Miroslav Lajčak: Unutar BiH nema minimum dogovora

Miroslav Lajčak, visoki predstavnik u BiH, kaže da BiH troši mnogo energije na putu ka EU i da se na tom putu moglo mnogo više uraditi. U intervjuu za "Nezavisne" govori o svom radu u BiH, o transformaciji OHR-a, nepostojanju minimuma dogovora domaćih političara oko zajedničkih stavova...

A na pitanje da li je njegova plata tajna, kaže da je u demokratskom svijetu dio dobre naravi da se ne govori o platama.

NN: Kakvo je Vaše mišljenje o napretku BiH na putu ka EU? Šta mislite kojim će se tempom BiH kretati ka EU i ko je kriv ili zaslužan za zaostajanje ili napredak?

LAJČAK: Meni BiH liči na voz koji ima svaki točak različite veličine, tako da kretanje zahtijeva mnogo energije. Kreće se naprijed, ali jako sporo i to zahtijeva mnogo energije. Moglo se uraditi mnogo više na evropskom putu. I ne treba ja sada da se pravim pametan. Mogu samo da ponovim ono što su Nikoli Špiriću u Briselu rekli Oli Ren i Havijer Solana, a to je da su sve zemlje koje su se opredijelile za evropski put jasno stavile evropska pitanja u centar pažnje, kao prvi od prioriteta, i tako se i ponašaju. A to ne vidimo u BiH. Evropske integracije moraju, ne samo po retorici, nego i faktički da postanu prioritet. Ko je za to odgovoran? Naravno, ovi koji su u vlasti. Oni imaju politički legitimitet, zaslužni su za svaki napredak i odgovorni za svaki problem i neuspjeh ove zemlje. Ljudi od njih to i očekuju - da nađu zajednički put i vode ovu zemlju ka EU.

NN: Kako biste ocijenili Vaš rad ovdje? Jeste li zadovoljni?

LAJČAK: Nije moje da ocjenjujem svoj rad. Teška je misija, mislim da strašno mnogo vremane treba odvojiti za stvari koje su potpuno nepotrebne za ovu zemlju. Ima mnogo predrasuda, nepovjerenja, teorija zavjere i to sve oduzima i vrijeme i energiju. Svoj rad ću moći procijeniti tek kad završim misiju. Ja znam sa čim sam došao ovdje, znam šta želim, a to je da pomognem BiH na njenom evropskom putu. To je put u koji ja vjerujem, to je put o kojem imam vlastito iskustvo. Ali ono što je moj prioritet i što je prioritet u svim dokumentima, nije prioritet svim ljudima niti svim političarima u ovoj zemlji.

NN: Ko su ti ljudi i političari čiji prioritet nije isti kao i Vaš?

LAJČAK: Ponavljam, oni kojima su građani ukazali najviše povjerenja imaju i naviše odgovornosti.

NN: Nedavno je evropski komesar za proširenje Oli Ren boravio u BiH i rekao da bi BiH mogla postati njegova noćna mora, jer zbog stalnih "svađa" domaćih političara BiH blokira donošenje važnih odluka. Šta Vi mislite o tome?

LAJČAK: Uobičajeno je da u situacijama kad zemlja prolazi kroz neku unutrašnju diskusiju postoji dogovor oko minimuma zajedničkih stavova i kada se izlazi prema vani, znači kada se stavovi iznose u inostranstvu ili kada dolaze strani zvaničnici, onda se govori o tome šta je zajedničko. Ono o čemu nemamo dogovor ostavljamo za poslije, kada smo sami. Tog minimuma u BiH nema. Mogu da kažem da je ilustracija toga posjeta članovima Predsjedništva BiH. To je šok za posjetioce. Ima niz konkretnih slučajeva. Jedan od njih je posjeta Olija Rena. Ne postoji praktično nijedna zajednička tačka. EU je vrlo zahtjevan mehanizam i svaka zemlja mora da zna šta su njeni interesi i da zna kako da se bori za njih. Reakcija Olija Rena je bila upravo to da poslije sastanka sa članovima Predsjedništva vidi da gotovo ne postoji nijedno pitanje o kojem u BiH postoji zajednički stav.

