O himni i još po nečemu...
Naši sugrađani iz crnogorske vlasti vole da istaknu kako je naša država primjer multikulturalnosti i suživota različitih naroda i da to, na ovim prostorima traje vjekovima. Kažu da nam je bolje i sadržajnije društvo, što naših razlika ima više, što smo međusobno različitiji, te da ova nova, obnovljena, novoformirana crnogorska država predstavlja jedan pravi dragulj i dokazano ostvareni pokušaj pažnje i ljubavi jedne države prema svim njenim građanima i i svim njihovim identitetskim osobenostima.
Srbi u Crnoj Gori odavno sumnjaju u istinitost ovih navoda, ili smatraju da u najboljem (a za same Srbe najgorem) slučaju ova koncepcija važi za sve zajednice, NVO grupe i narodne skupine u CG, osim za same Srbe. Kako npr. shvatiti drugačije da provladina „Pobjeda“ u jednoj aktuelnoj polemici između spisatelja Marka Vešovića i direktora „Vijesti“ Željka Ivanovića, dozvoljava sebi objavljivanje Ivanovićeve krštenice iz Ostroškog manastira – kao ključan argument za diskvalifikaciju Ivanovića, ne samo iz pomenutog dijaloga, nego i iz korpusa ravnopravnih građana. Uz sve aluzije na navodne moralne, poslovne i političke neprincipijelnosti Željka Ivanovića kao Vešovićevog neistomišljenika – naročito se, najprije prijetilo, a onda slavodobitno objavilo ( u provladinoj „Pobjedi“), da je nepodobni Ivanović, dokazano!!!??? kršten u Ostrogu, dakle kod Amfilohija, u SPC. Ovoj Vešovićevoj i „Pobjedinoj“ neonacističkoj orgiji tu nije kraj, nego se ide dalje u analizi „ekavice“ koja se nalazi na pomenutom crkvenom dokumentu. Misli Vešović da ne ide ekavica uz nekoga ko se bori za Crnu Goru ( pogotovo ne ide ako su je ispisali sveštenici SPC ), pa je sadržajem takvog nacističkog umovanja, odlučio da pljune po Ivanoviću kao nedovoljno dostojnom Crnogorcu. I to pljuvanje je izvršeno na stranicama „Pobjede“. Da, provladine, naravno, ne rekoh li već? Nego, ja nijesam ni mislio da pišem o Vešoviću i „Pobjedi“. Ne bih ovo ni pomenuo da nijesam Srbin u Crnoj Gori, na početku 21. vijeka, pa kao takav koristim svaku priliku da viknem (čitaj-urliknem) pod teretom diskriminacije, kojom nas ovi iz DPSSDP vlast, onako multietnički i nadasve multikulturalno terorišu. Zaista, ako jedan M. Vešović (Crnogorac kome su većina rođaka Srbi) zajedno sa Š.Radončićem (Bošnjak-Musliman kome su većina rođaka bili Srbi) napadaju Ž. Ivanovića (Crnogorca koji je kršten u SPC) osudom da su ga krstili „srbski popovi“-onda nas njih dvojica, zajedno sa njihovim finansijerima, baš onako multietnički gaze i peglaju. Kao što rekoh, nijesam htio o tome, nego o himni Crne Gore, koju su nam nametnuli kao krovno, univerzalno,multi-crnogorsko rješenje, najbolje za sve crnogorske građane. Šta imam da dodam već ispričanoj priči o himni? Vjerujte neću više ni strofu posvetiti posljednjim dvijema strofama uvaženog poete Drljevića – jer se nadam da će tu temu, sa svoje uvažene i moćne pozicije, raspetljati lično predsjednik Filip Vujanović. Ja bih, načelno i principijelno da ukažem na multietničnost ove posljednje varijante drevne pjesme koju su nam DPSSDP momci nametnuli kao najbolju. Bolju od drugih, starijih varijanti. Najbolju za sve građane Crne Gore. Moj prijatelj Jovan B. Markuš sa Cetinja mi je pokazao izvornu varijantu pjesme „Oj svijetla majska zoro“-dakle, prvu nama poznatu varijantu ove pjesme. Ta varijanta je prvi put izvedena 1863.g. u sklopu pozorišne predstave posvećene