Oružani izvoz Rusije

Moguće potpisivanje oružanih ugorova Rusije i Iraka izazvalo je žive komentare medija i stručnjaka. Ako se desi povratak u Irak, to će biti prvi slučaj okretanja sistematskim kupovinama ruskog oružja od strane zemlje koja se smatra klijentom SAD. Političke promene na Bliskom Istoku mogu da otvore vrlo zanimljive perspektive za ruske proizvođače oružja i vojne tehnike.

Novo otkrivanje iračkog tržišta za Rusiju nije tako nerealno, kao što se može učiniti. Od trenutka praktično direktnog upravljanja zemljom od strane SAD desile su se promene. Danas se može govoriti o tome da je Irak klijent SAD sa mnogo manje sigurnosti nego pre 5-7 godina. Ključ za tržište može da bude interesovanje SAD za saradnju sa sunitskim monarhijama Persijskog zaliva. A rukovodstvo Iraka koje predstavlja šiitsku većinu, može da vidi u Rusiji alternativu za saradnju sa SAD. Primer Iraka može da bude zarazan za zemlje koje su preživele arapsko proleće 2010-12. Ni u jednoj se nije ustalio stabilan prozapadni režim, i raskol sa SAD može da ih učini kupcima ruskog naoružanja.

Ali teško da ima smisla bezglavo srljati u sumnjive poslove sa novim islamskim teokratama. U mnogim slučajevima njihovi interesi se razilaze sa ruskim, a mnogi predstavnici islamskih krugova otvoreno razmatraju Rusiju kao neprijatelja.

Ako se govori o Iraku, učešće Rusije u opremanju njegove armije podudara se sa strateškim intersima Moskve. Danas iračko rukovodstvo podržava sve bolje odnose sa Iranom. I glavni protivnik oružanih snaga Iraka ponovo postaju monarhije persijskog zaliva i Saudijska Arabija. Vojna pretnja od strane Iraka može da oslabi aktivnost Er-Rijada i njegovih saveznika na preformatiranju Bliskog Istoka u skladu sa svojim potrebama.

Drugo mesto na spisku najvećih isporučilaca oružja jedno je od glavnih dostignuća Rusije. Obim isporuka produkcije vojne namene i servisnih usluga prošle godine je premašio 13 milijardi dolara i znači da Rusija čuva ozbiljan naučno-proizvodni potencijal, koji joj omogućava da proizvodi konkurento oružje. Ipak da li će Rusija uspeti da sačuva drugo mesto? Uvećanje izvoza i novih ugovora Velike Britanije, Francuske i Izraela, izlazak na tržišta oružja Japana, preorijentacija ranije osnovnih kupaca ruskog naoružanja, Indije i Kine, na nacionalnu proizvodnju, sve to izaziva pitanja.

Prvu tačku gledišta predstavlja Centar za analizu svetske trgovine naoružanjem, čiji je direktor Igor Korotčenko. Strupnjaci ovog Centra smatraju da će Rusija sačuvati drugo mesto bar naredne 4 godine. Drugu tačku gledišta je izrazio Ruslan Puhov, direktor Centra za analizu strategija i tehnologija, nazvavši drugo mesto Rusije u izvozu naoružanja starim i vrlo životvornim mitom. Po njegovom mišljenju, Rusija je bila na trećem mestu u toj trci, zaostajući iza SAD i Velike Britanije, a na drugo mesto je izbila tek u poslednje dve godine. Puhov sumnja u perspektive očuvanja tog mesta, ukazujući na predstojeći porast isporuka francuskog i izraelskog oružja.

Obim izvoza naoružanja nije slučajno postao „sveta krava“. Očuvanje mogućnosti Rusije u razradi i proizvodnji borbenih aviona, sredstava PVO, izgradnji vojnih brodova, oklopne tehnike, drugih sistema moguće je u mnogome zahvaljujući izvozu naoružanja i vojne tehnike. Danas kada obimi ugovora sa Ministarstvom odbrane iznose na desetine milijardi dolara, pad ili uvećanje izvoza nije odlučujuće. Najvažnije na šta treba obraćati pažnju jeste struktura izvoznog portfelja narudžbina. Uznemiravajući simptom može da bude smanjenje isporuka visokotehnološkog oružja, između ostalog aviona, sitema PVO i drugih sličnih obrazaca oružanog Hi-End-a. to bi moglo da svedoči o tome da se interesovanje za rusko visokotehnološko oružje smanjuje.

Ali sada isporuke se vrše u nove zemlje, a predstojeći izlazak T-50 i S-400 na tržište pred kraj decenije, kao i drugih razrada poslednjih godina, daće ruskom oružanom izvozu nov kvalitet.

Ilja Kramnik,