Bh. logoraši poručili da ih je država izdala

Švicarska asocijacija protiv nekažnjivosti TRIAL je danas u Sarajevu predstavila izvještaj o situaciji u kojoj se nalaze bivši logoraši u BiH, sačinjen za UN-ovog specijalnog izvjestitelja.
Izvještaj je nastao u saradni sa devet udruženja bivših logoraša u BiH, koja predstavljaju različite etničke grupe s ciljem da naglase preostale prepreke za puno provođenje međunarodnih obaveza BiH u vezi sa ovim problemom.
Organizacije koje su doprinijele kreiranju ovog izvještaja su Savez logoraša BiH, Udruga zatočenih/Udruženje logoraša Distrikta Brčko, Hrvatska udruga logoraša u Srednjobosanskom kantonu, Hrvatska udruga logoraša Vareš, Udruženje Prijedor 92, Regionalno udruženje logoraša Višegrad, Udruženje Sumjeja Gerc, Udruženje Vive Žene i Udruženje lagoraša Kantona Sarajevo.
Organizacija TRIAL je prezentovala i ono što bi BiH trebala uraditi kako bi ispunila međunarodne obaveze prema ovoj populaciji, a bilo je riječi i o potrebi donošenja zakona na nivou države, koji bi tretirao pitanja bivših logoraša i koji bi zadovoljio potrebe svih iz ove populacije, bez obzira na nacionalnu i drugu pripadnost.
Lejla Mamut-Abaspahić, koordinatorica TRIAL-a, je rekla da BiH krši međunarodne dokumente kojih je potpisnica, kao i svoje međunarodno preuzete obaveze, kada je riječ o žrtvama torture iz logora. Ono što je osnovno što bi BiH već trebala imati jeste bar precizan broj žrtava torture u logorima u proteklom ratu.
“Tu je neadekvatna kodifikacija zločina ili djela mučenja, prisilnog rada i zatvaranja, tu je i neusvajanje zakona o pravima žrtava mučenja, država nije uspjela ni učinkovito istražiti sve zločine torture ili mučenja tokom rata i kazniti počinioce. Također, neuspjeh je i to što država nije uspjela dati adekvatnu podršku i zaštitu svjedocima na suđenju ratnim zločincima, uključujući i predmete bivših logoraša, zatim je tu i propust države da pruži integralnu reparaciju bivšim logorašima...”, rekla je Mamut-Abaspahić.
Kako bi se prekinulo kršenje prava ove populacije, BiH mora hitno uspostaviti jedinstvenu i preciznu bazu podataka o svim osobama koje su prošle logore, uzimajući u obzir i one koji danas žive van BiH. Takođe, kako je rečeno, naša država mora izmijeniti krivično zakonodavstvo, odnosno, uskladiti ga sa međunarodnim konvencijama i sudskom praksom. Pored usvajanja zakona o pravima žrtava torture, BiH treba osigurati i sredstva za njegovu implementaciju.
Posebno je važno da BiH napravi sveobuhvatnu provjeru kako bi spriječila da osobe, koje su povezane sa mučenjem logoraša, ne obnašaju javne funkcije u državi i da ne budu pripadnici policije. Pored niza drugih mjera, preporuka našoj zemlji je i to da istraži slučajeve prijetnje i zastrašivanja svjedoka u slučajevima gdje se sudi za mučenje logoraša te da dodijeli besplatnu pravnu pomoć i usvoji program naknade štete.
“Kada je riječ o satisfakciji, veoma bitan segment je obaveza države da svima omogući da obilježe svoje stradanje na način koji oni smatraju prikladnim. Ovo spominjem u kontekstu Prijedora, gdje danas imamo situaciju da ljudi koji su tamo doživjeli stravične zločine, torture i mučenja, ni 20 godina poslije ne mogu ući u Omarsku i obilježiti to stradanje. Država, također, mora redovno obavještavati bivše logoraše o njihovom pravu da traže naknadu od počinilaca. Kada se donese presuda u slučajevima torture nad logorašima, država mora obavijestiti žrtve o tome kako bi one bile u mogućnosti da podnesu imovinsko-pravni zahtjev, a država im u tom slučaju mora osigurati besplatnu pravnu pomoć”, rekla je Mamut-Abaspahić.
Organizacije potpisnice Izvještaja traže od specijalnog izvjestitelja i Radne grupe UN-a da analiziraju situaciju bivših logoraša u BiH, kao i postojeće zakonodavstvo te da izdaju preporuke vlastima. One pozivaju specijalnog izvjestitelja i Radnu grupu u posjetu zemlji, imajući na umu da je 7. maja 2010. BiH izdala stalni poziv svim specijalnim procedurama Ujedinjenih naroda, čime je najavila da će uvijek prihvatiti zahtjeve za posjete.
Suzina Bijedić koja se obratila novinarima u ime Projketa "Zajedno protiv torture u BiH - Mreža" kaže da je njihovo istraživanje pokazalo da samo 22 posto od ukupnog broja ove populacije uživa neka od prava koja im pripadaju. Od 100 posto ove populacije za sada niko nije riješio status žrtava torture, a nema ni reparaciju, rehabilataciju, niti im je priznat status žrtve torture.
"Organizacije koje okupljaju logoraše iz cijele BiH su krenule zajedno sa TRIAL-om po treći put riješiti status ovih ljudi, to jeste zajedno sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH smo krenuli u zradu zakona po treći put", rekla je Bijedić.
Predstavnica Ministarstva Ivanka Taraba je istaknula da je ova državna institucija potpisala sporazum sa organizacijom Viva žene, i time iskazala svoju volju i spremnost za zajednički rad ka donošenju zakona.
"Godine 2008, u formi prijedloga, zakon je poslan entitetskim vladama. Ne može se reći da je njihovo mišljenje bilo negativno, ali nije dobio zeleno svjetlo. Vlade su dale podršku da se radi novi zakonski okvir koji bi bio prihvatljiv za sve", rekla je Ivanka Taraba iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.
Vlade su dale mišljenje da je jedna kategorija ove populacije na neki način zbrinuta, ali su dale i podršku da se radi na zakonu na državnom nivou, kojem one moraju dati saglasnost i koji bi bio prihvatljiv za sve.
Takođe, da bi civilna žrtva rata ostvarila neka prava u skladu sa postojećim zakonima, mora dokazati 60 ili više posto fizičkog oštećenja, dok psihičke posljedice zakoni ne prepoznaju.