Hristos se rodi!

Za Božić je u srpskom narodu vezano mnogo običaja, kao što su paljenje badnjaka, pijukanje, pravljenje česnice, pečenje pečenice i slično, koji vuku korijene iz vremena kada su Stari Sloveni bili mnogobožci, a koji su, primanjem hrišćanstva hristijanizovani i ušli u pravoslavnu crkvu.

Na dva dana pred Božić, 5. januara, obilježava se Tucindan. Toga dana se kolje i priprema pečenica za Božić. Ime Tucindan potiče od nekadašnjeg običaja da se pečenica "tuče", odnosno ubija krupicom soli. Kasnije se to radilo ušicama sjekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno prase ili jagnje klalo i redilo.

Kod Srba postoji i vjerovanje da na Tucindan djecu ne valja tući, jer će inače cijele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva.

Dan uoči Božića, 6. januara, naziva se Badnji dan. Naziv je dobio po običaju da se toga dana badnjak siječe i unosi u kuću. S ovim danom počinje božićno slavlje. Prema ranijim običajima, rano ujutro, obično u zoru, prije nego izađe sunce, pucanjem iz pušaka ili prangija objavljivao se polazak domaćina i sinova ili unuka u šumu po badnjak. Za badnjak se obično bira mlado hrastovo ili cerovo drvo, a u nekim krajevima siječe se i jelovo ili borovo drvo. Stablo koje se bira za badnjak treba da bude toliko da ga domaćin na ramenu može donijeti kući.

Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene ka istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, pa uzima sjekiru u ruke i siječe badnjak. Badnjak se siječe i zasjeca sjekirom ukoso, sa istočne strane. Vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju, odnosno da ne padne na neko drvo u okolini. Kada posiječe badnjak, domaćin ga na ramenu donosi kući, uspravi ga uz zid kuće pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče. Na Badnji dan žene u kući peku božićne kolače i pripremaju trpezu za Božić. Badnje veče, praktično spaja Badnji dan i Božić. Zato se u srpskom narodu ustalio i izraz Božić i Badnji dan koji se upotrebljava kada se želi reći da su neke osobe prijateljski bliske i vezane.

Na Badnje veče domaćin presijeca badnjak i unosi ga u kuću zajedno sa slamom i pečenicom. Pečenica se nosi na ražnju, obično je dvojica muškaraca iz kuće nose između sebe. Jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i ostale žene u kući riječima: "Dobro veče! Čestit Božić i Badnje veče!" Domaćica i ostale žene posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: "Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!" Pečenica se zatim unosi u sobu gdje se večera na Badnje veče i ruča na Božić i prislanja se na istočni zid, uz ikone i kandilo. Jedan dio badnjaka se odmah loži na ognjištu ili u šporetu, a tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.

Poslije badnjaka u kuću se unosi slama. Prilikom unošenja slame domaćin i domaćica govore i postupaju kao kad se unosio badnjak i pečenica. Slama se posipa po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio.

Kada se unese pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.

Na sam Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, a običaj je i da se puca iz pušaka i na taj način objavljuje dolazak Božića i božićnog slavlja. Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju. Poslije službe u crkvi se pričešćuje i taj hljeb i vino su prvo što se jede na Božić. Čestita se Božić, a zatim se čita poslanica patrijarha ili čestitka episkopa. Ljudi se pozdravljaju riječima: "Hristos se rodi!" i otpozdravljaju sa: "Vaistinu se rodi!"

Kada domaćin dođe kući iz crkve, pozdravi sve ukućane s ovim radosnim božićnim pozdravom, i oni mu otpozdrave ljubeći se međusobno i čestitajući jedni drugima praznik.

Nakon čestitki pristupa se božićnom ručku koji je uvijek bogat, jer dolazi nakon dugog posta.

Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja metalni novčić, odozgo se zabode grančica badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen božićni ručak. Domaćin od pečenice za Božić siječe najprije lijevu plećku, negdje i glavu, dio od rebara i srce. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću. Ukoliko neko zna pjeva se božićni tropar, a ako ne, čita se "Oče naš" naglas. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu.

Na Božić, rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost a naziva se položajnik ili polaznik. Položajnik označava dolazak Hrista u svaki dom, i on je slika Gospoda koji na taj dan dolazi među ljude. Položajnik je na Božić najpoštovaniji gost i ukućani mu ukazuju svaku čast. Položajnik pozdravi dom božićnim pozdravom, ljubi se s ukućanima i odlazi kod šporeta ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: "Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica toliko parica, koliko varnica toliko u toru ovaca, koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše zdravlja i veselja, amin, Bože, daj".

Domaćica poslije toga poslužuje polažajnika i daruje ga nekim prikladnim poklonom, jer se on smatra čovjekom koji na Božić donosi sreću u kuću.