Država da ne pritiska Crkvu

Vladika budimljansko-nikšićki Joanikije Mićović ocijenio je kako bi crnogorska država trebala da prestane sa pritiscima na crkvu i napravi otklon od retrogradnih pravnih uredbi. On je u razgovoru za "Dan" kazao da se od "države očekuje da napravi otklon od retrogradnih pravnih uredbi iz komunističkog vremena i da se odrekne svih pokušaja vršenja pritiska na Crkvu i manipulacije vjerskim osjećanjima". Joanikije je, između ostalog, istakao veliki značaj nedavno održanog međunarodnog naučnog skupa u Baru, posvećenog pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica. Naglasio je i kako očekuje donošenje pravednog zakona o povraćaju imovine crkvi, čime bi bila ispravljena istorijska nepravda počinjena u doba komunizma.
U Baru je od 23. do 25. maja ove godine održan veoma značajan međunarodni naučni skup na temu pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica u Crnoj Gori danas. Kako ocjenjujete rezultate ovog skupa?
- Izuzetno je važno što je održan ovaj naučni skup. Trebalo bi imati na umu da su kod nas tri tradicionalne vjere duboko ukorijenjene. Nezaobilazan, a možda i najznačajniji dio kulturne i građanske istorije Crne Gore pripada vjerama - pravoslavnoj, rimokatoličkoj i islamskoj. Mislimo da će one imati značajno mjesto i u budućnosti, bez ikakvih namjera, sa naše strane, da klerikalizujemo društvo. Vjernici su ujedno i građani Crne Gore. Jasan je i nesumnjiv identitet, kontinuitet i unutrašnje ustrojstvo pomenutih vjera zbog čega je onda i važno da se započne razgovar o njihovom položaju. Mi pravoslavni bili smo inicijatori održavanja ovog naučnog skupa, što je prirodno, pošto smo najbrojniji. Naša je, međutim, iskrena želja da se sloboda vjere obezbijedi i zagarantuje svima podjednako.
Osim visokih predstavnika crkava i vjerskih zajednica, našem pozivu su se odazvali i najeminentniji evropski pravnici, specijalisti za pitanja odnosa države i crkava i vjerskih zajednica prof. Gerhard Robers, prof. Silvio Ferari, prof. Haralambos Papastatis, prof. Sima Avramović i drugi. Pažljivo smo razmatrali bitne elemente tih odnosa, kao i različite modele regulisanja položaja crkava i vjerskih zajednica u evropskim državama.
Danas je svima jasno da odvojenost crkve i države ne podrazumijeva odbojnost države prema crkvi kao što je to bio slučaj u propalim i civilizacijski prevaziđenim komunističkim sistemima, nego naprotiv saradnju, poštovanje identiteta crkava i vjerskih zajednica i njihovog prava na samoodređenje. Na tom osnovu država preuzima sistem obaveza prema crkvi ili vjerskoj zajednici. Pažnja je posvećena pitanju zaštite imovinskih prava crkava i vjerskih zajednica, kao i pitanju restitucije nepravedno oduzete crkvene imovine. Očekujemo plodotvoran dijalog sa vlastima u Crnoj Gori koji bi rezultirao donošenjem pravednog zakona o vraćanju imovine crkvama i vjerskim zajednicama. Time bi se, u dobroj mjeri, ispravila velika istorijska nepravda koja je učinjena prema crkvama i vjerskim zajednicama u doba komunizma.
Crna Gora je jedina država od svih država u okruženju koja nije pravno uredila odnose sa crkvama i vjerskim zajednicama. Šta bi za Pravoslavnu crkvu značilo donošenje zakona o vjerskim pravima i slobodama?
