Početna stranica > Novosti
Hrvatska kriza gura Bosnu ka njenom kraju...
Nemogućnost političkog sistema Bosne i Hercegovine da pravilno zastupa interese bosanskih Hrvata dotući će napaćenu zemlju – i poslužiti kao korisna dimna zavjesa lideru Republike Srbske
Vanjski pritisak će oslabiti, a sistem će se raspasti
Srbe i Hrvate treba pustiti da idu svojim putem
SDP ušla u konfrontaciju koju ne može dobiti
Ni Srbi ni Hrvati neće proglašavati nezavisnost ove godine
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ostale novosti iz rubrike »
BiH će se raspasti, međunarodna zajednica mora se usmjeriti na ublažavanje posljedica
09.04.2011. god.
Matthew Parish- predviđa raspad BiH čim nestane vanjskog pritiska
Hrvatska kriza gura Bosnu ka njenom kraju...
Nemogućnost političkog sistema Bosne i Hercegovine da pravilno zastupa interese bosanskih Hrvata dotući će napaćenu zemlju – i poslužiti kao korisna dimna zavjesa lideru Republike Srbske
DEPO PORTAL, uz dozvolu www.balkaninsight.com, prenosi prvu od tri analitičke polemike o političkoj krizi u postdejtonskoj i postizbornoj Bosni i Hercegovini, te njenom mogućem raspletu. Dosadašnji sudionici u polemici su Matthew Parish, Kurt Bassuener i Dušan Babić
Piše: Matthew Parish, www.balkaninsight.com
U novembru 2009. godine predvidio sam nezavisnost Republike Srpske. Od tada su se događaji odvijali brže i imali više iznenadnih obrta nego što sam mogao pretpostaviti. Okidač za konačni raspad Bosne bila je pobjeda Socijaldemokratske partije (SDP) na općim izborima u oktobru 2010. godine.
Tokom 2011. sve tužniji slijed nepopravljivih političkih lomova prijeti da trajno ošteti politički sastav Bosne i Hercegovine. Bit će to opasna godina, u kojoj će se ekonomskom siromaštvu, na koje su se stanovnici Bosne i Hercegovine već navikli, pridružiti i politička nestabilnost.
Možda najvažnije goruće pitanje jeste da li će se Bošnjaci latiti oružja da bi spriječili raspad svoje države. Nasilje širokih razmjera nije mnogo vjerovatno. U ovih petnaest godina otkako se rat završio, tri naroda Bosne i Hercegovine navikla su živjeti odvojeno.
Politika bosanskih Hrvata, do sada prilično tiha, uspjela je oboriti zemlju na koljena. Na prošlim izborima u listopadu 2010. godine, bosanski Hrvati su glasali uvjerljivom većinom za dvije nacionalističke stranke, Hrvatsku demokratsku zajednicu, HDZ, i njenu sestrinsku frakciju, HDZ-1990.
Uprkos tome, politički sistem Bosne i Hercegovine nije bio u stanju na pravi način zastupati političke preference Hrvata. Hrvatski član trojnog Predsjedništva BiH, Željko Komšić, član je SDP-a, stranke koja se predstavlja kao multietnička, ali je u stvarnosti uvjerljivo bošnjačka.
Komšić izabran bošnjačkim glasovima
Jedva da je koji Hrvat glasao za Komšića, ali je on ipak izabran, zahvaljujući neobičnim izbornim pravilima BiH. I dok etnička kvota važi za mnoge izabrane dužnosnike, uključujući i one u Predsjedništvu, ista kvota ne važi za same glasače, tako da svaki stanovnik Bosne i Hercegovine može glasati za bilo kog kandidata člana Predsjedništva. Bira se jedan kandidat iz svake etničke grupe koji dobije najviše glasova bez obzira na to tko je za njega glasao.
Tako je Komšić izabran u Predsjedništvo glasovima Bošnjaka, kojih ima oko četiri ili pet puta više od Hrvata, iako je većina Hrvata glasala za druge kandidate. Bošnjaci su sebi osigurali dva člana u tročlanom Predsjedništvu, narušivši etnički princip na kojem je izgrađen Daytonski mirovni sporazum.
Situacija je trenutno još gora. SDP je uspio da formirati vladu u Federaciji uz pomoć marginalne manjine hrvatskih stranka, što znači da su dvije udružene stranke HDZ-a, koje predstavljaju veliku većinu hrvatskog političkog mnijenja, izopćene iz vlade tog entiteta.
