Nenad Stevandić - Ministar Škrbić treba podnijeti ostavku!

 Razgovarali smo sa dr Nenadom Stevandićem, članom Odbora za zdravstvo Narodne skupštine RS i članom glavnog Odbora SDS-a. Tema - zdravstvo na koljenima. Zbog čega je stanje u zdravstvu katastrofalno? Kolika je „zasluga“ Ministra Škrbića, a kolika sistema? Koja su rješenja? Šta se krije iza spornog ugovora u banjalučkom Centru za dijalizu. Pročitajte u intervjuu.

Gospodine Stevandiću, šta se to dešava sa zdravstvenim sistemom u Republici Srbskoj?

Dakle, na snazi je jedan pogrešan koncept, koji je od zdravstvenog Fonda napravio servis Vlade. Umjesto da je to jedan koncept u kome osiguranici zadovoljavaju svoje potrebe tako što imaju predstavnike u skupštini akcionara. Jer, to nije budžetski novac, to nije budžet kojim Vlada raspolaže, to je novac zdravstvenih osiguranika, ljudi koji su platili osiguranje. A plaćanje osiguranja je trenutno tako zakonski izregulisano da Fond ima monopol. Ali taj Fond se ne smije dati Vladi u ruke. Vlada ne smije upravljati njime. On je, na neki način, akcionarsko društvo svih nas koji dajemo novac i koji bi trebalo da plati liječenje svih nas, po principima solidarnosti.

Postoje li danas ti principi?

Ne. Svi ti principi su narušeni. Prvo, nije urađena zdravstvena karta Republike Srpske, nego mi tako paušalno prepisujemo neke svjetske statistike. Mi ne znamo tačan broj oboljelih od kardio-vaskularnih bolesti, ne znamo koliko ima urgentnih stanja i koliko košta njihovo liječenje. Sve se dešava ad hoc i sve je podložno volji Ministra Škrbića. U zdravstvu je na sceni potpuna centralizacija upravljanja, od postavljanja portira i čistačica, do postavljanja načelnika klinika i direktora. Ta centralizacija je dovela do toga da Ministar pokušava oprati ruke od svega i krivicu svaliti na direktore koje je on postavljao, a ti ljudi, zapravo, samo izvršavaju njegove naredbe.

Član ste Odbora za zdravstvo Narodne skupštine Republike Srpske. Šta Vi možete uraditi po tom pitanju? Da li ste pokrenuli neku inicijativu u tom Odboru?

Mi smo, recimo, izglasali, na moj prijedlog, da nam Ministar Škrbić svaka 3 mjeseca mora podnijeti izvještaj o svom radu. Ali najbolja slika rada Odbora za zdravstvo Narodne skupštine RS jeste činjenica da je Ministar prvo prihvatio ovaj prijedlog, a već nakon dva dana, prije samog skupštinskog zasjedanja, Ministar je tražio od svog kluba da obori taj zaključak. Samo nekoliko dana nakon toga, Narodna skupština RS oborila je usvojeni prijedlog Odbora za zdravstvo. Oborili su ga isti oni ljudi koji su 3 dana prije bili za ovaj prijedlog. E, tako funkcioniše Ministarstvo zdravlja. Znači, to je ta vrsta neiskrenosti koja se graniči sa licemjerjem.

Kada je riječ o Ministru Ranku Škrbiću, gotovo svi redom, od medija do opozicije, osuđuju njegov rad u posljednje vrijeme. Poznajete dosta dobro situaciju ”na terenu”. Kako vi ocjenjujete njegov rad?

Ja mislim da mi više ne treba da dokazujemo političku pogubnost načina rada Ministarstva zdravlja. Mi smo to davno rekli i tražili ostavku Ministra. Prije dvije godine smo radili analizu u kojoj smo rekli da će fond da kolabira, a oni su se sa tim ismijavali, da bi na kraju počeli da podižu kredite i krpe Fond. I sada više ni kreditima ne mogu da zakrpe rupe u Fondu. Mi smo davno rekli da kasne projekti, a sada je Ministar odgodio još za dvije godine projekat rekonstrukcije KBC Banjaluka jer projekat prilagođava sebi.

Šta to znači, gospodine Stevandiću, da „projekat prilagođava sebi“?

Pa, projekat je bio završen prije dvije godine, gradnja je trebala davno da počne, ali onda je bez ikakve stručne analize, bez stručne javnosti, bez ljudi koji se bave tom problematikom, projekat odgođen. Nije logično da niko od uglednih ljekara nije konsultovan o hirurškim blokovima, nego Ministar o tome donosi odluke sam. Pa smo sada u situaciji da se to veliko projektno rješenje, koje je plaćeno već jednom preko milion maraka, nanovo projektuje i za to se plaća još dva miliona maraka. To je klasična zloupotreba. Pazite, projekat se prilagođava idejama Ministra, a ne potrebama stanovništva.

