GRANICE NA BALKANU

 

I dok najviši zvaničnici Srbije govore o nekonvencionalnim iskoracima kojima bi se došlo do rješenja, dotle se Albanci pripremaju da, „na ovaj ili onaj“ način, uspostave svoju vlast nad cijelim prostorom Kosova i Metohije i otvore pitanje juga Srbije. Čini se da to nije sve, već da, ohrabreni od SAD i pomoći Turske, rade na destabilizaciji Makedonije, zatim Crne Gore, a možda i Grčke. 

 

Nisu ni Bošnjaci uspavani. Atakuju oni na Republiku Srpsku. U prilog im ide činjenica da je uhapšen general Ratko Mladić. Nadaju se da će politički Haški sud njega i prvog predsjednika Republike Srpske, Radovana Karadžića, osuditi za zločin genocida. To bi značilo da je pravno verifikovana medijska propaganda o RS kao genocidnoj tvorevini koju treba ukinuti. Nadaju se Bošnjaci da će u tim sudskim procesima doći do novih značajnih činjenica o ratu na prostoru bivše Jugoslavije, što će im dati za pravo da obnove tužbu protiv Srbije, a onda i da zatraže ratnu odštetu.

 

Ni takozvani Sandžak u Srbiji i Crnoj Gori neće biti miran. Vojvodina kao da ide svojim putem. Problemi na utakmici FK Vojvodina – FK Partizan, kao da imaju političku inspiraciju. Protesti poljoprivrednika u Vojvodini u vezi sa podsticajem, između ostalog, prije ili poslije udaljiće Vojvodinu od Beograda. Sve to Mađarska, pa i Rumunija, zainteresovano posmatraju, kako bi uzele „svoj dio kolača“. 

 

Ali, mogući scenario novih granica na Balkanu nije stvar samo tamošnjih naroda i njihove snage, već, prije svega, odnosa između velikih sila – Rusije, SAD, Njemačke i Turske. Zanimljivo je da nijedna velika sila neće isključivo sama djelovati na Balkanu kako bi ostvarila svoje interese. Svaka će tražiti saveznika. Djeluje da najveći „koalicioni potencijal“ ima Rusija. Moguć je njen veliki dogovor sa SAD, tako da u sukobu Rusije i SAD strada islamski svijet. Tamo gdje je ruska interesna sfera, SAD će podržavati islam, i obrnuto, tamo gdje je interesna sfera SAD, Rusija će ga podržavati. Rusija može postići i istorijski dogovor sa Turskom. Time bi moglo doći i do međusobnih ustupaka na Balkanu i Kavkazu, odnosno dijelu prostora bivšeg SSSR. Na taj način, Turska bi se mogla osloboditi NATO baza, kontrole i uticaja SAD. Rusija i Njemačka takođe bi mogle postići istorijski sporazum. Nijemci izgleda da to priželjkuju, jer na taj način mogu doći u sam vrh svjetskih sila i na najbolji način da ostvare svoje interese.

 

Svaki eventualni savez SAD sa Turskom, ili Njemačkom, a protiv Rusije, nanio bi veliku ekonomsku i drugu štetu i Turskoj i Njemačkoj. 

 

Savez Njemačke i Turske moguć je samo kada su Rusija ili SAD slabe, što u ovom vremenu nije slučaj.

 

Predmet ovog teksta nije onaj centar moći koji značajno upravlja svjetskim događajima i finansijskim tokovima, a nije vezan za naciju, državu, odnosno teritoriju.

 

Što se tiče „koalicionog potencijala“ naroda na Balkanu sa velikim silama, ovom prilikom spomenuću samo srbski. On, kao istorijski i ozbiljan narod, ima najveći „koalicioni potencijal“. Problem je u tome što takvu poziciju ne koristi političko rukovodstvo i elita srbskog naroda. Bez obzira što djeluje da srbski narod ide iz poraza u poraz i dok drugi, manji narodi stvaraju svoje nacionalne države, a Srbi stvaraju nekakvu građansku, moguć je suštinski preokret i preporod srbskog naroda i države.

 

Dakle, još razbijanjem Jugoslavije otpočela je uspostava novih granica na Balkanu. I to je samo početak. Na koji način će se granice postavljati zavisi najviše od četiri navedene sile. 

 

Znači, podjelom Kosova i Metohije, odnosno stvaranjem tzv. države Kosovo, uspostavio bi se međunarodni princip za cijepanje mnogih država, i to ne samo na Balkanu. Da li to upravo velike sile žele i da li je to nova podjela interesnih sfera? Da li to znači promjenu ishoda Drugog svjetskog rata?

 

Ulaskom Albanaca i drugih u mogući proces ostvarivanja svojih maksimalističkih ciljeva, Srbima bi, izgleda, ostala teritorija centralne Srbije, dijela Kosova i Metohije, veći dio Vojvodine, Stara Hercegovina sa izlazom na more i Republika Srbska. U svom tom eventualnom procesu nije nemoguća razmjena teritorija između Srba i Hrvata. 

 

Da ne bi došlo do rata na ovim prostorima, između ostalog i zbog sučeljavanja dva principa – principa nepovredivosti suverenih država i principa prava naroda na samoopredjeljenje, potrebno je organizovati međunarodnu konferenciju o granicama na Balkanu. Ta konferencija bi imala za cilj da odredi ko ima pravo na samoopredjeljenje i na kojoj teritoriji.