SDP-ova koalicija postat će stvar prošlosti
Nova vlada će tako predstavljati bošnjačke interese po cijenu interesa samih Hrvata. Hrvatski političari i hrvatska javnost zaključili su da Federacija ne može udovoljiti njihovim političkim težnjama. Bosanski Hrvati imaju pravo glasa i na hrvatskim izborima, a jedini razlog zbog kojeg je Zagreb do sada šutio pred zahtjevima bosanskih Hrvata za otcjepljenjem, ili daljim udaljavanjem, bila je primamljivost članstva u Evropskoj uniji.
Budući da su izgledi da će se to u skorije vrijeme dogoditi sve manji, izgubio se smirujući utjecaj procesa pridruživanja Evropskoj uniji, a Bosanski Hrvati su se oteli s lanca u potrazi za ostvarenjem svojih političkih ambicija.
HDZ i HDZ-1990 imaju zajednički kratkoročni cilj: stvaranje trećeg entiteta, kojim će vladati Hrvati. SDP-ove koalicije s manjinskim hrvatskim strankama na štetu HDZ-a postat će tako stvar prošlosti. Odmazda za iluziju da Komšić predstavlja hrvatske interese bit će slatka. Kada dobiju svoj entitet, ili čak i ako ne budu u tome uspjeli, krajnji cilj bit će odvajanje „Herceg Bosne“ i pripajanje Hrvatskoj.
U svojim iredentističkim namjerama, bosanski Hrvati pronašli su neočekivanog saveznika u predsjedniku bosanskog srbskog entiteta, Republike Srpske. Milorad Dodik podržava hrvatske težnje za vlastitim entitetom, jer svaki program koji rasparčava Federaciju čini njega jačim.
Pozadina Dodikovog prijateljstva s Josipovićem
To objašnjava skorašnje Dodikovo prijateljevanje s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem. Iza izjava uzajamnog žaljenja zbog ratnih neprijateljstava i javnih obećanja da će se se riješiti problemi zaštite životne sredine, stoje njihovi mnogo prozaičniji osobni ciljevi. Dodik će podržati težnje bosanskih Hrvata za otcjepljenjem od Bosne i Hercegovine u zamjenu za podršku Hrvatske otcjepljenju Republike Srpske.
Tako Dodik raspiruje pad Federacije i likuje dok sa strane posmatra Bošnjake i Hrvate u klinču. To ionako ublažuje međunarodni pritisak protiv njegovog secesionističkog projekta i daje mu manevarskog prostora za brojne simboličke radnje koje jačaju već ionako jaku autonomiju Republike Srpske. Prethodnih sedmicaa Dodik je najavljivao svoju namjeru da uništi Poresku upravu, zatraži ukidanje državnog Suda i preuzme entitetsku kontrolu nad politikom izručenja – što se smatra kršenjem Ustava Bosne i Hercegovine.
Takođe je objavio da Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Valentin Inzko, više nema kompetencije nad srbskim dijelom zemlje. I dok bi u prošlosti Dodikovi napadi na visoke predstavnike BiH i državu izazvali burne reakcije, njegove trenutne aktivnosti ne izazivaju posebnu pažnju pored bošnjačko-hrvatskog sukoba koji prijeti da uništi politički život u Federaciji. Dok god su Bošnjaci i Hrvati u sukobu, neće postojati pritisak na njega da pristane na formiranje državne vlasti.
Glavni razlog za trenutnu krizu jeste nepovratni gubitak interesa međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, Zapad se upustio u agresivnu kampanju izgradnje države i stvaranje institucija središnje vlasti za koje nije postojao konsenzus među tri nacionalne grupacije u Bosni i Hercegovini.
Danas je pažnja Zapada popustila, a iste institucije postale su bojno polje među čijim se ruševinama Bošnjaci, Hrvati i Srbi bore za nepomirljive političke ciljeve.
Vanjski pritisak će oslabiti, a sistem će se raspasti
Daytonska ustavna konstrukcija nikada nije bila održiva kao stalno političko rešenje, jer je nametnuta antagonistima uz pomoć diplomatskih i vojnih prijetnji. Bilo je samo pitanje vremena kada će taj vanjski pritisak oslabiti, a sistem se raspasti.
Pažnja međunarodne zajednice trajala je otprilike deset godina nakon završetka rata. Od tada je umjetno stvorena bosanska država postajala sve nefunkcionalnija i ne postoji razlog zbog kojeg bi se taj trend sada mijenjao.