Šta u svemu tome radi Ministarstvo zdravlja?

Tamo je na djelu potpuni voluntarizam. U tom Ministarstvu nema niti jednog uglednog i ozbiljnog kliničkog ljekara. Nema nikog ko je dežurao ili radio u bolnici, nema velikog hirurškog imena, nema velikog interniste, epidemiologa. Dakle, postoje ljudi koji imaju znanje i koji mogu dati svoj vrijednosni sud, ali u Ministarstvu se sve svelo na službenike i na ljekare koji su, uglavnom, nevezani za kliničke discipline.

Imajući u vidu sve to što ste rekli, kakva je po vama budućnost gospodina Škrbića na ministarskoj funkciji koju obavlja?

Pa, on se već nekoliko puta sakrivao iza gospodina Dodika. I potpuno nepristrasno, van stranačke utakmice SDS-SNSD, ja moram da kažem da gospodinu Dodiku najviše problema prave njegovi kadrovi. Jer isturanje Predsjednika da on rješava probleme čistačica u KBC-u, mislim da oni njega stavljaju u jednu vrstu brisanog prostora, gdje će on biti kriv za sve njihove kriminalne radnje, neuspjehe i to van svoje lične odgovornosti. Samim tim će njegova lična pozicija biti uzdrmana. Meni je žao što je to tako, jer ja mislim da Predsjednik treba da predstavlja sve građane Republike Srpske.

Dolazimo do Kliničko-bolničkog centra. U par navrata ste rekli da je situacija u najvećoj zdravstvenoj instituciji u Srbskoj loša, gotovo tragična. Ako se ne varam, dug ove institucije je premašio 47 miliona KM?

Ne, dug je mnogo veći. To je samo dug prema dobavljačima. Dugovi prema socijalnom i zdravstvenom, kao i svi ostali dugovi, premašuju 60 miliona KM.

Kako živi i opstaje KBC pod takvim okolnostima i koja su rješenja?

U KBC-u rade veoma profesionalni ljekari, medicinske sestre i tehničari. Naravno da ne mogu svi imati apsolutnu pohvalu u tako jednoj velikoj zdravstvenoj instituciji koja radi preko 46% teških slučajeva u čitavoj RS. Uvijek se nađe neko ko ima pritužbu na pojedinog ljekara ili medicinsku sestru. Krećem od sebe. Ako sam ja uradio preko 2000 operacija, nemoguće da sam sve odradio savršeno, dakle, moguće je naći neke sitne primjedbe. Ali se mora reći da je zdravstveni sistem održan zahvaljujući znanju i entuzijazmu radnika u KBC Banjaluka. Ne štiteći svoje kolege po esnafu, ja to odgovorno tvrdim. Ali, njihov rad se ne cijeni, njihov rad, štaviše, postaje predmet medijskih manipulacija i raznoraznih disciplinskih gluposti.

Da li to znači da postoji manjina koja kalja ugled većine?

Ja to ne mogu da kažem. Mogu reći da postoji medijski senzacionalizam, pa se neki incident toliko spinuje i on zasjeni rad svih. Hoću da kažem da se mnogo radi. Postoje ljudi koji su ugradili preko 5000 stentova, koji imaju više hiljada operacija, koji rade u teškim uslovima, ali njihov rad nije vrednovan.

Sa druge strane, upravo Vi kažete da najveća zdravstvena institucija u RS radi otežano i da joj se može desiti i nešto mnogo gore u budućnosti?

Svi mi koji radimo u KBC-u volimo ga. Ali Centar je u najtežoj poziciji do sada. Neuralgičan problem je što je Fond zdravstvenog osiguranja loše koncipirao vrijednost usluga Kliničkog centra. Dok su vrijednosti usluga koje rade privatne kompanije ogromne, pa tako mi imamo komplikovane operacije koje koleginica Aleksić i ja radimo, a koje koštaju ispod 500KM. Te operacije u okruženju koštaju više desetina hiljada eura, dok se, recimo, u isto vrijeme, insistira na evropskim cijenama dijalize i radioterapije.

Kako naći lijek ili, preciznije, balans između cijene zdravstvenih usluga i platežne moći stanovništva?

Evo primjera, budžet Fonda Republike Srpske je nekada imao170 miliona maraka, a plate su bile duplo manje nego danas. Ali je danas budžet Fonda tri puta veći, dakle 540 miliona, a plate su, recimo, 50% veće. Gdje je ta razlika?

Zaista, gospodine Stevandiću, gdje je ta razlika?