- Nadamo se da je država zainteresovana za donošenje takvog zakona. Nadležni za ta pitanja još uvijek se ne izjašnjavaju. Trebalo bi da se povede ozbiljan dijalog kako bi se stvorilo neophodno povjerenje i posvjedočila dobra volja da se ispoštuju ključna načela i primijene najbolja iskustva iz pravno uređenih država. Dobro bi bilo uvažiti i sva dobra dostignuća crnogorskog zakonodavstva koja se odnose na ovu oblast. U Crnoj Gori u doba kralja Nikole zakonski su bili ispoštovani identiteti svih tradicionalnih vjera. Od države se očekuje da napravi otklon od retrogradnih pravnih uredbi iz komunističkog vremena i da se odrekne svih pokušaja vršenja pritiska na Crkvu i manipulacije vjerskim osjećanjima. U Evropi, već odavno, a odnedavno i u Rusiji, država i crkva uređuju svoje odnose po modelu kooperacije, a odvojenost crkve i države tumači se kao odvojenost u nadležnostima što podrazumijeva razvijanje partnerskog odnosa uz puno obostrano poštovanje. Odnos supremacije države nad crkvom potpuno je neprihvatljiv. Ukoliko bi bio donijet jedan takav zakon, koji bi uvažio opšteprihvaćena pravna načela, to bi ne samo otklonilo mnoge nepotrebne nesuglasice između crkve i države u Crnoj Gori nego bi donijelo svima potrebni mir. Poštovanjem obostrano prihvatljivog zakona te vrste dostiglo bi se unutrašnje spokojstvo i kohezija crnogorskog društva, što bi zauzvrat razvilo međusobno povjerenje, bez kojeg narodu i državi nema istinskog napretka. U takvoj situaciji Crkva bi mogla mnogo više i mnogo bolje da pomogne državi Crnoj Gori u rješavanju nagomilanih društvenih problema. To bi izuzetno afirmisalo Crnu Goru kao demokratsku i slobodnu evropsku državu.
Posljednjih godina, nakon obnavljanja Eparhije budimljansko-nikšićke, evidentno je da u Beranama, Nikšiću i Bijelom Polju ima sve više mladih ljudi koji redovno dolaze u crkvu na bogosluženja. Kako to komentarišete?
- Bog je život i izvor života, ljubav i izvor ljubavi, predvječna mudrost i svjetlost, pa je sasvim prirodno da se bogolika duša mladog čovjeka otvara da primi sve te darove od Hrista Boga koji je samog sebe dao za život svijeta. Crkva je dom Božji i trpeza Gospodnja sa koje se hranimo nebeskim hljebom da bismo živjeli novim životom i da bismo se osposobili za spasonosno i nerazorivo zajedništvo u ljubavi. Kod mladih se probude ne samo čula nego se aktiviraju i svi drugi darovi i zbog toga su prijemčivi za Božju blagodat. se u crkveni život oni u pravo vrijeme poznaju smisao života. Zajedništvo u Crkvi prožeto je Duhom Svetim koji različite ličnosti objedinjuje, prosvećuje i preobražava u novi kvalitet života. Vidljivi znak Božje milosti je učešće velikog broja djece, studentske omladine i mladih bračnih parova u Svetoj liturgiji. Njih je u Crkvu doveo sam Gospod svojim čovjekoljubljem. Mi sveštenici dužni smo da im olakšamo i pomognemo kada prilaze Crkvi sa velikom željom, a sa malo znanja. Kao duhovni pastiri mi im to ne pominjemo i ne zamjeramo, ali ovo najbolje svjedoči o potrebi uvođenja vjeronauke u školski sistem. Odgovor na pitanje otkuda toliki broj mladih u crkvi ne bi trebalo tražiti ni u čemu drugom nego u tajni Božje milosti i čovjekoljublja.

Neobjektivnost

Kako je prezentovana Pravoslavna crkva u crnogorskim medijima?
- Odgovarajući na ovo pitanje osvrnuću se samo na odnos javnog servisa prema Pravoslavnoj crkvi. RTV Crne Gore izbjegava da pruži vjerodostojne informacije o crkvenim događanjima i time ne ispunjava svoju obavezu prema stotinama hiljada pravoslavnih vjernika, građana Crne Gore, od čijeg se novca finansira pomenuta televizija. Na primjer, ako na televiziji CG nema nijedne objektivne informacije, a kamoli valjanog snimka o svetosavskim akademijama, važnim kulturnim događajima i litijama na kojima uzima učešća i do trideset hiljada vjernika, to znači da je Pravoslavnoj crkvi oduzeto veoma važno pravo na objektivno informisanje. Na takav način, nažalost, bivaju poniženi pravoslavni vjernici koji su građani Crne Gore.