NN: U Skupštini RS juče su se čuli argumenti da Kancelarija visokog predstavnika nema legitimitet za ovo što radi. Takođe su se čula mišljenja da BiH ne može u EU s visokim predstavnikom. Kako to komentarišete?

LAJČAK: Visoki predstavnik i njegova kancelarija su politička realnost BiH od 1995. godine. Nemoguće je misliti da visoki predstavnik obavlja sve svoje dužnosti, kako su one definisane Aneksom 10, a da je tu sam. Bonska ovlaštenja i čitavu odgovornost ima samo visoki predstavnik. Kancelarija je tu da njemu pomogne. Koncept visokog predstavnika nikada nije bio izmišljen kao vječiti koncept, kao nešto statično. Uvijek je bio planiran kao nešto što će pomoći BiH na njenom putu naprijed i bila je strategija međunarodne zajednice da se mijenja funkcionisanje. Vi znate da je bilo više od 700 zaposlenih u Kancelariji i da je bilo više od 20 lokalnih kancelarija širom BiH. Danas imamo oko 250 zaposlenih i četiri kancelarije. Znate da se od 2006. govori o zatvaranju, o transformaciji. Od februara ove godine imamo jasan plan koji je prihvatila čitava međunarodna zajednica. Mi radimo na ispunjavanju tog plana. Njegovo ispunjavanje znači i da idemo u tranziciju, koja pretpostavlja i zatvaranje OHR-a i redefinisanje međunarodne prisutnosti. To svi znamo i ne vidim razloga da se sad pravimo kao da smo se juče probudili. To je realnost u ovoj zemlji. Drugo, to je realnost koju prihvata međunarodna zajednica. Ne vidim razlog da se sada svađamo sa čitavom međunarodnom zajednicom. Pitanje je ko od toga šta može dobiti. Ja kao visoki predstavnik i Kancelarija visokog predstavnika nismo neprijatelji bilo kome u BiH.

Ja sam došao da pomognem ovoj zemlji na njenom evropskom putu, naravno mišljenje naših partnera je bitno i mi ih stalno konsultujemo. Sa druge strane, čuju se kategoričke poruke tipa: "ovo mora otići" ili "ovo ne smije otići". Hajde da se svako bavi svojim poslom. Ovo je isključiva nadležnost međunarodne zajednice. Dobro je došlo mišljenje, ali kategoričke poruke pokazuju samo spremnost ili nespremnost ove zemlje da se bavi svojim poslom.

NN: Kako ide ispunjavanje uslova za transformaciju OHR-a i koliko je realno da to bude završeno u toku ove godine?

LAJČAK: Praktično je završeno sve vezano za vladavinu prava i fiskalne održivosti države. Ostalo je samo završavanje radova na strategiji borbe protiv ratnih zločina. I tu smo u procesu. Osim toga, ostala su još dva pitanja koja moraju biti riješena sa ovom definicijom pet plus dva ili bez nje. A to je državna imovina, gdje imamo moratorij visokog predstavnika od marta 2005. godine i, naravno, status Brčkog. Do sada politički lideri u ovoj zemlji, to je pokazao sastanak 23. avgusta, nisu bili u stanju da pokažu spremnost za kompromis, a bez kompromisa ovo neće moći da bude riješeno. Očekujem aktivniji ulazak međunarodne zajednice u završenje tog procesa i onda, naravno, dolazi zadnja procjena političke atmosfere u ovoj zemlji. Sve je realno ako ima političke volje, sve može veoma brzo da bude urađeno. Ako nema političke volje, onda je potpuno druga situacija.

NN: Jeste li Vi posljednji visoki predstavnik u BiH?

LAJČAK: Ja sam došao sa strategijom koja je evropska strategija. Uspjeh moje strategije je, po mom ubjeđenju, i uspjeh BiH i onda nije potrebno da poslije mene dolazi još jedan visoki predstavnik.

