Umjesto letova, štrajk i gubici na banjalučkom Aerodromu

To je, u suštini, uvretira u zatvaranje ovog objekta koji je aktuelna vlast, sa prvim saobraćajnim operativcem Nedeljokom Čubrilovićem na čelu, kontinuirano vodila i dovela do faze u kojoj je katančenje jedine vazdušne luke u Srbskoj najrentabilnije rješenje. Firma već godinama grca u gubitcima dok su istovremeno milioni trošeni na subvencionisanje nerentabilnih avio linija. Posljedica - nema novca za povećanje plata, jer se jedva iskamči i za postojeće. Umjesto toga vrlo je moguće da broj od 60 zaposlenih bude prepolovljen zbog izuzetno male frekventnosti i posljedično malog broja putnika. Banjalučki aerodrom već godinama zjapi avetinjski prazan, bez putnika, bez prihoda, bez smisla. Radnici su prstom uprli u aktulenu vladu, optužujući je da izbjegava da ispoštuje sporazum postignut sa njihovim prethodnicima još 2008.godine da će im se plate vratiti na nivo iz te godine. – Među nama jedna četvrtina radnika preživljava od zagarantovane plate od 370 maraka. Ta činjenica govori sve pa i to kakav je standard zaposlenih na aerodromu, kaže Rodoljub Kajkut, predstavnik štrajkačkog odbora uz napomenu da već nekoliko mjeseci ni doprinosi nisu plaćani. Sredstva koja se ostvaruju od redovne djelatnosti nisu dovoljna ni za isplatu postojećih plata ali radnicima nije jasno u šta je uprava potrošila 300.000 maraka koje im je Vlada kao grant uplatila prošle godine. Lani je iz Banjaluke ukupno registrovano samo 5.000 putnika, ativna je samo jedna linija do Ciriha koju održava BH erlains, a linija Banjaluka-Ljubljana je ukinuta, jer nije bila rentabilna, iako je Vlada potrtošila stotine hiljada maraka na subvencije za ovu liniju. Sada se ni čarobnim štapićem ne može obezbijediti saobraćaj na nivou koji bi garantovao rentabilnost pa su varijante o otpuštanju radnika veoma realne. Jedan od crnih scenarija je i da se razmatra i skraćenje radnog vremena aerodroma. Umjesto sadašnjeg režima od šest do 22 sata, predviđa se da objekat bude u funkciji samo do 14 sati što znači da poslijepodne i naveče niko ne bi mogao da sleti u Banjaluku čak i kada bi takvih bilo. Tako bi jedina vazdušna luka u Srbskoj imala duplo kraće radno vrijeme od svake trafike u gradu. Ovakva sudbina banjalučkog aerodroma potpuno je logična u zemlji u kojoj lete samo dva predsjednika a građani prizemljeni . Čim predjednik danas sleti na povratku iz Izraela , nema razloga da aerodrom bude otvoren i sutra. Zato je petak pravi dan za štrajk.