Vlasti u Sarajevu zarađuju na imovini SPC

Veći dio imovine Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu nalazi se u centru grada, koja joj nakon posljednjeg rata nikada nije vraćena. Uglavnom su to poslovni prostori i stanovi na atraktivnim i izuzetno skupim lokacijama u gradu. Vlasti u Sarajevu ne vraćaju tu imovinu, zato što imaju finansijske koristi od toga, rekao je u intervjuu za "Glas Srpske" paroh sarajevski, Vanja Jovanović.

On je istakao da je veoma mnogo nelegalnosti, pogotovo u zemljišnim knjigama.

 Na kojim se lokacijama u Sarajevu nalazi imovina SPC? JOVANOVIĆ: Veći dio imovine Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu nalazi se u centru grada, koja joj nakon posljednjeg rata nikada nije vraćena. Uglavnom su to poslovni prostori i stanovi na atraktivnim i izuzetno skupim lokacijama u gradu, koji nikada nisu nacionalizovani i čiji je jedini vlasnik crkvena opština. Srpska pravoslavna crkva ima dosta imovine u Sarajevu.

Ti prostori su dati nekome, i sada im treba reći da se isele. Ljudi su dobili obećanje da će, zbog svojih zasluga, ostati u tim prostorima i salonskim stanovima.

Da li je imovina SPC pravilno evidentirana u zemljišnim knjigama?

JOVANOVIĆ: Postoji dio imovine, koja nikada nije nacionalizovana, a gdje SPC ne može ući u posjed. Jako puno je nelegalnosti, pogotovo u zemljišnim knjigama.

Svakih šest mjeseci, na primjer, vadimo neke podatke i svaki put imamo neko novo stanje. Veoma je interesantno da za svaki taj zemljišno-knjižni izvod uvijek imate neku drugu kvadraturu za isti objekat. I to je ono što mene lično plaši, jer doći ćemo u situaciju da će, nakon svih tih nelegalnosti koje su učinjene, biti jako teško da se stanje vrati na prvobitno.

Stav crkava i vjerskih zajednica je da se pitanje naše imovine rješava sa svima ostalima. Nismo i nećemo tražiti ekskluzivno pravo da se vraća imovina samo nama, nego svima koji su oštećeni. Vlasti u Sarajevu ne vraćaju tu imovinu, zato što imaju finansijske koristi od toga.

 Ima li pomaka kada je u pitanju rješavanje pitanja vraćanja imovine Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu?

JOVANOVIĆ: Obraćali smo se bezbroj puta raznim institucijama vlasti svih nivoa - od države, kantona, opštine.

Nikada do sada nismo imali konkretan sastanak niti razgovor o tom pitanju. Glupost je pomisliti da će SPC tražiti da joj se da dio zemlje gdje je sada sjedište Savjeta ministara BiH i zajedničkih institucija. Ali, moramo napokon sjesti i razgovarati, početi praviti konkretne korake. Ne možemo tražiti "Zetru" koja se nalazi na pravoslavnom groblju, ali moramo razgovarati o tome.

 Zgrada sarajevske Bogoslovije je oduzeta i nacionalizovana nakon Drugog svjetskog rata i data Ekonomskom fakultetu koji se proširio. Dokle su stigli pregovori o vraćanju te imovine i eventualni povratak Bogoslovije u Sarajevo?

JOVANOVIĆ: Zgradu sarajevske Bogoslovije oduzeli su komunisti kao poslovnu zgradu, iako je bila školska. Izgrađen je i dodatak te zgrade na crkvenom zemljištu.

Ta zgrada je 1991. godine vraćena odlukom Izvršnog vijeća tadašnje BiH.  Ekonomski fakultet se počeo preseljavati i onda je počeo rat i sada imamo situaciju kakvu imamo. Uopšte nisu u pitanju finansijska sredstva da se taj fakultet preseli. Američka ambasada je isplatila određen novac. Pitanje vraćanja Bogoslovije je isključivo stvar političke volje.

 Postoji li šansa da se Bogoslovija, ipak, vrati u Sarajevo?

JOVANOVIĆ: Ne, jer nema gdje. Sarajevo je, nažalost, najnegativniji primjer. U Banjoj Luci imate dio imovine koji je vraćen Islamskoj zajednici. Rimokatoličkoj crkvi je vraćen dio imovine gdje su organizovali Rimokatolički školski centar. Mi to nemamo.

 Da li je SPC vraćeno išta od oduzete imovine nakon posljednjeg rata?

JOVANOVIĆ: Samo dva poslovna prostora od 150 do 200 metara kvadratnih, i to je sve. 
 
Odnosi opterećeni pitanjem imovine

 Koja su to otvorena pitanja između SPC i BiH koja su proteklih godina naročito opterećivala odnose?

JOVANOVIĆ: Ja znam da to sada zvuči suviše materijalno, ali jeste pitanje imovine i vraćanje imovine. Morate shvatiti da je 70 odsto kulturno-istorijskih dobara u BiH u vlasništvu crkava i vjerskih zajednica, a isključivo smo mi ti koji su pozvani da se staraju o tome i da prosto nemamo finansijskih i materijalnih mogućnosti, barem kada je u pitanju SPC u Federaciji, da pokrijemo sve te potrebe.