Boju na Grahovcu, a štampana je u „Liri“ (zborniku pozorišnih pjesama) 1884.g., u –smijem li reći-Beogradu! Ta, prvobitna varijanta sadašnje crnogorske himne glasi: ''Oj, junaštva svijetla zoro oj! Majko naša Crna Goro! Na tvojim se vrletima, oj! Razbi sila dušmanina. Jedina si za slobodu, oj! Ti ostala srbskom rodu. Dat' će Bog i Sveta mati oj! Da se jednom sve povrati.'' Eto napisah i ostadoh, što bi se reklo, živ! Da baš- živ. I to ne samo živ, nego i zadovoljan životom. Zadovoljan jer gladam istini u oči. Istina glasi da je izvorna varijanta današnje oficijelne pjesme DPSSDP Crne Gore ( u kojoj sve vrvi od gora, brda, okeana, mora i montenegrinske vanvremenosti i vječnosti ) zapisana u Beogradu ( možda baš i napisana!!!) te da je u svom sadžaju, kao ključnu poruku imala napomenu da je Crna Gora uzdanica srbskog roda. Ali, kažu momci iz DPSSDP koalicije, ta varijanta ne valja. Valja ova gdje se ne pominju Srbi. I onda očekuju da se Srbi ustaju na tu skladbu, i da je ponosno pjevaju prilikom njene intonacije! Ne zanam valja li dodati ovom skromnom traktatu o MNE himni, neospornu činjenicu da se prvozapisana varijanta „Zore“ učila u crnogorskim školama, kao pjesma koja afirmiše Crnu Goru. Međutim ni to ne pomaže. Ni to joj ne daje na multikulturalnosti. Jednostavno nije po ukusu Vešovića, Radončića i drugova... E sad, ima još nešto. Postoji naime jedna nejasnoća u vezi ulaska pridjeva „majska“ u naslov pjesme. Da li je ta novost Drljevićevo djelo , ili je to starija tema od njega? Neki moji pozananici povezuju događaje iz maja 1941.g. sa promjenom naslova pjesme, sugerišući da je takav „majski“ naslov fašistička novotarija Drljevića i ekipe, koji su upravo u tom mjesecu iz Zagreba pristigli na Cetinje, kako bi pripremili Petrovdansku skupštinu i ostvarenje vjekovnih dukljanskih snova u Musolinijevoj ratnoj imperiji. Meni lično, to tumačenje izgleda previše nategnuto, iako ne isključujem i takvu mogućnost u opšem ideološkom i identitetskom unutarcrnogrskom komešanju tokom 20. vijeka. Kao vjerovatniju i očigledniju vidim vezu „majske zore“ sa Grahovačkom bitkom iz 1858.g., povodom koje je, kako izgleda, i nastala prva varijanta pjesme „Oj junaštva svijetla zoro“. Zbirka pozorišnih pjesama u kojoj je naša himna prvi put objavljena, sugeriše nam da je njeno prvo izvođenje vezano za predstavu koja pominje bitku na Grahovcu. Ako je to tako, onda ova „majska“ zora nema veze ni sa Drljevićem, ni sa eventualnim boljševičkim majskim urankom, već-gle čuda-sa bitkom na Grahovcu koja se okončala 01. maja 1858.g. A ako je i to tako, onda „majska“ zora nije ni u kakvoj koliziji sa onim dijelom teksta koji pominje srbski rod. Kako? Pa tako što je veoma poznata – a danas veoma skrivana – stvar da je Grahovačka bitka u doba knjaževa Danila i Nikole, smatrana „osvetom Kosova“ tj. vojnom pobjedom nad Turcima, koja osvećuje davnašnji poraz Srba na Kosovu polju. Tako su bitku na Grahovcu tumačili knjaz Danilo lično, zatim knjaz Nikola u pjesmi „Grahovsko kolo“, te serdar Đuko Sredanović, učesnik pomenutog boja, koji je napisao pjesmu posvećenu tom događaju u kojoj iznosi upravo ovakvo tumačenje.
- Izvor
- IN4S
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.
U srbskom Drvengradu – “selu Emira Kusturice” – otvoren je 22. novembra uveče međunarodni festival dokumentarnog filma “RT.Dok: Vreme naših heroja”.
Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.