Ubij svoje dijete - biće ti bolje.

Zbirka studja objavljenih u prestužnom medicinskom žurnalu The Lancet, pokazuju da prekid trudnoće nije neophodan u slučajevima kada se žena liječi od raka dojke jer, kako se navodi: „ne postoji dokaz da prekid trudnoće poboljšava ishod terapije“. Ove studije otkrivaju da hemoterapija nije štetna za bebu nakon prvog trimestra trudnoće.
Takođe je objavljeno da žene koje su liječene od raka dojke mogu da imaju djecu i da to ne povećava mogućnost njihovog ponovnog obolijevanja.

Prema našem zakonodavstvu prekid trudnoće može se izvršiti i poslije navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće pored ostalog i "kada se na osnovu medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasti život ili otkloniti teško narušavanje zdravlja žene."

Međutim, medicinska praksa u Irskoj je dokazala da prekid trudnoće nikada nije neophodan u procesu nečijeg liječenja. Inače o kavalitetu irskog zdravstvenog sistema najbolje govori izvještaj UN-a (Report on Maternal Mortality, World Health Organisation, the UN 2007, 2010),prema kojem je upravo ova država označena kao najbezbjednije mjesto na svijetu za trudince i porodilje.

Takođe, vodeći eksperi iz polja akušerstva, ginekologije, mentalnih oboljenja, molekularne epidemiologije okupljeni na velikom međunarodnom simpozijumu posvećenom zdravstvenoj zaštiti materinstva koji je ove godine održan u Dablinu su usvojili zakljućke koje sardži i tzv. Dablinska deklaracija o zdravstvenoj zaštiti materinstva a koji glase:
 
„Kao iskusni praktičari i istraživači u oblasti ginekologije i akušerstva, potvrđujemo da prekid trudnoće nije medicinski neophodan da bi se spasio život žene.
Ističemo da postoji fundamentalna razlika između prekida trudnoće i neophodnih medicinskih tretmana koji se provode da bi se spasio život majke, čak i onda kada ovi tretmani rezultuju gubitkom života nerođenog djeteta.
Potvrđujemo da zabrana prekida trudnoće ni na koji način ne utiče na dostupnost optimalne njege trudnim ženama.“

„Razjasnili smo da prekid trudnoće nikada nije neophodan da bi se spasio život majke.“, „Najbolja medicinska njega ne uključuje prekid trudnoće.“ Samo su neka od obrazloženja koja prate usvojene zaključke i koja su kako eksperti navode dobre vijesti za majke i bebe.

 Podsjećanja radi, Finland National Research and Development Center for Welfare and Health navodi da je rizik od samoubistva 248 % veći kod nemajki koje su prekinule trudnoću nego kod majki koje su rodile.The British Journal of Psychiatry je objavio da je samopovrjeđivanje povećano za 70 % kod žena koje su prekinule trudnoću a koje prije toga nisu imale nikakvu istoriju psihičkih bolesti

Istraživanje koje je u Danskoj provedeno nad gotovo 463,473 žena u periodu od 1980. do 2004. godine otkriva znatno veću smtrnost kod žena koje su prekinule trudnoću nego kod onih koje su se porodile. Žene koje su počinile prekid bebinog života abortusom nakon dvanaeste nedelje trudnoće četiri puta više su izloženije opasnosti da umru u prvih 180 dana nakon njegovog izvršenja nego one žene koje su se porodile (Medical Science Monitor objavljen 01.09.2012. godine)[1]. Navedeno istraživanje je pokazalo da u odnosu na žene koje su se porodile, kod žena koje su prekinule bebin život u prvom trimesteru je povećana smrtnost i to u prvih 180 dana od prekida za 84 % a za prvih 10 godina za 39 %, dok je kod žena koje su počinile prekid bebinog života nakon 12 nedelje trudnoće smrtnost povećana u prvih 180 dana od prekida za 331 % a za prvih 10 godina za 141 %.
Do sličnih rezultata je došlo istraživanje provedeno u Finskoj i SAD-u navedeno je od strane Američke asocijacije akušera i ginekologa za život (AAPLOG).

Kada uzmemo u obzir sve ovo kao i statistike iz okruženja koje kažu da je Srbija na prvom mjestu u Evropi po broju žena oboljelih od raka grlića materice u godini dana kao i taj da je Srbija takođe na prvom mjestu po broju izvršenih prekida trudnoće u godini dana, ostaje pitanje: Koju ženu ćemo danas nagovoriti da ubije svoje dijete kako bi bila "izliječena?" .

[1] Pogledati impact factor 1.7