Iz inata postao „Supermen"

Užičanin Milovan Milutinović je imao teško djetinjstvo. Kao dvanaestogodišnjak, kaže, danima je bio bez hljeba, u sedamnaestoj godini je, bježeći od surove životne istine, spavao sa ovcama, a u svojoj devetnaestoj, kada je došlo vreme za regrutaciju, težio je jedva 49 kilograma. Deformisan, neuhranjen, proglašen je privremeno nesposobnim za vojsku. Tada se nešto prelomilo u njemu. Iz inata je postao – super čovjek "Supermen". Ljetos je, iako uskoro puni šezdeset godina, u jednom danu postigao dva rekorda za Ginisa: nosio je prvo dva džaka pod pazuhom u trci na 100 metara, i ostvario nezvaničan svjetski rekord od 29,11 sekundi, a onda na sebe natovario četiri džaka cementa i tih 100 metara, istina, hodom, prešao za – manje od minuta!
- Ima u svijetu mnogo jačih ljudi od mene, ali ne vjerujem da neko može da u šezdesetoj godini života trči sa ovolikim teretom, i još obori svjetski rekord jednog mladog Amerikanca koji je do sada iznosio 30 sekundi. I neću se zaustaviti na tome. Žestoko treniram kako bih 24. septembra 2008. godine na trgu u Užicu, pred 20.000 svojih sugrađana, sa dva džaka cementa Fabrike „TitanĆ iz Kosjerića pod pazuhom trčao 100 metara ispod 25 sekundi. A mislim da ću istrčati 5.000 metara ispod 15 minuta, i poslaću molbu u Peking da trčim na Olimpijadi - zadovoljno će Milovan Milutinović.
Šta se to prelomilo u životu ovog Užičanina koji danas u prizemlju porodične kuće u užičkom naselju Cerovića brdo ima sopstvenu, veoma modernu teretanu, i kroz čiji je Bodi bilding klub i Karate klub „SupermenĆ prošlo skoro 10.000 polaznika, od djece predškolskog uzrasta do odraslih, pa i ljekara, pravnika, ekonomista, profesora i drugih profesija. Šta ga je natjeralo da od sebe stvori istinskog supermena, nosilac je crnog pojasa treći dan, a od svojih takmičara svjetske prvake i pobjednike na međunarodnim takmičenjima i nacionalnim prvenstvima?
- Bilo nas je sedmoro djece, a otac alkoholičar. Nema hljeba za sve, a i ono što ima, majka je zaklapala od nas. I baš ta regrutacija me opametila. Okrenuo sam se fizičkim aktivnostima, i to u trajanju od 16 sati dnevno. Kada sam počeo da se bavim bodi bildingom, ljudi mi kažu: nemoj to, baci to, u tridesetoj će ti visiti mišići, a u četrdesetoj ćeš umrijeti. I sve te „nevjerne TomeĆ sam demantovao. Radom i upornošću, slušajući samo svoje tijelo. Ja ne znam kakvog je šmeka rakija, nikada nijesam probao cigaretu, a samo jednom, na povratku iz vojske 1969. godine, popio sam pola flaše piva. I zato se i u ovim godinama osjećam kao mladić, a od vojničkih dana nijesam bio kod ljekara niti imam svoj karton u Domu zdravlja.
Rezultat za Ginisa koji je Milovan Milutinović postigao prošlog ljeta prevazilazi ljudske mogućnosti. Ostvario ga je na Zlatiboru u prisustvu prijatelja, članova karate kluba i bodi bilding kluba „SupermenĆ, ali i u prisustvu jednog broja turista, iako on bar za sada, zbog procedure, neće ući u Ginisovu knjigu rekorda. Ipak, požalio se Milovan, za ovaj rekord čulo se u Njemačkoj, Norveškoj i drugim zemljama gdje se na TV vrti DVD sa tom neobičnom trkom na 100 metara, a bezmalo ni jedan domaći medij nije se za to zainteresovao, iako ih je sve uredno obavijestio. A izvještavanje o tome, smatra on, bilo bi podstrek i imalo bi važan edukativni značaj za svu djecu.
- Moj otac je umro u šezdesetoj, oronuo i sa dva štapa, a ja sam u tim godinama zdrav kao mladić. Za 40 godina podigao sam četiri miliona kilograma tereta. I to je ono što treba pokazati djeci. Spreman sam da krenem od škole do škole da na ličnom primjeru pokažem đacima kako se čuva zdravlje, formira lijepo tijelo i živi zdravim životom. Ne trebaju mi pare, ja nijesam materijalista, hoću samo svoj način života da prenesem na druge. Da uđem u sve škole i da kažem: pogledajte kako izgleda čovjek od 60 godina koji se bavio sportom i fizičkim aktivnostima i čiji su vršnjaci djede u pravom smislu. I da im kažem kako da žive i kojim sportom da se bave da bi očuvali zdravlje. Da spašavamo ovu žgoljavu i iskrivljenu naciju. U Njemačkoj, gdje su, u Hanoveru, moji karatisti ljetos osvojili 11 medalja, fascinirani su ovom pričom, ali u Srbiji nisu. Ovdje vlada mržnja među ljudima, i ovdje definitivno smeta tuđi uspjeh.

Osnov zdrava hrana

Milovan Milutinović smatra da je zdrava hrana osnov života, a da je bodi bilding baza i osnova svih sportova, te da ni jedan sportista ne može postići vrhunski rezultat bez vježbanja na spravama. Drugi važan bazni sport, po njemu je - karate. Sportska disciplina kojom se bavi 120 miliona ljudi, a koja i pored toga nije u olimpijskom programu. Njegovi takmičari su do sada, kako napominje, osvojili na raznim takmičenjima 470 medalja, a ima Milovan Milutinović i svoj moto koji glasi: Zdrav čovjek ima milion ideja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Na kraju on poručuje:
Ako bi se mjerio moj radni dan, onda sam ja ostvario 80 godina radnog staža. I opet sam raspoložen. Nasmijan. Spreman da pomognem. Ja volim djecu, jer lično nijesam imao djetinjstvo. Do svoje petnaeste godine nijesam znao šta je čokolada. Zato, kada vježbam sa djecom, stalno imam na umu da ih učim i karateu i karakteru. Pa, ljudi, okrenimo se svi tome. Zbog budućnosti.