Najveću zahvalnost dugujem Danilu Kišu

Najprevođeniji srpski pisac današnjice Zoran Živković laureat je književne nagrade "Stefan Mitrov Ljubiša" budvanskog festivala "Grad teatar". Kritičari smatraju da je autor kojeg bi svaka kultura poželjela da ima. Kada je Živkoviću dodijeljena takođe prestižna nagrada "Isidora Sekulić", član žirija profesor Slobodan Grubačić je za autora naveo da on o životu zna tako mnogo da bi mogao da piše enciklopedije mrtvih i živih, i da o umjetnosti zna apsolutno sve – toliko da bi se u svojim knjigama lako mogao posvetiti natpojmovnom usklađivanju svjesnih i nesvjesnih stanja.
Među onima koji su prepoznali vrijednost Živkovićevog književnog stvaralaštva je i žiri za dodjelu književne nagrade "Grad tetra" koji su sačinjavali Božo Koprivica, predsjednik, književni kritičar Božena Jelušić i profesor književnosti Alksandra Petrić.
~U obrazloženju žirija, između ostalog, navodi se da su "veze između Ljubišine proze i Vaših priča daleke i tajanstvene, ali vidljive po zavodljivosti pripovijedanja, po melodioznosti rečenice, po eleganciji fantastike i po diskretnom humoru". Da li Vas je nagrada iznenadila i kako sada doživljavate djelo S. M. Ljubiše?
- Nagrada me je svakako iznenadila. Veoma prijatno, razumije se. Osjećam se izuzetno počastvovan prije svega zbog najdubljeg poštovanja koje gajim prema velikom piscu po kome je nazvana, kao i zbog velikih pređašnjih laureata u čijem sam se društvu obreo. Ne samo Ljubišino književno djelo, mada ono prije svega, nego i njegov ukupan život jedinstven su primjer izuzetnosti i predstavljaju trajan uzor svim potonjim književnim stvaraocima.
~Možemo li očekivati da, nakon dobijanja Nagrade "Stefan Mitrov Ljubiša" i boravka na crnogorskom primorju, neko Vaše buduće djelo bude inspirisano ovdašnjim, jadranskim ambijentom ili momentom iz istorije Crne Gore?
- Mene bije glas – ne bez razloga – da sam pisac koji nikada ne određuje mjesta zbivanja svojih djela. To je, doduše, tačno na osnovnom nivou pripovijedanja. Ali, ako bi se pažljivi čitalac upustio u poniranje na neki od dubljih nivoa, otkrio bi da odsustvo toponima još ne znači da se ne mogu prepoznati neka stvarna mjesta. Crne Gore već ima u mojoj prozi, samo je vješto treba uočiti. To će možda biti najlakše u knjizi koja tek treba da bude napisana i u kojoj će jedno od ključnih mjesta imati prizor zalaska sunca na moru. Uvjeren sam da ćete bez po muke odgonetnuti mjesto s koga junak posmatra taj jedinstveni zalazak...
~Kakav je osjećaj kada nakon brojnih priznanja koje ste dobijali u inostranstvu, postanete laureat prestižne, uslovno rečeno, domaće nagrade "Stefan Mitrov Ljubiša"? Zapravo, da li ovo priznanje doživljavate kao "domaće" ili je i ono "iz inostranstva"?
- Nemamo izbora do da prihvatimo političku stvarnost u kojoj živimo, ali uprkos tome ja se nipošto neću osjećati kao stranac dok u Budvi budem primao nagradu "Stefan Mitrov Ljubiša". I ne samo tu, nego nigdje drugdje gdje je moje knjige moguće čitati na izvorniku, bez prevoda. U kulturnom pogledu i dalje postoji jedinstven prostor zemlje u kojoj sam rođen i ja ću s radošću pristati da me svuda gdje god to žele prime kao svog...
~Jedan ste od rijetkih stvaralaca koji vodi računa o stalnoj prisutnosti i kontaktu sa medijima. U posljednjih godinu dana, od kada su se razdvojile Srbija i Crna Gora, da li se razbijenost tržišta odrazila na prodaju Vaših knjiga?
- Svakako da jeste. Najupečatljiviji primjer jeste moj novi roman "Poslednja knjiga" koji je ostao nedostupan čitaocima u Crnoj Gori zato što je posredi izdanje "Večernjih novosti" koje se prodaje ne u knjižarama, nego na kioscima. Postojala je neka nepremostiva tehnička prepreka da moj prvi triler stigne do crnogorskih čitalaca, od čega su svi imali štete – i čitaoci, i izdavač, a i autor...
~Smatrate li da politika oduvijek šteti kulturi. Šta mislite o umjetnicima, a među njima i piscima, koji se otisnu u "političke vode". Da li je moguće da političko angažovanje ne ostavi "posljedice" na njihov profesionalni angažman i odnos među kolegama?
- Ako postoje dva krajnje nesaglasna područja čovjekovih djelatnosti onda su to svakako umjetnost i politika. Prava umjetnost nikada nije štetila politici, dok politika, čak i kada su joj namjere bile najbolje, nikada ništa dobro nije dala umjetnosti. Kad jedan pisac odluči da se otisne u političke vode, to je uvijek pouzdan simptom da su njegovi zdenci nadahnuća beznadežno presahli. I obrnuto. Kada se neki političar opredijeli za umjetnost, za njega još ima nade...
~Koliko ste prisutni u knjižarama i gostujete li u bivšim republikama SFRJ?
- U knjižarama ima mojih knjiga. Posrijedi su uzorna izdanja mog bivšeg izdavača "Lagune". Nijesam imao puno prilike da gostujem u republikama bivše SFRJ, mada bih volio. Zagrebački izdavač "Izvori" već je objavio četiri moje knjige, a uskoro će i petu.
~U obrazloženju žirija nagrade Grad teatra Budva između ostalog se navodi i da ste "vaspitavani na najboljim uzorima svjetske književnosti". A da li ste imali uzora u srpskoj književnosti?
- Sve ono što sam ikada pročitao poslužilo je kao uzor za moju prozu. To je u prirodi umjetnosti književnosti. Svi mi stojimo na ramenima pređašnjih gorostasa. Od domaćih pisaca najveću zahvalnost dugujem Danilu Kišu...
~Šta čita Zoran Živković, kada ne piše?
- Zoran Živković piše i čita svakodnevno. Trenutno sam duboko u sjajnom romanu Orhana Pamuka "Dževdet beg i njegovi sinovi", a prethodno sam pročitao njegovo remek-djelo "Sneg". Veoma sam uživao i u sjajnoj knjizi Ivane Stefanović "Put za Damask".

