Mitropolit Joanikije: Kada dođe do sveopšteg pokajanja i preumljenja, sazidaće se obnovljena Lovćenska kapela

27.07.2022. god.

Svetom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, u kojoj je molitveno učestvovao Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, danas, 27. jula 2022. godine, u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske, počeo je sa radom okrugli sto “Pedeset godina od razaranja Njegoševe kapele na Lovćenu”.

Sabranima se poučnim slovom obratio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je poručio da se mi kroz sjećanje na zločin koji je izvršen nad kapelom, nad Njegošem, nad Lovćenom, stavljamo na stranu Njegoševog amaneta, stavljamo se na stranu onih koji su obnavljali Lovćensku kapelu poslije austrougarskog razaranja 1916. godine.

“Za nas je mnogo važno da njegujemo to sjećanje na žrtvenost, na golgotu, na stradanje i kapele i Njegoša. Kapela se žrtvovala i na nebo vaznijela i ona djeluje sa neba i ona se umnožava. Podignuto je do sada preko 20 lovćenskih kapela, ponajviše u Crnoj Gori, ali i u drugim srbskim zemljama i u dijaspori. Vidimo da ona djeluje, da raspeta kapela čisti našu savjest, da nas vraća Njegošu i Kosovskom zavjetu. I u tom pogledu, i u tom svjetlu, vidi se koliko je bila značajna borba za očuvanje kapele. Svaka riječ tada izrečena od Mitropolita Gavrila (Dožića), od Petra Lubarde i od ostalih profesora, stvaralaca, književnika, danas zlata vrijedi. Jedna slijepa sila prividno je odnijela pobjedu nad umom i nad najvećim autoritetima misli i stvaralaštva tog doba. Međutim, moralna pobjeda je na strani Mitropolita Danila (Dajkovića), na strani Mitropolita Gavrila (Dožića), na strani našeg Mitropolita Amfilohija, Petra Lubarde i ostalih velikih ličnosti koje smo pomenuli. I Mitropolit Amfilohije ušao je u tu borbu, zahtijevao je, obrazlagao, molio, kumio, zapovijedao, podsticao narod, budio savjest i on je otišao sa ovog svijeta uz svenarodni poklič Dogodine na Lovćenu, i on je i kosovski i lovćenski tajnovidac, zastupnik i Kosovskog i Lovćenska zavjeta”, poručio je Mitropolit Joanikije i dodao:

“Mi smo dužni da obnovimo Njegošev amanet, da podignemo crkvu na Lovćenu i da vratimo njegove svete i namučene kosti u kapelu na Lovćenu. Kada će to biti? To će biti kada dođe do sveopšteg pokajanja i preumljenja. Tada ćemo, ako Bog da, svi uzeti po jedan kamen na svoja ramena da iznesemo na Lovćen i od tog kamena u ime naše sloge i u ime obnove Njegoševog amaneta sazidaće se obnovljena Lovćenska kapela i izvršićemo Njegošev amanet.”

Besjeda Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija:

Ove godine navrašava se pedeset godina od rušenja Lovćenske kapele i razaranja groba Njegoševog. Taj događaj je takav da ga se stalno sjećamo, ali posebno ove godine treba da ga se sjetimo, i sjećamo ga se na liturgijski način, jer raspeta je Njegoševa kapela, raspet je Njegoš. To je golgota koja se upisala u život Crkve. Pogažen je Njegošev amanet, to je veliki grijeh. Od pamtivijeka se poštovala poslednja volja svakoga čovjeka, a za nas u Crnoj Gori Njegošev amanet je obavezujući više od svakog drugog ljudskog amaneta.

Dakle, kroz sjećanje na taj zločin, koji je izvršen nad kapelom, nad Njegošem, nad Lovćenom, mi se stavljamo na stranu Njegoševog amaneta, stavljamo se na stranu onih koji su obnavljali Lovćensku kapelu poslije austrougarskog razaranja 1916. godine i tu moramo posebno da istaknemo zasluge tadašnjeg Mitropolita, a potonjeg patrijarha srbskog Gavrila (Dožića).

Bio je plan tada kralja Aleksandra Karađorđevića, bio je čovjek svog vremena, na takav način razmišljao, da se Njegošu umjesto obnove kapele podigne mauzolej. Međutim, Crkva je bila protiv, htjela je da se obnovi kapela i to je jedna od prvih odluka Svetoga sabora Srpske obnovljene Pećke patrijaršije Srpske pravoslavne crkve. Mitropolit Gavrilo (Dožić) je lično išao kod kralja Aleksandra, nije se ustezao i ubijedio ga da odustane od tog nauma građenja mauzoleja, i uvjerio ga da je najbolje i najbogougodnije da se obnovi kapela, što je kralj, naravno, i prihvatio. Moramo, dakle, istaknuti zasluge Patrijarha srbskoga Gavrila, našega mitropolita.

