ANDŽELINA POTPOMAŽE "BOŠNJAKIZACIJU" FEDERACIJE

03.03.2012. god.

Po Andželini su svi Srbi krivi. Oni genocidni, oni polugenocidni, oni jedva genocidni i oni negenocidni. Svi oni bi trebalo, kad-tad, da kao Raskoljnikov, u horu, zajednički počnu vikati pred Haškim tribunalom: "Mi smo ratni zločinci, kajemo se i strpajte nas sve u zatvor!"

Kaže se da je vrijeme novac. Ali u BiH, vrijeme je teritorij. Zahvaljujući nelegalnom Inckovom dekretu, Bošnjaci su formalno zauzeli vlast u Federaciji i posvuda postavili svoje ljude. Ali tu vlast treba implementirati. Drugim riječima, treba pripremiti i učvrstiti teren za izgon većeg dijela Hrvata iz centralne Bosne kojih ima preko dvije stotine tisuća.

Dok se te pripreme za osvajanje federacijskog teritorija čine, a "da se Vlasi ne dosjete", vrši se odvlačenje pažnje svim sredstvima. Nije uopće važno da li su ti postupci pametni ili glupi, točni ili netočni, agresivni ili pomirljivi. Bitno je za Bošnjake dobiti na vremenu. Evo osnovnih postupaka:

- Lansiraju se bombastične poruke koje upućuju Cerić, Izetbegović, Lagumdžija i ini, uglavnom na račun Srba i njihove "genocidnosti", ali i otvorene prijetnje Hrvatima, što izaziva velike polemike koje usmjeravaju hrvatsko i srbsko narod od bošnjačke agresije na Federaciju;

- Medijski se napadaju viđeniji Srbi sa službom u Federaciji: Aleksandra Pandurević, Mladen Bosić, itd, sa istim efektom;

- Vrši se, na vlastitu štetu, čak i revizija "srebreničkog genocida", s tvrdnjama kako su stotine muslimana, do sada smatrani mrtvima, a koji su u međuvremenu pokopani uz velike pompe i naricanja kao žrtve "zvjerskih Srba", u stvari živi, da ne mogu biti življi. Sve u svemu, Bošnjaci će čak djelomično i Srebrenicu žrtvovati samo da bi učvrstili svoj osvajački pohod na Federaciju;

- Nude se neke fotelje viđenijim članovima HDZ, kako bi "zaboravili" njihove pripreme za izgon Hrvata;

- Financira se snimanje filmova sumnjivih kvaliteta vezanih za imena zvijezda kao što su Džordž Kluni, Rade Šerbedžija, Andželina Žoli, itd, gdje se pokazuje "škorpionska" narav "genocidnih" Srba navodno iskazana u prošlom ideološko-vjerskom ratu u BiH. Pritom je Šerbedžija posebna faca. U svom nedavnom gostovanju u Banjoj Luci barem je deset puta publici izjavio kako je on Srbin, dok drugdje čini neizmjerne štete Srbima gdje god stigne.

Posljednji film antisrpske holivudske produkcije, "U zemlji krvi i meda", najobičnije je smeće čije je financiranje krajnje sumnjivo, vjerojatno, posredno, islamske provenijencije. Ali i smeće se može dobro prodavati ako ima za ambalažu Andželinu Žoli, a samim tim i Bred Pita. Pošto je o "umjetničkoj" strani filma već sve rečeno u medijima širom svijeta, a sam film je doživio pravi financijski krah, jer je publici dosta priča o "genocidnim Srbima", ovdje će se istaći svega par aspekata ove filmske rugobe koju nije mogla spasiti ni sama Zana Marjanović, glavni ženski lik (Lajla), koja je maestralno odigrala svoju ulogu.

Andželini ni Dostojevski nije ravan

Poznat je lik Raskoljnikova u romanu Dostojevskog "Zločin i kazna". On ubija dvije osobe. Nema svjedoka. Ali, iako je zločin nemoguće dokazati, Raskoljnikov se iskreno kaje i priznaje svoj grijeh, pa biva zatvoren. Taj motiv je, s obzirom na svoj kapacitet, Andželina nesvjesno, "sjajno" iskoristila prevazišavši i samu imaginaciju Dostojevskog.

Elem, u filmu "U zemlji krvi i meda", gdje su Srbi prikazani isključivo kao silovatelji, zločinci, genocidne škorpije i slično, nasuprot "božjih ovčica": muslimana, pojavljuje se neuobičajen srbski lik: Danijel (glavna muška uloga koju igra Goran Kostić). Tip je prehuman čak i za mirnodopske svrhe. Protiv je zločina koje, kako se prikazuje, masovno čini njegov, srbski narod. Povrh svega nježan je i tolerantan, mada u nekim situacijama i plah (ratna su vremena, pa je shvatljivo). Točno je, ubija, na kraju filma (i rata) svoju ljubav u nastupu bijesa zbog pogibije svojih ratnih drugova za koju krivi Lajlu. Ali ubojstva u ljubavnom afektu su tema mnogih literarnih djela, opera i filmova. U svakom slučaju, ne radi se o ratnom zločinu.

Sve u svemu, taj krajnje pozitivan srbski lik (po Andželini ima i takvih Srba, rijetki su, ali ih ima), na samom kraju filma, dolazi pred vojnike UNPROFORA (valjda simboliziraju budući Haški tribunal) i viče: "Ja sam RATNI ZLOČINAC!"