NN: Kako postići da političari rade na napretku BiH u svakom pogledu, odnosno kako prevazići isključivosti u nekim pitanjima (posebno pitanjima državne imovine i Brčkog) i domaćih političara, ali i međunarodne zajednice?

LAJČAK: Treba već jednom da svi shvatimo i priznamo da postoji samo jedna BiH u njenom današnjem obliku - kao međunarodno priznata država, koja ima u svom sastavu dva entiteta, tri konstitutivna naroda, Ustav, koji je Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sve ostalo je prazna priča i laganje. Ja sam već umoran od ponavljanja da nema ukidanja entiteta niti odvajanja entiteta. Mislim da svi to znaju i ne razumijem zašto gubimo vrijeme u ovim vječitim dječjim igrama. Vrtimo se u krugu umjesto da se bavimo pitanjima koja ljude zanimaju. Ljude širom BiH kao prvo pitanje interesuje zapošljavanje. Pitanje broj dva su korupcija i kriminal. Pitanje broj tri je obrazovanje. To su ključna pitanja. Ako se svi dogovorimo, onda imamo potencijala da krenemo naprijed. To je to što ljudi traže. Ljudi se ne osjećaju ugroženim, osjećaju se nezaštićenim kao građani, nezaštićeni u svojim pravima. Ali, sigurno ne treba da se zaštite jedni od drugih. Još jednom da iskoristim pirliku i da ponovim da je dosta bilo isključivosti. Hajdemo se baviti zajedničkim pitanjima. To je to što građani očekuju i u jednom i u drugom dijelu BiH.

NN: Kako komentarišete rezultate lokalnih izbora i predizbornu kampanju?

LAJČAK: Činjenica je da su izbori prošli legitimno. I to je dobro. Atmosfera je bila normalna. I to je dobro. Sad očekujemo da se brzo formiraju nove strukture lokalnih vlasti na osnovu rezultata lokalnih izbora. Mislim da sebi ne možemo priuštiti luksuz da gubimo mjesece za to. Svi ljudi koju su izabrani, legitimno su izabrani. Narod je glasao za njih. A mi kao međunarodna zejdnica ih prihvatamo kao naše partnere.

Tokom predizborne kampanje vidio sam statistički podatak koji je rekao da je manje od trideset odsto izjava svih kandidata bilo vezano za lokalni nivo. Ako idemo u lokalne izbore na etničko-nacionalnim temama, kao što je i ovoga puta bio slučaj, onda smo ponovo nanijeli štetu ovoj državi. Nadao sam se da će ova kampanja biti ipak malo drugačija, jer je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, te da ćemo se više baviti evropskim integracijama.

NN: Čuli ste sve što je rečeno u Narodnoj skupštini RS na sjednici zakazanoj povodom govora predsjedavajućeg Predsjadništva BiH Harisa Silajdžića u UN-u i Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope. Nismo još čuli zaključke. Ali, kakvo je Vaše viđenje toga?

LAJČAK: Ja bih želio da kažem dvije stvari. Nisam do kraja shvatio razlog sazivanja te sjednice NS RS. Ako imaš nedoumice, onda ne treba da razgovaraš sam sa sobom nego sa ostalima. Razumio bih da se sazove ta skupština na nivou BiH. Da tamo sjede predstavnici Srba, Bošnjaka i Hrvata i da razgovaraju kako da riješe probleme. A ne da se sami sa sobom takmičimo. Da pričaš sam sa sobom, nažalost, to odražava političku kulturu dijaloga, a ja volim da kažem, njen nedostatak u BiH. Svi traže: "Slušaj ti mene", a niko nema sposobnosti da sluša i razumije drugu stranu. Ovo je bio korak u tom pravcu. Sa druge strane, bilo je pozitivnih elemenata. Prije svega, dolazak Sulejmana Tihića, njegov govor i to što je javno rekao pred poslanicima NS RS: "Niko vam ne može oduzeti RS bez vaše saglasnosti." Konačno je to taj signal, hajdemo da gradimo našu zajedničku državu. Želim to da pozdravim i mislim da ovu pruženu ruku RS i njeni predstavnici moraju iskoristiti. I stvarno moramo rješavati probleme na način da ih riješimo, a ne da stvaramo i dalje probleme.

