POVRATAK ISLAMIZIRANIH SRBA U PRAVOSLAVLJE 1912-13. GODINE

 

Proces iseljavanja Srba muslimana u Tursku kao i njihovo vraćanje u pravoslavnu vjeru na silu su onemogućavale dvije proevropske (masonske) dinastije koje su tada vladale srbskim zemljama, Petrovići i Karađorđevići, zajedno sa svojim vladama.

 

U godini u kojoj proslavnjamo devedsset godina oslobođenja od turskog ropstva osvrćemo se na temu kako se na hiljade islamiziranih Srba, poslije dolaska slobode u njihove krajeve (Metohija, Vasojevići, bjelopoljska i plavsko-gusinjska oblast) 1912. i narednih godina, vratilo u svoju prađedovsku, istinsku, pravoslavnu vjeru.

 

Poznato je da je stanovništvo koje je 1912. godine oslobodila Crna Gora bilo srbsko. Većinu stanovništva u ovim oblastima činili su Srbi pravoslavne vjere uz određen broj Srba muslimana kao i Arbanasa doseljenih u Metohiju i Gusinje u vrijeme turske okupacije Srbije.

 

Ubrzo poslije uspostavljanja srpske vlasti u novooslobođenim krajevima, već u decembru 1912. godine, pojedinci (muslimani i Arnauti) iz Berana, Plava, Gusinja, Andrijevice, Peći, Đakovice i Rožaja, izražavaju želju da se vrate u pravoslavlje.

 

Tako je, na primjer, Ministarstvu unutrašnjih djela dostavljena molba iz Gusinja 14. januara 1913. Beća Osmanovog Otaševića za pokrštavanje. Avro Cemović iz Berana šalje izvještaj Ministarstvu vojnom o pokrštavanju četiri Đukića i jednog Adrovića.

 

Lokalne vlasti su u početku pokazivale obazrivost, pa i rezervisanost prema tim pojavama. Molbe su odbijane, a oblasne uprave se u početku nijesu usuđivale na prevođenje u pravoslavlje bez potrebne procedure, a posebno dok ne dobiju odgovor sa Cetinja. Ministarstvo unutrašnjih djela na Cetinju je obavješteno od oblasnih uprava iz Berana, Gusinja i Peći o željama jednog broja pripadnika islamske vjeroispovjesti da se sa porodicama vrate u pravoslavlje. Ministarstvo unutrašnjih djela se obratilo Ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova da se ovo predoči Mitropoliji te da izda hitno naređenje crkvenim vlastima da ih pokrste. Ministarstvo prosvjete se u vezi sa ovnm obratilo Mitropoliji na Cetinju, a ova je sveštenstvu odobrila prevođenje, pod uslovom da se to obavi po crkvennm zakonima.

 

Prva pojedinačna prevođenja u pravoslavlje izvršena su u januaru 1913. godine, i to u Gusinju i Beranama, a nešto kasnije u Peći, Rožajama i Andrijevici. Pokrštavanja na osnovu molbi, uz vođenje zapisnika, izvršio bi sveštenik u prisustvu lokalnih vlasti i muftije. Nekoliko desetina islamiziranih Srba vratilo se u pravoslavlje u Beranama i Andrijevici početkom marta 1913. godine. Po izvještajima oblasnih uprava to je bilo dobrovoljno pokrštavanje uz prethodno pismeno izraženu želju za povratak u pravoslavlje. Mnogi su čak unaprijed kupili crnogorske kape i nosili ih kao prvi znak vraćanja u pravoslavlje.

 

U rožajskoj oblasti su nam poznata dva slučaja. Dakle, prelazak - povratak u pravoslavlje karakterističan je za plavsko -gusinjsku oblast, za Berane i Đakovicu.