Ovaj "dostojevskovski" obrat je zasigurno najveća svinjarija koju je Andželina mogla smisliti. Poruka je sljedeća:

Ako je Danijel, ta potpuno normalna ljudska osoba, sebe proglasila ratnim zločincem, kakvi su tek istinski ratni zločinci, odnosno svi ostali Srbi! Oni su mnogo, mnogo više od toga. Oni su genocidni na kvadrat. Da bi stvar bila i najglupljoj osobi jasna, na kraju filma se, na engleskom, "diskretno" čuje radio izvještaj gdje ona vještica, Medlin, govori o srebreničkom genocidu nad 8.000 muslimana počinjenih od strane Srba! Ta je izjava dana koncem jula 1995, kada posmatrači UN na terenu negiraju čak i masovna ubojstva u Srebrenici. Ali, naravno, vještice sve unaprijed znaju!

Ergo (dakle), po Andželini su svi Srbi krivi. Oni genocidni, oni polugenocidni, oni jedva genocidni i oni negenocidni. Svi oni bi trebalo, kad-tad, da kao Raskoljnikov, u horu, zajednički počnu vikati pred Haškim tribunalom: "Mi smo ratni zločinci, kajemo se i strpajte nas sve u zatvor!"

Pedeset hiljada silovanih Bošnjakinja

I taman kada čovjek pomisli da je, sa završetkom ovog antifilma, svinjarijama došao kraj, Andželina se potrudila da to, ipak, ne bude tako. Nakon samog konca ove filmovane demonizacije Srba, pojavljuje se crno-bijeli slajd na kojem piše da je tijekom rata u BiH silovano 50.000 Bošnjakinja! Evo nekih refleksija o tom pitanju:

Evropski parlement u Edinburgu utvrdio je decembra 1992. godine da je samo u Republici BiH bilo zatočeno nekoliko tisuća muslimanskih žena i djevojaka, koje su bile sistematski silovane i mnoge od njih su ostale u drugom stanju. Ove su tvrdnje bile popraćene izvještajem Evropske zajednice koji je iznosio slične neosnovane tvrdnje, bez ikakvih dokaza.

Čudno je onda da nitko nije nikada našao niti jedan logor za silovanje u Bosni, i da je član ekipe Evropske zajednice, koja je bila poslata 1992. da pronađe te logore, dao ostavku zato što je delegacija intervjuirala svega četiri žrtve prije no što je objavila izvještaj u kojem je stajalo da je 20.000 žena bilo silovano.

U vezi s tvrdnjom EZ, danski profesor državnog prava na Univerzitetu u Leidenu, Fric Kalshoven, je izjavio:

"Pogledajte šta se desilo u Edinburgu. Prvo su žestoko osudili počinjene zločine, a tek su onda poslali ljude da ispitaju da li su se te stvari stvarno i dogodile."

Autorica Nora Beloff i novinar Paul Lewis istakli su činjenicu da su glavni izvori informacija o srbskim "zločinima silovanja" došli od Hrvata i Muslimana koje su započeli rat sa Srbima.

Neke su novine (New York Times, 15. januara 1993) bile toliko nemarne da nisu uopće obraćale pažnju na činjenicu da mlade muslimanske djevojke, koje su navodno bile silovane od Srba i ostale u drugom stanju, nisu nikako mogle biti trudne svega četiri mjeseca i poroditi se (u avgustu 1992), jer trudnoća traje devet mjeseci, a rat u Bosni je otpočeo u aprilu 1992.

...ili

"Toronto star" (2. februara 1993) donosi fotografiju jedne "Muslimanke", Z. R., koju su navodno silovali Srbi. U stvari, Srpkinju Z. R. silovali su Muslimani.

...ili

Jedna Muslimanka koja je svjedočila da je bila silovana od Srba i pritom ostala u drugom stanju, porodila je crno dijete u Ženevi!

Kao što je profesorka Marsha Hewitt s Univerziteta u Torontu izjavila u maju 1994:

"Istinske žrtve silovanja nije bilo moguće vidjeti, sakrivene iza medijskog spektakla koji nije nimalo mario za njih, nego je bio motiviran drugim interesima koji nisu imali nikakve veze s patnjama tih žena."

Međunarodni Crveni križ nije mogao pronaći nijedan dokaz za postojanje takozvanih logora za silovanje.

U oktobru 1993. Komisija UN za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji objavila je ukupan broj od 330 dokumentiranih slučajeva silovanja za sve tri zaraćene strane.

Andželina zaboravila na Hrvate

Zna se da su u prethodnom ratu u BiH učestvovale tri strane, žestoko i podjednako. Ali Hrvata u ovoj antifilmskoj priči ni za lijek. Možda je za holivudski Andželinin mozak bilo prekomplicirano ubaciti i tu dimenziju. Ili, možda, ipak, nije! Jer tko god sa Zapada pogleda ovu antisrpsku svinjariju, pomislit će da u BiH žive samo Bošnjaci/muslimani i Srbi. A možda je Andželina upoznata sa razmjerima etničkog čišćenja koje se u Federaciji priprema za Hrvate, pa unaprijed prejudicira nacionalno čistu bošnjačku Federaciju.

Izvor
Fokus

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Patrijarh Kiril odlikovao Kusturicu, a čestitao mu i Lukašenko. Festival se danas završava

Patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril čestitao je 70. rođendan čuvenom srbskom reditelju Emiru Kusturici i odlikovao ga Ordenom Svetog Serafima Sarovskog 1. stepena.

Kurski pravac: oslobađanje Darjina

Stanje do 20:00, 24.11.2024.

Nema govora o mobilizaciji – Kremlj

Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.

„RT.Dok: Vreme naših heroja” počelo na Mećavniku uz pozdrave Ljubimove, Kosačova, Zaharove, Kusturice…

U srbskom Drvengradu – “selu Emira Kusturice” – otvoren je 22. novembra uveče međunarodni festival dokumentarnog filma “RT.Dok: Vreme naših heroja”.

Hronika specijalne vojne operacije za 22.1..2024.

Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za