U ime slobode!

 
Kada bismo stvarnosti nazvali pravim imenom u svijetu bi bilo u pola manje zla.
 
Kažu da laž uvijek ide u sjeni istine, tj. da se zaklanja za istinu i prestavlja se kao istina jer kada bi išla naprijed i govorila za sebe da je laž niko joj ništa ne bi vjerovao.
 
I zaista je tako. Kada bismo stvarnosti nazivali pravim imenima neizbježno bismo sami pomislili i svima objavili pravu prirodu tih stvarnosti. Sveti Vladika Nikolaj Velimirović kaže da „Sve stvarnosti imaju svoja nerastegljiva i neotuđiva imena. Ali na zemlji su ta imena protegnuta i na simvole tih stvarnosti, pa čak i na simvole simvola. Zbog neobuzdanosti jezika i vizijske slabosti ljudske. Tako se i reč sloboda protegla na mnoge odnose i mnoga stanja među ljudima na zemlji.“
 
Za današnje građane se kaže da su samodovoljni, samosvjesni, obrazovaani, kompjuterizovani, globalizovani, a iznad svega da su slobodni.
 
Riječ „sloboda“ je najzlouptrebljenija riječ današnjice. Ona predstavlja vrhovno učenje bezumnika koje smo nazvali misliocima. Iz njihovog opšteprihvaćenog doživljaja slobode izrodilo se više smrti nego života. Tako shvaćena ona je donijela svaku bijedu, muku i nemir u međuljudske, porodične i međunarodne odnose.
Sloboda je postala sinonim za bludničenje.
Sloboda je postala izgovor za sebičnost i egoizam.
Sloboda je postala povod za vođenje gramzivih ratova.
Ljudska sloboda je postala osnov za ubijanje i satiranje ljudi!!
Sloboda je postala važnija od onih koji treba da budu slobodni.
Zaštitnici ljudske slobode postali su ubice ljudi i tirani naroda.
Da, „zbog neobuzdanosti jezika i vizijske slabosti ljudske“ sloboda se prtvorila u svoju suprotnost. Pretvorivši se sama u svoju suprotnost sloboda je počela da svako dobro koje se nje dotiče preobraća u suprotnost njegovu. Ovako ojađena od životne potrebe postala je životna opasnost. Ovakva sloboda je svakoj vrlini narodnoj nadenula grdnu masku poroka. Svaki dah Duha u duši narodnoj sloboda nastoji da udavi u blatu grijeha narodnog a dušu pretvori u trulež.
Postavši trovač duše narodne sloboda je postala razbojnik i otimač budućnosti državne. Otrgavši iz naroda moral jedino ono što je vječno i neprolazno osudila je i njega i državu njegovu na potapanje u moru bivšega.
Sloboda je čedorodni narod Srbski preobratila u čedomorni avet ljudski. Životoljubivi živi čovjek postao je životogrozivi slobodni mrtvac.
Sloboda je zemlju Nemanjinu i Savinu, Lazarevu i Miloševu preobratila u nenasitu grobnicu svojih vladara, vladika, naučnika, pisaca, pjesnika, kompozitora, vojskovođa, čestitih seljaka i duhovnika. Ko zna još koliko je svijetlih lica načinila grdilom da se u njega ne može očima gledati, ko zna koliko je još zlodjela počinila o kojima se ne da ni govoriti?
Sloboda je postala porobljivač i duše i tijela i kao zli gospodar svoje robove umjesto u život gura u ždrelo smrti. Teže je na pleća narodna pala ova demokratska sloboda od turskog robovanja. Cijena koju narod plaća ovom ropstvu zvanom sloboda daleko prevazilazi sve danke u krvi, sve harače i zulume.
 
I sad, kako se osloboditi nečega što se naziva „sloboda“ a ne biti proglašen ludakom koji se vodom izžednjuje?
Za početak nazivati stvarnosti njihovim pravim imenima i riječ „sloboda“ koristiti samo za ono što mi pravoslavni nazivamo „sloboda zlatna“. Ta će pobuna tirana uzdrmati snažnije od bilo kojeg topa jer ta će pobuna osloboditi dušu narodnu. Slobodna duša tražiće slobodu i tijelu i to će biti kraj ropstva jer za robovanje je potrebna saglasnost robujućeg koja će iz oslobođene duše kao nešto nebivajuće nestati. Riječ „sloboda“ se mora brižnije čuvati nego sloboda tijela, naroda i države jer je ona i tvrđava i kapija slobode unutrašnje. „A unutrašnja sloboda je takva vrednost, kojoj ne može škoditi ni spoljašnje ropstvo ni spoljašnja sloboda. Tiranija je ne može ugušiti; spoljašnja sloboda ne može je uprljati.“
Strah na tirane od onih koji govore istinu!