Sad ću vam reći. Mi u KBC-u imamo dva uređaja za magnetnu rezonancu, koje je Ministar Škrbić kupio, a koji se nalaze 15 metara jedan od drugog. Pored toga, u Banjaluci postoji još nekoliko uređaja za magnetnu razonancu na 250 000 stanovnika. U Americi nema magnetne rezonance na hiljadu kilometara. Mora postojati 1000 km razmaka između dva uređaja. Ne može se samo kupovati oprema i igrati se procenata. Dakle, zdravstvo mora biti sistematizovano. Vi dvije magnetne rezonance u KBC-u ne možete da upalite istovremeno. Evo vam još jedan primjer. Državna bolnica u Briselu ima magnet manje snage od banjalučkog. Pitanje je da li naši resursi dozvoljavaju sebi takav luksuz?

Pa, po svemu sudeći, očigledno da dozvoljavaju. Postavlja se pitanje ko im je dozvolio takav luksuz?

Pa, naravno, to su sve diskrecione odluke Ministra Škrbića. On je veoma vješto marketinški postavljao sve što radi. Mi smo u lokalnoj medicini imali ogroman marketing i novac je neumitno curio. Sa druge strane, imamo neke vrhunske hirurge koji su sve vrijeme na marginama. Nemoguće je da imate vrhunske kardiologe koje otjerate iz KBC-a i sad ljudi rade privatno.

Hoćete reći da su uskostranački politički interesi nadvladali profesionalne?

Mislim da se tu čak ne radi o stranačkim interesima. Mislim da se radi o voluntarizmu ljudi, koji su zamislili da jedna funkcija predstavlja sve i da je ona dovoljno moćna da nadoknadi svu moguću struku, svu moguću pamet. To je sultanski način vladanja.

Da rezimiramo ovu temu. Da li će biti sjednica Vlade ili sjednica Skupštine RS, gdje će se eksplicitno raspravljati o stanju u zdravstvu RS, sa posebnim akcentom na rad Ministra Škrbića i poslovanje KBC-a Banjaluka?

Vidite, mi smo davno zahtijevali da se ova pitanja postave i na Skupštini i u Vladi, ali to se prolongira već nekoliko mjeseci. Kad je Ministar Škrbić obarao odluku da je dužan svaka tri mjeseca podnositi izvještaj u Skupštini, on je predložio da se izvještaj podnosi svakih godinu dana. I ta godina dana je istekla prije tri mjeseca! Tako da Ministar krši zaključke Narodne skupštine, koje je sam predložio. O čemu mi onda pričamo. Ovo su sve fakta!

Prije neki dan ste ukazali na sporne ugovore kada je u pitanju Centar za dijalizu u regiji Banjaluka. O čemu se zapravo radi?

Pa, vidite, ako je Centar za dijalizu Banjaluka, koji je bio pod zakupom, još uvijek u našim prostorijama, a imao je ugovor do 2009. godine, a datumom isteka ugovora, sva oprema pripada KBC Banjaluka, odnosno zdravstvenom sistemu Republike Srpske. Dakle, od tog momenta, mi ne plaćamo 107 evra po pacijentu stranom partneru, nego usluge sami vršimo i imamo samim tim mnogo manje obaveze prema Fondu zdravstvenog osiguranja.

Ali to nije tako?

Naravno da nije. Ako Ministar Škrbić svojom odlukom produži taj ugovor na još 12 godina, mi moramo pogledati pravni aspekt te odluke. Da li nekoliko miliona maraka, koje tim danom pripadaju Republici Srbskoj iko ima pravo svojom odlukom da pokloni pravnom partneru i da nam on onda naplaćuje rentiranje te opreme? A to se upravo desilo i to je veoma teško krivično djelo.

Dakle, ako sam Vas dobro razumio, mi sada ulazimo u četvrtu godinu kako to tako funkcioniše i kako se nezakonito vrši odliv sredstava?

Da. Mi već četvrtu godinu plaćamo rad vlastitih sredstava koja trebaju biti naše vlasništvo. Pa, ta ušteda je mogla da obezbijedi da se ne smanjuju plate, da se ranije kupuju citostatici, da se poveća efikasnost zdravstvenog sitema. Meni je žao što i sam Ministar Škrbić bježi od ozbiljne rasprave.

Pa hoće li biti tužbi ili ne?

Zdravstveni tim SDS-a samo traži od Tužilaštva da se pozabavi gore pomenutim slučajevima koje sam vam pobrojao. Mislim da među tužiocima ima vrlo sposobnih ljudi koji su svjesni vremena koje dolazi i njima je vrijeme da shvate kako nastaje politička volja u Republici Srbskoj da se konačno obračunamo sa kriminalom i korupcijom. Mislim da je to sistemsko rješenje problema najbitniji i najodgovorniji posao danas.