NN: Američki ambasador u BiH Čarls Ingliš prozvao je Harisa Silajdžića i Milorada Dodika da produbljuju etničke podjele i truju atmosferu u BiH. Kako to komentarišete?

LAJČAK: Ja sam izašao s izjavama dva puta prošle nedjelje reagujući na situaciju. Jasno je da, kao što sam već rekao, oni koji imaju najveću podršku građana imaju i najveću odgovornost. I najviše očekivanja naroda i međunarodne zajednice usmjereno je upravo prema tim ljudima. Znamo da je Haris Silajdžić dobio najviše glasova na predsjedničkim izborima, a Milorad Dodik na parlamentarnim i sad na lokalnim izborima. Onda je normalno da svi pogledi budu upereni u njih. Oni bi trebalo da pokažu trend koji svi očekujemo. Da ova zemlja ide naprijed. Oni su odgovorni u najznačajnijoj mjeri. Ali ne samo oni nego svi lideri političkih stranaka koji su na vlasti, ali i u opoziciji. Naravno, veoma je bitno da svi nastupaju, ne samo kao predstavnici svojih stranaka i kao predstavnici svojih konstitutivnih naroda već da nastupaju kao predstavnici države BiH. Svaki put kada izgovoriš riječ, moraš da vodiš računa da će ovo čitati ne samo tvoji birači. Nemoj da produbljuješ ovu jamu, da jačaš svoju unutrašnju poziciju na način da produbljuješ podjelu između konstitutivnih naroda.

NN: Poznata je priča o osamostaljenju RS. Iz FBiH su stalni napadi na RS da hoće da se otcijepi. Iz RS tvrde da nikada to nisu rekli, osim u slučaju rušenja RS. Ne čini li Vam se da neko namjerno u određenom momentu pravi konfuznu situaciju i diže tenzije u BiH?

LAJČAK: To sam i rekao. Naravno, svima je jasno da je to nemoguće - i jedno i drugo. Mi smo svi to sto puta rekli. Sad je to rekao i gospodin Tihić u Banjaluci. Imamo vrlo dobru izjavu gospodina Dragana Čovića i njegovu reakciju na intervju predsjednika Mesića od prošle nedjelje. To su konstruktivne izjave koje govore: "Ovo je naša zajednička kuća, zajednička država, drugu nemamo. Hajdemo je graditi svi zajedno. Hajdemo svi zajedno naprijed." Ne može da bude jedan entitet srećan, a drugi nesrećan. Ne može da bude jedan narod prosperitetan, a da ostala dva nisu prosperitetna. Vaša sudbina je zajednička. I zato vi morate ići naprijed na način da prihvatate minimum zajedničkog konsenzusa i da idete možda malim koracima i kad svi shvate da niko ne gubi, a svi dobijaju, onda možete ići brže. Ohrabren sam tim zadnjim signalima u pravcu koji pokazuju da su političari spremni da pruže ruku i upravo sad je taj period, poslije izbora. Imamo period kada naredne dvije godine nemamo izbore, ne treba niko da vodi kampanju, ne treba niko da se pokazuje. Sad mi očekujemo, međunarodna zajendica i ja kao visoki predstavnik, da političari dokažu nama i svojim građanima, prije svega, svoju spremnost i svoju odgovornost.

NN: Šta mislite o sastanku vladajuće šestorke, koji je najavljen za novembar u Banjaluci?

