Zločini s potpisom Vašingtona i Berlina

Udruženi zločinački poduhvat koji je iznjedrio vojno-policijsku akciju "Oluja" osmišljen je uz puni blagoslov međunarodne zajednice, tako da bi odgovornost za zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Republike Srpske Krajine i u zapadnokrajiškim opštinama na teritoriji RS, odnosno BiH, podjednako trebalo da snose i vlade onih zemalja koje su dale prećutnu saglasnost hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu da "očisti" Hrvatsku i dio vojnih aktivnosti preusmjeri na susjednu BiH.

 

Da su osim SAD za plan Franje Tuđmana i njegovih saradnika znali i u Njemačkoj svjedoči pismo koje je 28. jula 1995. godine tadašnji član Bundestaga, kasnije visoki predstavnik u BiH Kristijan Švarc Šiling uputio njemačkom kancelaru Helmutu Kolu, a u kojem ga obavještava o dogovoru postignutom u Splitu i kasnijim akcijama američkih kolega.

 

- S obzirom na politički vrlo osjetljivu situaciju Hrvatske, vojne akcije smiju jedino imati za cilj pomoć Bihaću, a ne, na primjer, u Hrvatskoj vraćanje Krajine koju drže Srbi. Pod ovim smo uslovima ponudili da im pomognemo, da pridobijemo Hrvate za pomoć. Razgovarao sam više puta s Ministarstvom spoljnih poslova i s odgovornim u Stejt departmentu - napisao je Švarc Šiling Kolu.

 

Šiling je indirektno priznao da je podsticao Hrvatsku da vojno interveniše u BiH i da su Amerikanci odmah poslali demarš Tuđmanu, u kojem se naglašava da se u operaciji "Bihać" moraju suzdržati, ali da, istovremeno, SAD nezvanično šalju pozitivan signal na akciju.

 

Da je Amerika igrala dvostruku igru svjedoči i izjava Švarc Šilinga u pismu Kolu u kojoj on nakon američkog demarša konstatuje da je za njega gorko saznanje da u Vašingtonu imaju više razumijevanja i pouzdanja u njega nego u Bonu.

 

Švarc Šiling u pismu, koje je u posjedu "Fokusa", obavještava Kola da su Tuđman, predsjedavajući Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, predsjednik Vlade RBiH Haris Silajdžić i predsjednik FBiH Krešimir Zubak postigli dogovor o zajedničkoj vojnoj akciji na području Bihaća.

 

- Dana 22. jula 1995. godine predsjednik Tuđman i predsjednik Izetbegović, skupa sa svojim delegacijama, u Splitu su održali sastanak na vrhu. Imao sam priliku da zajedno s američkim ambasadorom Galbrajtom (Zagreb) pratim pregovore koji su se odvijali za pregovaračkim stolom i da pri tome igram ulogu savjetnika. U uslovima koji trenutno vladaju naravno da je u prvom planu stajala vojna suradnja, naročiti molba bosanske vlade da se spriječi pad Bihaćkog džepa s 200.000 ljudi. Imajući u vidu interes da Federacija i Hrvatska prežive, te uz mogućnost da se dogodi najgora humanitarna katastrofa, predsjednik Tuđman je prihvatio molbu za pomoć koju je uputila bosanska vlada - napisao je tada Švarc Šiling

 

Bivši američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt, upamćen i po izjavi da su Srbi genocidan narod i da mu je žao što je hrvatska vojska u jesen 1995. godine zaustavljena nadomak Banje Luke, u pokušaju da sa sebe skine odgovornost za sve ono što se dešavalo u "Oluji" i nakon nje i zbog čega su, uostalom, hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markaš prošlog petka osuđeni pred Haškim tribunalom na ukupno 42 godine robije, Galbrajt je rekao da je za zločine počinjene u ljeto 1995. godine na području RSK kriv niko drugi do Franjo Tuđman, jer je, po njemu, dopustio da se dogodi zločin.

 

On je hrvatskim medijima još jednom ponovio da je rukovodstvo Hrvatske imalo podršku SAD za izvođenje vojne operacije, da bi pomoglo odbranu Bihaća, što je, uostalom, bilo dogovoreno s predstavnicima BiH 22. jula 1995. godine u Splitu.

 

- Rekli smo da se pod tim okolnostima ne protivimo vašim vojnim operacijama. Ali, jasno sam pritom upozorio Tuđmana da mora zaštititi srpske civile, a on se na ta upozorenja oglušio - kazao je ambasador.

 

Šef Tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženje nestalih lica RS, Staša Košarac, smatra da bi se poslije presude Haškog tribunala Gotovini i Markaču, kojom je nesumnjivo dokazano da iza organizovanog zločina nad srbskim narodom u Hrvatskoj i Republici Srbskoj stoji zvanični Zagreb, na optuženičkoj klupi mogli naći i mnogi predstavnici međunarodne zajednice, koji nisu uradili ništa da spriječe etničko čišćenje i krvave zločine.

 

- Da budemo jasni, "Oluja" se nije mogla ni desiti bez dozvole zapadnih sila, a dokazi, koje nadležni organi Republike Srpske posjeduju, pokazuju koliko su strane diplomate umiješane u sva nemila dešavanja na ovim našim prostorima. Zato nikog ne treba ni da čudi otvoreno lobiranje od strane tih istih stranih diplomata za puštanje na slobodu nekih ratnih zločinaca - rekao je Košarac, podsjetivši da se upravo Kristijan Švarc Šiling prošle godine stavio u odbranu Ejupa Ganića, osumnjičenog za zločin počinjen u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine.

 

 

 

Direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina, Janko Velimirović, ocijenio je čudnim izostanak reakcije pravosudnih organa BiH na slučaj "Gotovina", posebno zbog toga što je odbrana hrvatskog generala uporno ponavljala da on nije mogao da bude odgovoran za zločine počinjene u "Oluji", jer je u to vrijeme, navodno, bio na teritoriji BiH.

 

- Postavlja se opravdano pitanje zbog čega je jedan od najviših oficira hrvatske vojske boravio na teritoriji druge države. Isto tako, nevjerovatno je da pravosudne organe BiH uopšte ne zanima kakva je uloga tog oficira na području na kojem su počinjeni brojni zločini protiv srbskih civila i vojnika. Ako već nije odgovoran za zločine u Hrvatskoj, kako tvrdi njegova odbrana, treba da odgovara za zlodjela počinjena na teritoriji BiH, odnosno RS - rekao je Velimirović.

 

 

 

Na Brionskom sastanku, čiji su transkripti često citirani u haškoj sudnici, Franjo Tuđman je u nekoliko navrata ponovio da cilj vojne akcije treba da bude nanošenje teškog poraza srbskim snagama, od kojeg se neće tako lako oporaviti. Tuđman je otvoreno rekao da je njegov krajni cilj "da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti mora kapitulirati u nekoliko dana". Na pomenutom sastanku hrvatski predsjednik je jasno ponovio da Hrvatska ima naklonost SAD za ovu akciju.