulice: Humsku, Dobrovoljačku i Đure Đakovića. Jasno?

Pukovnik Vukašinović: Razumijem.

General Mladić: Gledaj sa svog položaja dok gađaš, tako da ne mogu spavati i tako ćemo im razvući pamet. Pukovnik Vukašinović: Razumijem.


Na internetskoj stranici YouTube posljednjih dana pojavilo se nekoliko sličnih radiosnimaka u kojim se čuje kako srpski general Ratko Mladić izdaje naređenja izvjesnom Vukašinoviću za rušenje pojedinih sarajevskih kvartova u noći sa 28. na 29. maja 1992. godine. U prvoj snimci, koja traje 6:29 minuta, osoba koja se predstavlja kao Ratko Mladić naređuje pukovniku da "tuče" Baščaršiju. Prenosimo vam transkript nekih dijelova tog razgovora:

Mladić: Halo! General Mladić. Ko je na vezi tamo?
Vukašinović: Pukovnik Vukašinović.
Mladić: Ratko?
Vukašinović: Mirko.
....
Mladić: Šta imaš ti spremno za dejstvo?
Vukašinović: Imam ove gore iz Hreše
Mladić: Kuda možeš da tučeš?
Vukašinovi: Pa, mogu ovamo do kasarne.
Mladić: Nemoj do kasarne. Jel' možeš do tučeš Velešiće? (opa. mjesna zajednica Gornji Velešići koja se nalazi na sjeverozapadnom dijelu općine Novo Sarajevo).
Vukašinović: Može!
Mladić: Jel imaš nanišanjen cilj tamo?
Vukašinović: Imam.
Mladić: Za koliko vremena možeš?
Vukašinović: Za pet do deset minuta.
Mladić: A reci mi jel' možeš da tučeš Baščaršiju?
Vukašinović: Može!
Mladić: I po tom pali!
Vukašinović: Razumem!



(I to su izjavljivali..., 17.10.2008. 21:04:55) [2838]