LAJČAK: To je jedna od stvari koje ja imam problem da shvatim. Mislim da bi svaki normalan građanin i političar u ovoj zemlji trebalo da je nesrećan ukoliko politički lideri koji imaju vlast, odgovornost i legitimitet ne razgovaraju međusobno, a kao rezultat toga su blokirane institucije. Naravno da poslanici glasaju na osnovu pozicije stranaka. Ako stranački lideri ne razgovaraju, onda ko će da približi te pozicije stranaka. Naravno da ministri u Savjetu ministara glasaju na osnovu instrukcija stranaka. Ako svaki formuliše sam svoju poziciju, naravno da nemamo dogovora. Znači, svaki normalan, odgovoran čovjek bi očekivao da je činjenica da se lideri sastaju, razgovaraju, dogovaraju dobra za ovu zemlju. Zato sam ja predložio taj format. U mojoj zemlji on normalno postoji i u drugim zemljama EU, gdje imate koalicionu vladu. Zove se koalicioni savjet i naravno da se pitanja političke prirode dogovaraju na nivou političkih lidera. I oni daju instrukcije. Tu nema ništa nedemokratično. Upravo suprotno. Da nije bilo toga, ne bi bilo mostarskog sastanka, sarajevskog sastanka. Nikad ne bismo potpisali Sporazum o stabilizaciji. Svi to dobro znaju. Znači, to što ja ne razumijem je ta apsolutna histerija koja se digla. Ne razumijem pitanja kako to da se oni sastaju u kafanama. Pa budite srećni da oni odvajaju svoj slobodan vikend da provode osam sati u subotu da razgovaraju međusobno, da rješavaju pitanja, da više upoznaju jedan drugog, da ne posmatraju jedan drugog kao neprijatelja. Ja, iskren da budem, i nisam iznenađen reakcijom Milorada Dodika, koji je rekao da mu se ne dolazi na sljedeći sastanak. Jer ta atmosfera na zadnjem sastanku, neka skandalizacija unaprijed, vulgarizacija činjenice da se politički lideri sastaju, pokazuje da ljudima, nekim političarima i nekim medijima nije stalo da ova zemlja bude uspješna. Činjenica da se ovi lideri sastaju unaprijed se predsavlja u medijima kao nešto što treba da bude osuđeno. Ja razumijem da lideri kažu zašto je tamo da dolazim, da prave od mene budalu. To je moj projekat koji je veoma važan, koji je donio rezultate. Svaki čovjek kojem je stalo do uspjeha ove zemlje treba da pozdravi lidere koji se sastaju. A, svi koji se smiju tim sastancima, koji ih primitivizuju, vulgarizuju - pitajte njih šta predlažu.

NN: Kako riješiti popis stanovništva?

LAJČAK: Da budem iskren, više puta sam čuo i predsjedavajućeg Savjeta ministara Nikolu Špirića i člana Predsjedništva Nebojšu Radmanovića kako govore da u BiH ne možemo ići putem sve ili ništa. Da moramo prihvatiti to što je prihvatljivo za sve. A, po pitanju cenzusa popisa stanovništva meni se čini da se upravo RS ponaša po principu sve ili ništa. Stvarno nije moguće da legnete kao Srbin i probudite se kao Bošnjak. Ali, šta je moguće. Moguće je da ova zemlja, kao jedina u Evropi, pošalje signal mi nismo u stanju da napravimo ni minimalni popis. Nismo u stanju da damo podatke koji su potrebni da bismo koristili novac koji su i EU i UN spremne da daju. Svi su se složili u vezi s tim da su socijalno-ekonomski podaci potrebni i tu nema pitanja. A, umjesto toga se postavlja pitanje šta ćemo, kako da riješimo pitanje nacionalnosti, religiozne pripadnosti. To jesu važna pitanja. Ali hajde da riješimo šta to znači zastupljenost u državnim institucijama. Ako mi idemo u puni popis, da li će to pomoći ili odmoći ovoj zemlji, kakvu će to atmosferu stvoriti. O tome niko ne priča. Samo imamo demagogiju, a gubi se vrijeme. Ako nismo privrženi filozofiji - sve ili ništa, već hajde da se dogovorimo u vezi s tim oko čega možemo da se dogovorimo, onda ne bi trebalo da bude problema.

NN: Isključivi su i jedni i drugi, i iz FBiH i iz RS. Ali političari iz FBiH insistiraju da zastupljenost u institucijama bude po popisu iz 1991.

