Perfekt Strendžer: Masovni protesti i široka koalicija za obaranje mafijaškog režima

Perfektni Stranac je internet intelektualac. Bez trunke ironije i cinizma. Naprotiv. Riječ je o čovjeku koji je zauzeo svoje mjesto u beskrajnom prostoru virtuelnog svijeta, makar što se tiče Crne Gore. Čovjek koga mnogi „realni" intelektualci, koji se „potucaju" po internet prostorima znaju, čitaju i prate, iako pojma nemaju o kome je riječ. Zar je i bitno kada je on u pitanju?

Perfekt je dokaz da anonimnost ne mora da bude nedostatak. Ne mora da bude razlog za kritike tipa - svako danas može da ima svoj stav, svako danas može da učestvuje u javnom životu ili - anonimnost je bježanje od odgovornosti. Ima istine, međutim, moj sagovornik je dokaz suprotnog - postoje i oni koji, iako anonimni, mjere svaku riječ, ne zloupotrebljavaju bezimenost i pišu sa punom svjesnošću o posljedicama napisanog.

Pričam sa njim, putem Fejsbuka, o Crnoj Gori.

Kako bi definisao dvodecenijsku vladavinu Mila Đukanovića i Demokratske partije socijalista?

- Ukratko, ovom zemljom vladaju transformersi. U proteklih dvadeset godina prisustvovali smo neumornoj djelatnosti preoblačenja košulja uvijek iste garniture ljudi koja nema ideologije, već je, vodeći računa isključivo o sopstvenim interesima, od komunističkih, preko ekstremno nacionalističkih, došla do neoliberalnih pozicija, uz ponovno vraćanje ekstremnom nacionalizmu, ali drugog predznaka, i tako u krug (a sve to uz odgovarajuću dozu demagogije i populizma). Za sve to vrijeme ova vesela družina je imala prevashodni cilj praćenja tragova novca (obično prljavog). Njihov šef Milo Đukanović je vremenom uspostavio tip diktature koja se u literaturi često naziva kleptokratskim režimima. Osnovni motiv kleptokrata je punjenje sopstvenih džepova i nuđenje usluga građanima u minimalnoj mjeri, tj. onolikoj kolika je dovoljna za opstanak na vlasti. Dakle, čisto da bi se održao neki privid o težnji ka uspostavljanju demokratskog društva.

Da li postoji nešto pozitivno kada je riječ o političkoj biografiji tog čovjeka i te partije?

- Pa, zavisi iz kog ugla posmatramo situaciju. Ako je posmatramo iz ugla najbližih saradnika, rođaka, kumova tog čovjeka, i čitave one armije partijskih poslušnika koji imaju bilo kakvu vrstu privilegija od strane režima (kao što je neplaćanje računa za struju, prvenstvo prilikom zapošljavanja, protežiranja u okviru institucija i razne druge beneficije koje proističu iz korupcionaških djelatnosti) - njegov način bavljenja politikom se svakako može ocijeniti uspješnim. S druge strane, objektivan pogled, koji odgovara stanju koje preživljava ostatak društva, ne uočava u Transformersima samo lopove, već i kreatore podjela na ovim prostorima, učesnike u ratovima i moguće generatore budućih nemira. Takav moralni talog na vlasti se nikada nije ranije javljao na ovim prostorima, po mom mišljenju. Dakle, objektivan odgovor na postavljeno pitanje bi bio: „Ne, ništa."

Očekuješ li u skorijoj budućnosti smjenu vlasti u Crnoj Gori?

- Očekujem. Naše društvo jeste po mnogo čemu specifično, plemenska svijest, podanički mentalitet i neke druge stvari su generisale taj nesrećni fenomen nesmjenjivosti vlasti mirnim putem (na izborima), ali mislim da bismo „prevazišli same sebe", ako bismo dopustili kleptokratama da se još dugo održe, uz ovako oštru ekonomsku krizu i sve sićušniji „plijen" koji moraju razdijeliti između sebe. Režimlije će se svakako podijeliti, ta podjela je dobrodošla jer će ubrzati vremena demokratizacije, a demokratske snage treba da idu svojim putem, uz sagledavanje političke upotrebljivosti eventualnih režimskih svjedoka-pokajnika.

Često komentarišeš slične teme, pa ću te pitati - koji je najbolji način da Crna Gora uđe u društvo demokratskih zemalja, koje su promijenile vlast? Kako promijeniti vladajuću garnituru?

- To je način suprotstavljanja demokrata diktatorskim režimima. Dakle, koordinisani ulični protesti svakako moraju predstavljati prvi korak, dok bi krajnji razvoj situacije morao dovesti do manifestacija građanske neposlušnosti. To je teorija. Međutim, kod nas je situacija kudikamo komplikovanija, a ta složenost proističe iz izuzetne podijeljenosti društva koju je vlast prouzrokovala (a koju su pratile, između ostalog, i politike diskriminacije na nacionalnoj osnovi), i koja se odražava i na antirežimske snage. To je veliki problem, ali ne i nerješiv.

Šta misliš o crnogorskoj opoziciji? Pojedinačno, po partijama.

