Kroz svu istoriju, s vremena na vrijeme, postojali su veliki događaji koji su određivali naredni duži vremenski period. Oni su se duže vremena pripremali, a relativno kratko trajali. Svjedoci smo da u svjetskim medijima postoji kritika, napadi, pa i hajka na velike religije. U medijima se objavljuje da u Vatikanu postoji pedofilija, pranje novca preko Vatikanske banke, kriminal, otkrivaju se povjerljivi papini dokumenti… Jednom riječju, kompromitacija. Ne želimo da se u tekstu bavimo navedenim kriminalom i nemoralnim pojavama, pa ni njihovom osudom, ona se sama po sebi podrazumijeva, već samo inspiracijom koja je proizašla iz pitanja ko je omogućio i zašto da sve to ode u javnost. Odgovora ima više. Mi ćemo se baviti samo jednim kao mogućim.
Takve kompromitujuće činjenice u svjetskim medijima mogao je objelodaniti samo neko ko je moćniji od Vatikana, koji je i sam moćan, uticajan i bogat. Taj neko je jedna vrsta nadgrupe koja upravlja svjetskim događajima, finansijskim tokovima, i ima mehanizme prisile. Pipci te nadgrupe ulaze i u Vatikan. Njihov atak na Vatikan, ali i na druge velike religije, je samo jedno djelovanje u širokoj lepezi njihove aktivnosti, koje vode ka jednom cilju – rušenju sadašnjeg svjetskog poretka i uspostavi novog, koji podrazumijeva i jedinstvenu svjetsku religiju. Zašto jedinstvena svjetska religija? Da bi se izašlo iz globalne krize.
Problem opstanka današnje civilizacije je problem promjene ljudske, kolektivne svijesti, iz koje proizilazi nova globalistička etika. A, upravo sredstvo izmjene svijesti jeste religija.
Čovjek u svom bivstvovanju nikada, ni jednog trenutka nije samostalan (kao list na vjetru). Uvijek je zakačen za Boga ili satanu, svjestan ili nesvjestan toga. U zavisnosti od stanja duše, prijemčiv za dobre ili zle misli koje slobodnom voljom bira i po njima dejstvuje. Ništa loše ne bi bilo u jednoj svjetskoj religiji da čovjek nije sklon padu i da kroz palog čovjeka satana ne uspostavi svoj poredak.
Navešćemo još neke aktivnosti iz široke lepeze djelovanja nadgrupe: projektovanje ekonomskih kriza koje se odvijaju u talasima i koje će dovesti do zastrašujuće svjetske krize, krah bankarskog, finansijskog i monetarnog sistema, glad, ratovi i haos. A, prije toga, stvaranje potrošačkog mentaliteta putem medija, uništavanje domaće proizvodnje, stočnog fonda i poljoprivrede, tako što će multinacionalne korporacije obezbijediti jeftinu robu sumnjivog kvaliteta, a njihova hrana je skoro otrov za čovjeka. Države dobijaju nepovoljne kredite od MMF-a i Svjetske banke. Novac odlazi uglavnom u potrošnju i kupovinu strane robe. Na taj način, mnoge države i narodi upadaju u živo blato i dužničko ropstvo. Regioni se politički destabilizuju u procesu sučeljavanja dva principa – principa prava naroda na samoopredjeljenje i principa nepovredivosti granica suverenih država.
Nameću se lažne vrijednosti, ljudi ostaju bez posla, postaju nezadovoljni… A onda, u takvom ambijentu, lako je pokrenuti velike ratove koji donose smrt, glad, haos. Ljudima će se sve to zgaditi, biće na ivici snage i poželjeće da samo bude mir, te će uslijediti poziv od napaćenih, stradalnih i očajnih ljudi čitave planete da nametne mir ko god to bio u stanju. I, upravo ta nadgrupa, koja je sve i dovela u takvu situaciju, sada se pojavljuje kao „Spasitelj“ i sa lakoćom uspostavlja novi svjetski poredak, koji podrazumijeva jednu svjetsku vladu, jednu svjetsku religiju, jednu monetu, možda i virtuelnu, jedan jezik… Bila bi to pobjeda nad čovjekom i prirodom, kojom se ne bi zadovoljio predstavnik te nadgrupe, želeći da se proglasi Bogom. U takvom vremenu i poretku, bez obzira na ogroman naučno-tehnički napredak, čija neslućena brzina razvoja bi izgubila smisao i dovela do apsurda, postojao bi čovjek imitacije, čovjek bi imitirao i samog sebe i na taj način izgubio svoju suštinu, od Boga dobijenu.
Sve nam je dato na korist, i isto to možemo preokrenuti na štetu. Sve zavisi od čovjeka, odnosno nečovjeka.
Bez obzira koliko moćna ta nadgrupa bila da čovjeka učini nečovjekom različitim tehničkim metodima, mehanizmima i sistemima, čovjek ima jednostavnu odbranu. Odbrana je vjera, istinska ljubav, Hristos, Bog. Dovoljno je da u našim mislima obitava ime Hristovo i da se odbranimo od mnogih zlih uticaja. Ukoliko želimo istinsko dobro čovječanstvu, potrebno je probuditi i objediniti istinske vjerujuće ljude. U tom smislu, značajnu ulogu ima istinsko hrišćanstvo, na taj način što će njegovati neprolazne istinske vrijednosti u čovjeku, definisati prostor i ograditi ga, kako bi se spriječio uticaj nadgrupe i ostvarivanje njenog cilja. Koliko god bila velika iskušenja i opasnosti za čovjeka, njegova budućnost će se svoditi na izbor Carstva nebeskog ili ada zemaljskog.