Međutim, draga braćo i sestre, trebalo je da se udruži više, mnogo, bezbroj zlih sila pa da se sruši kapela na Lovćenu i da se Njegošev grob oskrnavi. Znamo koliki je bio pijetet prema Lovćenu, prema kapeli i prema Njegoševom grobu, kad je čak i u komunističko vrijeme na grbu Crne Gore stajala Lovćenska kapela. Šta se dogodilo sa Crnogorcima, da se usude da pogaze Njegošev amanet i da oskrnave Lovćen? Nažalost, prihvatili su misao ustaškog ideologa i jednog od najbližih saradnika Ante Pavelića, nažalost rodom iz Crne Gore, Savića Markovića Štedimlije. On je osmislio svu argumentaciju, i sabrao mnoštvo laži koje su prihvatili i naši komunisti. Ne bi to oni tako lako prihvatili, nego je tu bila i naredba Josipa Broza Tita. I tako su Crnogorci izgubili pamet, opčinjeni zlom argumentacijom Savića Markovića Štedimlije i pod naredbom Josipa Broza Tita odrekli se mišljenja i svoje slobode, a time i svoje vjere.

Govorilo se da obnovljena Lovćenska kapela nije ona ista, nije čak ni na istim temeljima, da je većih dimenzija, da nikada nije ni služila kao crkva. To je bila ta argumentacija, a pridodavalo se i to kako Njegošu u novom vremenu ne priliči da počiva u jednoj skromnoj crkvici, kapelici, nego da mu se pravi veliki mauzolej. Inžinjer koje obnavlja Lovćensku kapelu u vrijeme Kraljevine, Veliša Popović iz Podgorice demantovao je te laži sve, jer je on posvjedočio da je kapela podignuta na istim temeljima u istim dimenzijama i svi ljudi od struke i znanja su rekli da je obnova urađena sjajno i po tadašnjim najvećim standardima.

Dogodilo se, dakle, veliko zlo i Crna Gora treba da se pokaje za taj grijeh, a time bismo već jednom napravili otklon i od ustašluka, koji je djelimično otrovao Crnu Goru, a i od komunizma, koji je, nažalost, pomračio mnogo i misao i pamet i savjest Crne Gore. Treba da se pokajemo, treba da se oslobodimo. U tom pogledu treba da slijedimo put i Mitropolita, kasnijeg Patrijarha Gavrila (Dožića), ali isto tako i borbu Mitropolita Danila (Dajkovića) koji se junački usprotivio tom zlom projektu i zlom naumu. Treba da slijedimo najveće umove tog doba i Crne Gore i cijelog srpstva, ali i cijele Jugoslavije, da pomenem prvo Crnogorce: Petra Lubardu, Nika Martinovića, Uroša Martinovića, Rista Stijovića, Radoslava Boškovića, ima ih naravno još dosta iz Crne Gore, ali tu su i najugledniji beogradski profesori od kojih su se školovale generacije i generacije studenata iz Crne Gore. Tu je i Meša Selimović i Skender Kulenović, tu je i Miroslav Krleža, jedan od uglednih akademika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dakle, to je zlo prepoznato kao opšte zlo i ima tu nešto od one metafizičke borbe Gospoda sa satanom i sa njegovom vojskom, koju je Njegoš opisao u Luči mikrokozma.

A za nas je mnogo važno, da njegujemo to sjećanje na žrtvenost, na golgotu, na stradanje i kapele i Njegoša. Kapela se žrtvovala i na nebo vaznijela i ona djeluje sa neba i ona se umnožava. Podignuto je do sada preko 20 lovćenskih kapela, ponajviše u Crnoj Gori, ali i u drugim srbskim zemljama i u dijaspori. Vidimo da ona djeluje, da raspeta kapela čisti našu savjest, da nas vraća Njegošu i Kosovskom zavjetu. I u tom pogledu, i u tom svjetlu, vidi se koliko je bila značajna borba za očuvanje kapele. Svaka riječ tada izrečena od Mitropolita Gavrila (Dožića), od Petra Lubarde i od ostalih profesora, stvaralaca, književnika, danas zlata vrijedi. Jedna slijepa sila prividno je odnijela pobjedu nad umom i nad najvećim autoritetima misli i stvaralaštva tog doba.

Međutim, moralna pobjeda je na strani Mitropolita Danila (Dajkovića), na strani Mitropolita Gavrila (Dožića), na strani našeg Mitropolita Amfilohija, Petra Lubarde i ostalih velikih ličnosti koje smo pomenuli. I Mitropolit Amfilohije ušao je u tu borbu, zahtijevao je, obrazlagao, molio, kumio, zapovijedao, podsticao narod, budio savjest i on je otišao sa ovog svijeta uz svenarodni poklič “Dogodine na Lovćenu”, i on je i kosovski i lovćenski tajnovidac, zastupnik i Kosovskog i Lovćenska zavjeta.