LAJČAK: Pitanje zastupljenosti u organima vlasti je vrlo ozbiljno pitanje za BiH. Jedno od strateških pitanja. Ono mora da se riješi na politički način, a ne na mala vrata, kroz popis stanovništva. Ne možemo da idemo u tzv. puni popis stanovništva, a onda kažemo evo tu su činjenice i na osnovu toga moramo da koristimo te podatke, da ucjenjujemo jedni druge. Ne možemo na takav način. U čitavoj priči u vezi s popisom u stvari niko ne govori šta je suština. Znači, šta ćemo s tim podacim. Da li da ih ignorišemo, automatski primjenjujemo ili da završimo Aneks 7 prvo na politički način. To bi bilo normalno, ali toga nema.

NN: Putujete uskoro u SAD. Šta ćete reći njihovim zvaničnicima o BiH?

LAJČAK: Mislim da međunarodna zajednica u BiH ulazi sad u jednu važnu fazu kad treba da definiše svoj odnos i svoje prisustvo u BiH. I zato ja u skladu s tom filozofijom koju sam rekao ne vidim smisao nekog produžavanja situacije u kojoj nije jasno ko je za šta odgovoran. I zato sam počeo i odlučio da je potrebno da razgovaram direktno s predstavnicima glavnih gradova država članica PIC-a. Počeo sam s evropskim. Kao rezultat danas imamo jednu vrlo intenzivnu diskusiju unutar EU o tome kakva je evropska pozicija. I onda sam nastavio s posjetama mimo evropskih članica. Bio sam već u Moskvi, sad me očekuje Otava, Vašington i Ankara. Cilj je da razgovaramo kakva je situacija, kakve su moguće opcije za nas, šta ja mislim da jeste moguće i šta nije moguće. Na takav način želim da pripremimo jednu ozbiljnu, odgovornu diskusiju čiji je cilj da se pomogne BiH. Jer preran odlazak međunarodne zajednice ili odlazak koji je promašio pravi trenutak bi bili štetni za BiH.


Budžet OHR-a pažljivo kontrolisan i provjeravan

NN: Bilo je mnogo priča da OHR mnogo troši. Šta Vi kažete na to i koji poreski obveznici izdvajaju taj novac?

LAJČAK: Drago mi je da mogu da iskoristim ovu priliku i uvjerim čitaoce "Nezavisnih novina" i sve građane BiH da se budžet OHR-a sastoji od doprinosa država članica PIC-a te da je vrlo pažljivo kontrolisan i provjeravan. Za to postoje mehanizmi. Stvarno ne treba da brinu građani BiH oko toga. To nije njihov novac, to nije njihova nadležnost. Svi nadležni vode računa i kontrolišu. Mogu da kažem da su administracija i vođenje finansijskih poslova apsolutno u redu u OHR-u. Možda bi bilo bolje da se građani i mediji u BiH bave tim kako se troše njihove pare, njihov budžet.

NN: Takođe se priča da su plate ogromne. Da li je Vaša plata tajna?

LAJČAK: U demokratskom svijetu je dio dobre naravi da se ne govori o platama. Ali bilo bi super kada bi se platama približavale onim sumama o kojima se u BiH javno govori na različitim skupovima. Plate predstavnika OHR-a i moja plata su dio transparentnog međunarodnog sistema.


Biće mi žao ako odem iz BiH s osjećajem da nisam uspio

NN: Hoće li Vam biti žao kada odete iz BiH? Šta ćete raditi poslije?

LAJČAK: BiH je prelijepa zemlja. Ima ogromne potencijale. Doduše neiskorištene. Volim da razgovaram s ljudima koji su iskreni, zabrinuti za svoju budućnost. Mislim da ova zemlja zaslužuje da ide brže. Apsolutno sam siguran da treba da ide u jednom pravcu, a to je pravac EU. Da li će mi biti žao ili neće zavisi od toga da li ću u trenutku kad budem odlazio moći da kažem da sam doprinio da se sve to ostvari i da je ova zemlja na dobrom putu i ne može niko da je vrati s tog puta. Naravno, to bi bio bolji osjećaj. Ako budem odlazio iz ove zemlje s osjećajem da nisam uspio u tome onda će mi biti žao. Ne toliko meni lično, nego zbog toga što nisam mogao da ostvarim ovu viziju.