- Mislim da su njeni učinci katastrofalni. Treba naglasiti da su svi opozicioni lideri u raznim situacijama učešće na izborima okarakterisali kao farsu. Ispravno su utvrdili da je režim pokrao apsolutno sve dosadašnje izbore, uz upotrebu „institucija", ANB-a i kriminalnih struktura. No, pored svega toga, opozicija i dalje prihvata „tekovine" tih krađa i tako pruža režimu legitimitet. Pored svega rečenog, mislim da je suštinski pogrešno poistovjećivati tu opoziciju s režimom, i da je takva priča najljepša muzika za kleptokratske uši („svi su isti - besmislene su promjene"). Pokušaj apsolutne reorganizacije opozicione scene doveo bi do gubitka dragocjenog vremena i odložio trenutke demokratizacije unedogled. Naravno, opozicija mora izaći iz Parlamenta, što prije, i ne vratiti se više u njega do prvih slobodnih izbora.

Šta misliš o formiranju širokog nadstranačkog fronta koji bi zagovarao spajanje svih zdravih segmenata društva sa ciljem smjene vlasti?

- Izvjesno vrijeme insistiram na tome da se mora ostvariti jedna široka koalicija, po samoj prirodi stvari heterogenih činilaca, čiji će zajednički interes da bude pad režima, demokratizacija društva, pravna država, ostvarivanje ljudskih prava u svakoj društvenoj sferi, pokušaj prevazilaženja podjela, ostvarivanje koncepcije države kao građanskog servisa, itd. Naravno, kada govorim o širokoj koaliciji u okviru koje će se, za početak, tražiti neki najmanji zajednički sadržaoci - ne mislim da u nju može ući baš sve i svašta. Demokratska orijentacija pojedinaca, poštovanje različitosti i ljudskih prava su među osnovnim preduslovima za učešće u njoj. To je izuzetno složena misija, ali ne i neostvariva. Tu će biti mjesta za studente i sve radne kategorije koje jedva sastavljaju kraj s krajem, političare, intelektualce, NVO, medijske predstavnike. Takvi, masovni protesti, uz istovremeno formiranje paralelnih institucija, Vlade u sjenci, i konstantno denunciranje nedemokratskih režimskih politika evropskim institucijama i međunarodnim organizacijama, mogli bi dovesti do nečeg konkretnog.

Kako komentarišeš čitavu aferu „Listing", tj slučaj u vezi sa listinzima razgovora prema kojima su premijer Lukšić i ministar vanjskih poslova Roćen 2008. godine komunicirali sa Darkom Šarićem?

- Da su ti listinzi autentični, ne bi bilo ničeg iznenađujućeg, uz sve dosad rečeno. Opet, vlast tvrdi da se radi o falsifikatima. Bilo kako bilo, u trenutnoj situaciji nemoguće je doći do istine: čitam u medijima da je „do tog zaključka Tužilaštvo došlo na osnovu dokaza koje su im dostavili Uprava policije, Telenor i crnogorski Telekom". To je kao da vam kažu: „Režim je došao do zaključka na osnovu dokaza koji im je dostavio režim, režim, i na kraju - režim." Besmisao.

Kako gledaš na aktuelna studentska dešavanja? Šta bi savjetovao studentima?

- Studentima bih prije svega savjetovao sljedeće: osim zahtjeva koje su ispostavili, a koji se tiču prije svega njih kao društvene kategorije, a polazeći od pretpostavke da je kod nas već dvije decenije na vlasti diktatorski i mafijaški režim - osnovni studentski zahtjev treba da bude smjena takvog režima. Studenti su, kao društvena kategorija sa posebnom odgovornošću, obavezni da učestvuju u procesu demokratizacije društva. Kao studentski predstavnici u protestima ne smiju figurirati formalni članovi režimskih stranaka.

Svjedoci smo vremena u kojem važnu ulogu u političkom životu ima internet i društvene mreže. Kakav je crnogorski internet prostor? Možeš li opisati glavna stjecišta, probleme i aktere tog virtuelnog prostora crnogorske stvarnosti?

- Pojava interneta je svakako donijela revoluciju u političkom ambijentu, kao i u mnogim drugim oblastima. Brzina postaje odlučujući faktor, događaji se komentarišu u „realnom" vremenu, političari su u neposrednom i svakodnevnom kontaktu sa komentatorima. CG ima malo portala, ali se na njima često vode interesantne diskusije koje mogu imati uticaja na realnu politiku. Problem je, kao što je opštepoznato, cenzura, a u nekim slučajevima i nedostatak cenzure.

Zbog čega anonimnost?

- U mom slučaju, rekao bih da se prije svega radi o spletu okolnosti, a vjerovatno i o skromnosti. Mišljenja sam da je stvarni identitet osobe, u raspravi koja se vodi ad rem a ne ad hominem, u suštini nevažan. Svakako, za režimske „institucije" nije nikakav problem da saznaju ko se nalazi iza pseudonima. Što se mene tiče, to pitanje ne smatram značajnim, budući da nijesam javna ličnost.

Bivši premijer, Milo Đukanović, političkim protivnicima i neistomišljenicima zaprijetio je deratizacijom. Interesuje me da li si zbog straha od takve vrste istrebljenja prešao u internet anonimnost?

- Pa, Laki je malo nervozan i svi mi strašljivi miševi moramo da se povučemo u rupice i drhteći iščekujemo upotrebu oružja za masovno uništenje.

Da li mi možeš reći nešto više o sebi? Ko je Perfekt Strendžer?

- Perfekt Strendžer je građanin koji vjeruje da će na ovim prostorima, i pored višedecenijskih tužnih iskustava, demokratija zakucati na vrata građana. Nijesam jedini, ima nas dovoljno.