Jedina nada za očuvanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine bio je pravac bošnjačke političke misli otjelotvorene u Bakiru Izetbegoviću, aktualnom bošnjačkom članu Predsjedništva. Izetbegovićeva filozofija dramatično se razlikuje od one njegovog oca, Alije, ratnog predsjednika Bošnjaka koji se zalagao za zajedničku državu u kojoj će Islam imati dominantni politički uticaj.
Bakirov stav je da su od završetka rata Bošnjaci pokušali dođu do pomirenja sa Srbima i Hrvatima, otjelotvorenom u podjeli vlasti u središnjoj vladi, ali da taj pokušaj nije uspeo.
Srbe i Hrvate treba pustiti da idu svojim putem
Zbog toga bi za Bošnjake bilo bolje da se usredsrede na stjecanje bogatstva i jačanje političkog utjecaja u oblastima koje su isključivo pod kontrolom Bošnjaka. Neosvojive političke bitke treba zamijeniti poslovnim interesima. Srbe i Hrvate treba pustiti da idu svojim putem.
Njihovi dijelovi zemlje će neizbježno ostati siromašni, jer Bošnjaci posjeduju bogati i kosmopolitski glavni grad, Sarajevo, kao i glavne industrijske centre u državi, Tuzlu i Zenicu. Srbi i Hrvati ne predstavljaju ekonomsku prijetnju autonomnoj bošnjačkoj teritoriji, kojoj će biti bolje ako ne bude ograničavana obvezom da pristaje na nemoguće političke kompromise.
Ali, ova vizija, koja je prošle godine bila povod za pomirenje između Izetbegovićeve Stranke demokratske akcije, SDA, i Dodikovog Saveza Nezavisnih Socijaldemokrata, SNSD, pala je u sjenku nove bošnjačke politike SDP-a i njihovog lidera, Zlatka Lagumdžije.
SDP ušla u konfrontaciju koju ne može dobiti
Pod izgovorom da se zalaže za jedinstvenu multietničku Bosnu i Hercegovinu, SDP je ušla u političke konfrontacije koje ne može dobiti bez snažne podrške međunarodne zajednice. Hrvati i Srbi će se jednostrano povući iz države i institucija Federacije kojima dominira SDP i njegova pretvorna multietničnost.
Iako je SDP uspjela stvoritu umjetnu koaliciju u Federaciji s marginalnim hrvatskim strankama, matematika državnog parlamenta joj neće dozvoliti da isto učini i tamo bez podrške jednog dijela ili cijelog SNSD, HDZ i HDZ-1990. Politika bosanskih Srba dovoljno je jedinstvena da pakt sa SDP-om za bilo koju manjinsku srpsku stranku predstavlja pravo političko samoubojstvo.
U međuvremenu, Inzko se namjerava povući u kolovozu ove godine. Prema planu koji je očigledno skovan u kuloarima Bruxellesa, on bi trebao tek napola se povući u Beč. Tamo će formalno ostati Visoki predstavnik, s takozvanim „bonskim ovlaštenjima“, koja mu dozvoljavaju da imenuje ili otpušta dužnosnike, a da više ne mora svakodnevno plivati s ajkulama u politički otrovnim vodama Sarajeva. Ovaj Visoki predstavnik u odsustvu doživljavat će se još manje ozbiljno nego do sada.
Nasljedna misija EU, teorijski posvećena nepostojećem procesu pridruživanja BiH Evropskoj uniji, posmatrat će bespomoćno kako se Dodik sve nepovratnije povlači iz države, a kako Hrvati i Bošnjaci nastavljaju sipati uvrede na račun jedni drugih zbog de facto kolapsa institucija Federacije.
Ni Srbi ni Hrvati neće proglašavati nezavisnost ove godine
Ni Hrvati ni Srbi neće proglašavati nezavisnost ove godine; neće ni imati potrebe za tim. Agresivano odbacivanje dejtonskih političkih struktura održavat će ih popularnim među svojim glasačkim tijelom, skrećući pažnju sa sve teže ekonomske malaksalosti Bosne i Hercegovine. Zemlja će možda i ostati u teorijski legalnom savezu još godinama, ali posljednji ostaci multietničke političke saradnje prestali su funkcionirati još prije nekoliko mjeseci i više nikada neće oživjeti.
Ako centristički nastrojena vlada u Beogradu padne u narednih 12 mjeseci, Dodik će možda dobiti podršku za svoje centrifugalno udaljavanje od Sarajeva, znajući da mu se nova beogradska vlada, manje spremna na kompromise, koju bi predvodio nacionalista Tomislav Nikolić, neće suprostavljati.