Akcija "Dana" zavređuje divljenje

~Kakav je Vaš stav po pitanju prodaje knjiga uz novine. Smatrate li da je pristupačna cijena učinila da knjiga postane "bliža" čitaocima, naročito mladima koji tek formiraju lične biblioteke?
- Smatram da su takozvana kioskna izdanja jedan od najdragocjenijih izuma u prodaji knjige. Prije nepunih godinu dana i Vi ste pokrenuli projekat objavljivanja knjiga uz novine. Prvu ediciju činila su Sabrana djela Petra Drugog Petrovića Njegoša, u sedam tomova, usljijedila su Izabrana djela Iva Andrića, takođe u sedam tomova, a upravo ste okončali objavljivanje edicije "Naravno, Dostojevski" u deset tomova. Učiniti dostupnim djela takvih divova kao što su Njegoš, Andrić i Dostojevski po veoma popularnoj cijeni i u sjajnoj grafičkoj opremi potez je koji zavređuje samo divljenje...

"Esherove petlje" u nastajanju

Nedavno je iz Londona dobio vijest da je njegov engleski izdavač "PS Pablišing" otkupio prava za "Poslednju knjigu". Još dok je pisao ovaj roman, javljali su mu se izdavači iz niza zemalja, a već ima interesovanja i za filmska prava...
Kao profesionalni pisac, koji nastoji da živi od svog rada, kaže da nema povlasticu da se odmara. "Poslednja knjiga" već je davno za njim. Iako se na tržištu pojavila relativno skoro, Živković je završio još u aprilu i prionuo na novu knjigu zagonetnog naslova "Esherove petlje", koju planira da završi do kraja godine...