Draga braćo i sestre, mi smo povodom pedeset godina od rušenja Lovćenske kapele, od njenog raspeća i od raspeća Njegoševog, zakazali danas i ovu Svetu službu, da se Bogu pomolimo u ovome Svetome hramu. Da se sjetimo misli Njegoševe, koji kaže da Gospod Hristos dođe u ovaj svijet da dobrodjetelj u hram osvešta. To je dosta težak stih za tumačenje, ali možemo ga razumijeti i tako da je Njegoš mislio da nijedna vrlina, nijedno dobro ljudsko, ni slava najvećih umova, nema neku vrijednost ako se ne dotakne svetinje i ako ne zablista kroz svetinju hrama. Zato je on ostavio zavjet da se sahrani u Crkvi Svetog Petra na Lovćenu, koju je on podigao. A kada god dolazimo na Svetu službu treba da se sjetimo Njegoševih riječi sa kraja Luče mikrokozma, kako on slavi Boga i ovaploćenje Hristovo i pjeva: Nebo tvojom hvalom odjekuje, zemlja slavi svoga Spasitelja.” On tu zapravo govori o Liturgiji i svoju Luču završava sa Liturgijom. Naravno, želio je da, počivajući u Crkvi Svetoga Petra na Lovćenu, postane učesnik vječne Liturgije.

Mi smo dužni da obnovimo Njegošev amanet, da podignemo crkvu na Lovćenu i da vratimo njegove svete i namučene kosti u kapelu na Lovćenu. Kada će to biti? To će biti kada dođe do sveopšteg pokajanja i preumljenja. Ponekad mi se čini da je taj dan blizu, da je Crna Gora shvatila da je učinjen veliki grijeh i veliko bezakonje, a ništa strašnije nema od gaženja amaneta. Mi taj grijeh treba da speremo sa svojih savjesti, a to ćemo učiniti kada dođe do dubljeg samosaznanja i pokajanja i kada napravimo otklon od zle komunističke misli i od kulta ličnosti Josipa Broza i kad se očistimo od ustašluka, koji je zahvatio donekle Crnu Goru. Naročito od tog momenta od kad je Crna Gora prihvatila misao Savića Markovića Štedimlije, ali je ne bi prihvatila da nije bilo kulta Josipa Broza, koji im je popio pamet i slobodu, i slobodu mišljenja i slobodu savjesti. Treba da toga postanemo svjesni, čovjeku je svojstveno da zaluta i da padne u zabludu, ali mu je još svojstvenije da se od zablude očisti i da krene pravim Božijim putem. Kada dođe do svenarodnog pokajanja i izmirenja tada ćemo, ako Boga da, svi uzeti po jedan kamen na svoja ramena da iznesemo na Lovćen i od tog kamena u ime naše sloge i u ime obnove Njegoševog amaneta sazidaće se obnovljena Lovćenska kapela i izvršićemo Njegošev amanet. Daće Bog! Vidimo to vrijeme, kad će ono doći ne znamo tačno, to zavisi i od naše savjesti, a i od Božije milosti. Neka Gospod rukovodi u ovome svetome dijelu obnove Lovćenska kapele i obnove Njegoševog amaneta. Amin, Bože daj!

Mitropolija

Izvor
Tanjug
foto: © Mitropolija crnogorsko-primorska/ vostok.rs

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

OTVORENA IZLOžBA ZORANA PETRUšIJEVIćA ZOPA

U Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju otvorena je izložba slika jednog od najpoznatijih vranjskih slikara Zorana Petrušijevića Zopa. Postavka pod nazivom 'Retrospektiva' obuhvata veliki broj Petrušijevićevi

Stevan Gajić: Narod Srbije talac kolonijalne, kompradorske vlasti koju je nametnuo Zapad

Nemojte od Vučića praviti entitet koji personifikuje Srbiju, niti izjednačavati srbski narod sa onim što Vučić radi, koga su Zapad i NATO postavili da nama vlada, poručio Gajić u...

RT: Američka mornarica se izvinjava zbog zločina na Aljasci

Tlingitsko selo uništeno 1882. godine prihvatilo je „odavno zakasneli” gest

Kazak – sinu: Odsad živi po svojoj pameti – više pred Bogom za tebe nisam odgovaran!

Piše: Arkadij Talisvejber

Hronika specijalne vojne operacije

za 28.10.2024.

PORODIčNO NASILJE I DALJE VELIKI PROBLEM U SRBIJI

Iako naš zakon jasno definiše da je dovoljan samo jedan akt nasilja kako bi se pokrenula procedura za zaštitu žrtve, žrtve u Srbiji u velikom broju slućajeva ne prijavljuju...

Ostale novosti iz rubrike »