Možda najvažnije goruće pitanje jeste hoće li se Bošnjaci latiti oružja da bi spriječili raspad svoje države. Nasilje širokih razmjera nije mnogo vjerovatno. U ovih petnaest godina otkako se rat završio, tri naroda Bosne i Hercegovine navikla su da žive odvojeno.
Oni više nemaju želju za ubijanjem svojih susjeda kao nekada zato što više ne žive zajedno; rat je izdijelio zemlju u monoetničke Bantustane i uprkos svim naporima međunarodne zajednice, to se nije u značajnijoj mjeri promijenilo. Za većinu Bošnjaka Republika Srbska je isto što i Kosovo za Srbe: zemlja koja izaziva sirovu emocionalnu reakcije mržnje, jer se smatra okupiranom od strane neprijateljski raspoloženog stranog naroda.
Ali, to je mjesto koje nikada ne posjećuju, a sve veća politička autonomija srbskih i hrvatskih dijelova Bosne i Hercegovine ne predstavlja nikakvu praktičnu razliku za njih.
Bošnjaci će ostati ogorčeni, ali se neće boriti
Baš kao Srbi s Kosovom, Bošnjaci će ostati vječito ogorčeni i neprijateljski nastrojeni prema onima koji imaju veze s onim što su izgubili; ali, kao i u slučaju Srba i Kosova, neće se za to boriti. Kako god da se politička situacija razvija u narednim mjesecima i godinama, država je već podijeljena i status quo više nije ugrožen.
Ovaj rezervisani optimizam ima, međutim, dva izuzetka, a to su Mostar i Brčko. Ovi podijeljeni gradovi bili su sporna tačka u pregovorima u Washingtonu 1994. i Dajtonu 1995. i ostaju problematični do današnjeg dana. Mostar, prijestolnica bosanskih Hrvata, ne dozvoljava laku podjelu: turističke atrakcije i infrastrukturne veze nalaze se u bošnjačkom istočnom Mostaru, dok su trgovina i industrija locirani u hrvatskom zapadnom dijelu grada.
Napeto primirje osjeća se duž čitave neobilježene linije fronta. Međunarodna zajednica je predvidjela mogućnost da u Mostaru sukob može izbiti svakog časa. I Brčko ostaje problematično, jer su se pod kontrolom Sjedinjenih Država bošnjačke izbjeglice u velikom broju vratile u grad; a opet, ako Dodik želi ostvari svoj cilj, centar grada predstavljat će most između dva dijela Republike Srpske.
I dok Brčko u svom posjedu ima manje oružja nego Mostar, postoji realan rizik od etničkog sukoba ako se tranzicija ka dominaciji Republike Srpske u tom gradu ne bude odvijala glatko.
I dok se Vijeće za implementaciju mira sprema da zatvori Ured visokog predstavnika u Brčkom, svega šest mjeseci od početka mandata novog supervizora za Brčko, čini se da će ovo biti lopta koju će Vlada Sjedinjenih Država, tradicionalni zaštitnik Brčkog, morati ispustiti iz ruku.
Budućnost Bosne i Hercegovine bez bliskog međunarodnog nadzora vodi u neizbježni raspad. Međunarodna zajednica bi sada morala prije usredotočiti na ublažavanje posljedica ovog ružnog procesa nego da se trudi da održi u životu jednu diskreditiranu viziju.
_________________
Matthew Parish je bivši glavni pravni savjetnik Međunarodnog supervizora za Brčko. Njegovu prvu knjigu, ‘A Free City in the Balkans: Reconstructing a Divided Society in Bosnia,’ objavio je I.B. Tauris. Njegovu novu knjigu, ‘Mirages of International Justice: The Elusive Pursuit of a Transnational Legal Order,’ objavio je Edward Elgar
- Izvor
- Depo.ba/Dnevnik.ba/eNovosti.info
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.
U srbskom Drvengradu – “selu Emira Kusturice” – otvoren je 22. novembra uveče međunarodni festival dokumentarnog filma “RT.Dok: Vreme naših heroja”.
Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za
Nova raketa je uspešno testirana, rekao je ruski predsednik na sastanku u Kremlju.
Piše: Julija Karasjuk
Izjave ruskog predsednika nisu prazne priče kao one evropskih političara, rekao je mađarski lider.
Ostale novosti iz rubrike »
