Kako biti optimista?

Optimista je riječ koja nam dolazi od optimus, superlativa latinskog bonus – dobro. 

Etimološki, optimista je onaj koji očekuje najbolji ishod neke situacije. 

Pesimista je riječ koja nam dolazi od pessimus, superlativa latinskog malus – loše. 

Etimološki, pesimista je onaj koji očekuje najlošiji ishod neke situacije. 

Ovako gledano i optimista i pesimista gledaju na svijet u superlativima. 

Razlika je u valenci, jedan gleda samo na plus, drugi samo na minus. 

Isključivost perspektive, samo najbolje ili samo najgore, oba ova moda ostavlja sa fragmentarnim uvidom o cjelini. 

Optimista će lako biti onaj koji gleda na svijet kroz roze naočare, izbjegavajući da gleda u sve ono što je loše i negativno: mane, probleme, bolest, uskraćenost, siromaštvo, smrt. 

Pesimista će lako biti onaj koji gleda na svijet mračno, izbjegavajući da gleda u sve ono što je dobro, lijepo i pozitivno: vrline, rješenja problema, izliječenja, uspjehe, život i ljubav. 

I jedna i druga pozicija često se svode na manevar izbjegavanja odgovornosti, nalijevo ili nadesno, oko cjelovitog gledanja na svijet i život. 

Optimista će često umanjivati patnje drugih ljudi, ne želeći da gleda u bilo šta što se ne uklapa u njegovu perspektivu. Okretaće glavu i tako će biti izvor i povod za bol i osjećanje odbačenosti. 

Pesimista će često mračiti svojim komentarima i reakcijama uspjehe, zadovoljstvo, pokušavaće da svuče druge do svoje perspektive. 

A ukoliko u optimizmu i pesimizmu, nađemo klicu svijesti o onom drugom, i tako pokušamo da prekinemo ovu reprodukciju dualizma i zaobilaženja nalijevo i nadesno oko odgovornosti i cjelovitosti, možemo da izgradimo treću perspektivu iz koje i optimizam i pesimizam poprimaju sasvim drugo značenje i tako imaju i sasvim drugačije posljedice po nas kada životu pristupamo iz jedne od njih. 

Iz optimizma koji ne okreće glavu od negativnog i lošeg, gledaćemo u sve ono što možemo da uradimo da pomognemo, promijenimo, okrenemo nabolje. Gledaćemo u mogućnosti. 

Iz pesimizma koji nije opravdanje kojim se peremo od odustajanja, ljenosti, potrage za privilegijama, uračunavaćemo sve one zamke i prepreke koje mogu da nas snađu dok pokušavamo da postignemo neki cilj i stignemo negdje, napravimo nešto. Gledaćemo u povratne informacije. Obratićemo pažnju na ishode naših postupaka i posljedice naših riječi. 

Ako ne uračunavate loše i negativno u svoje gledanje na život, ljude, sebe, situacije – u pogledu čega ste optimista? Da će dobro i najbolje da se stvori samo od sebe? Da će loše i negativno da nestane zbog toga što ste okrenuli glavu? Da vas neće sačekati iza sledećeg ćoška podsjećajući vas da i ono ima pravo i razlog da postoji i da je važno. 

Gledajte u problem i tražite načine da ga riješite. Da biste vidjeli šta je nešto, treba da u to pogledate. Očekujući samo loše u lošem, samo problem u problemu, odlazite od najelegantnije mogućnosti da nađete rješenje za njega. Rješenje nije odvojeno od problema neprobojnim staklom, ono je dio problema, način na koji problem preformulišete. Okrećući glavu od problema okrećete je i od rješenja. 

Ali slobodno koristite periferni vid, on nam često daje više informacija od direktnog buljenja. Pogledajte noću u zvezdano nebo, više ćete zvijezda vidjeti krajičkom oka nego kad pogledate direktno u njih. 

Ako ne možete ništa drugo ohrabrujte, podržavajte, saslušajte, gledajte u polu punu čašu, ponavljajte da je polu puna. Riječi su moćne, ne samo što posreduju u našem opažanju stvarnosti, već, mnogi će reći, one jesu ta naša stvarnost. Ali, ako ponavljate afirmacije iz straha ili u negativnim formulacijama, ponavljaćete i strah i problem uvjereni da idete za rješenjem i izlazom iz situacije. 

Ako se povučete sa svojom voljom iz svijeta, ona može biti i snažna i težiti najdivnijim ciljevima, ali oni se ne mogu ostvariti tamo gdje nisu, ostvarivaće se samo u mašti. 

Često se, govoreći o okolnostima u kojima smo se našli, povlačimo potpuno iz njih svojom voljom. Gledamo na okolnosti kao na nešto što je veliko, ali ne dovoljno veliko da obuhvata i našu volju. 

Okolnosti obuhvataju našu volju, možda je kap u moru, ali ta kap je dio okolnosti nad kojim imamo potpunu i neuskrativu vlast. 

Optimizam koji zatvara oči pred lošim i problemima, okreće glavu i od svih drugih ljudi. Uplašen pred životom, on ga i ne gleda, uplašen pred problemima – bježi od ljudi sa problemima. Kada se sam nađe u problemu, očekuje magijsko rješenje. Očekuje da neko drugi riješi problem, ukloni prljav veš i tako mu omogući nastavak roze života. Optimista bez odgovornosti je problem za druge; u krajnjem ishodu, identičan pokušaju pesimiste da mračenjem i odricanjem od delanja prebaci loptu na druge da rješavaju njegove probleme. Bez odgovornosti, optimista očekuje da drugi kao svemoćni roditelji završavaju njegove poslove, a da on ne uprlja ruke; pesimista je razočaran i rezigniran što drugi to ne čine za njega. 

Kakve god da su okolnosti, postoje stvari koje, unutar njih, možete da učinite. Odlučiti da ne učinimo ništa je takođe odluka. Nismo prestali da budemo oni koji prave izbore, samo smo napravili izbor da čekamo da neko drugi uradi nešto umjesto nas. Odrekli smo se svoje slobodne volje. To je u isto vreme ljepota i užas slobode, slobodno možemo čak i da je se odreknemo. 

Čineći ono što možemo unutar okolnosti otvaramo nove mogućnosti za nas. Mijenjamo okolnosti. Ono što učinimo je ona jedna kap u moru okolnosti koja teče zajedno sa njima. Učeći da se ne povučemo iz nje, da budemo i u njoj, saznajemo postepeno da nije u pitanju samo jedna kap u velikom moru. Svaki naš optimistički čin je jedna takva kap i ako ne zaboravimo da mijenjamo samo onaj dio koji obuhvata naš život i ne pomislimo da treba da mijenjamo cijelo veliko more da bi to postigli, te kapi će biti dragocjene kao prva kiša poslije suše. 

Ono što ne možete, jer vam alternative vam nisu dostupne (npr. da letite, budete viši za 20 cm, promijenite nekog drugog...), možete da hoćete; ono što možete i imate moć da promenite, možete i da nećete, jer vam se ne dopadaju alternative koje vidite pred sobom. Ali, dok ne spojite Mogu i Hoću, niste optimista i najbolji scenario se ne ostvaruje, jer smo se kao stvaraoci povukli. Čineći ono što možemo pozivamo Život da nas iznenadi nepredviđenim alternativama i mogućnostima, kojima nam proširuje polje našeg ostvarenja. Dok ne probate ne možete znati koliko je često Život rad da se odazove ovom našem pozivu.