Godišnji pomen mitropolitu Amfilohiju

30.10.2021. god.

Navršila se godina od zemaljske končine velikog pastira, jerarha naše Crkve, jednog od najznačajnijih teologa i ličnosti našega vremena, Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.

Na godišnjicu njegovog upokojenja, danas, 30. oktobra, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici Svetu zaupokojenu liturgiju i pomen na njegovom grobu. Sasluživali su Preosvećena gospoda episkopi: mileševski Atanasije, diseldorfski i sve Njemačke Grigorije, pološko-kumanovski Joakim, raško-prizrenski Teodosije, pakračko-slavonski Jovan, buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, budimljansko-nikšićki Metodije, marčanski Sava, vikar Patrijarha srbskog Porfirija, sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom iz više eparhija naše Crkve uz molitveno učešće vjernog naroda.

U liturgijskoj propovijedi nakon pročitanog začala iz Jevanđelja, Episkop raško-prizrenski g. Teodosije je kazao da nam Gospod kroz Sveto jevanđelje poručuje: Ko sluša reč moju i vjeruje u onoga koji me je poslao, ima život večni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život te da je u ovoj rečenici Gospod rekao sve što je potrebno za naš život i za naše spasenje.

“Potrebno je slušati riječ Božiju jer to nije obična riječ. U riječi Božijoj je sila Božija kojom se mi osvećujemo i spasavamo, a vjera je za nas potrebna, jer to su dveri našega bića. Vjerom mi otvaramo svoje srce, svoj um za Gospoda. Onaj ko ima vjere, on prima Gospoda i ne živi on nego živi Hristos u njemu”, besjedio je vladika Teodosije.

Episkop raško-prizrenski je objasnio da postoje dvije smrti i dva vaskrsenja: prva smrt je smrt duše, a druga je smrt tijela. Takođe, kako je kazao, još u ovome svijetu možemo vaskrsnuti dušom, a zasigurno ćemo i vaskrsnuti tijelom:

“Novi Adam Hristos, koji je istiniti Bog i istiniti čovjek, on je pobijedio i grijeh i smrt i đavola. On je po svemu bio čovjek, samo ne po grijehu. I zato što nije zgriješio, a živio je u ovom svijetu grešnom, Njemu je dat sud, da sudi svima ljudima i ovome svijetu. I svi će vaskrsnuti neminovno, ali će jedni vaskrsnuti za život vječni, a drugi će vaskrsnuti za sud. Onako kako živimo u ovom svijetu i kome smo služili ovdje u ovom životu, taj udio ćemo dobiti i u vječnom životu.”

Podsjećajući da danas u ovom Hramu Vaskrsenja, koji je plod ljubavi blaženog spomena našeg Mitropolita Amfilohija, uznosimo Gospodu molitve za spasenje naših duša, za spasenje cijeloga svijeta, za dušu našega Mitropolita Amfilohija, vladika Teodosije je kazao da nas je naš Mitropolit učio ljubavi Hristovoj ne samo riječju, već primjerom i životom.

“On je hodio putevima svojih otaca i sve što je naslijedio, on je to sačuvao i nadomjestio sve što je nedostajalo, sve u slavu Božiju, a za Crkvu Božiju i ovaj vjerni narod. A mi danas, blagodarni Bogu što smo imali učitelja, pastira, oca, slijedimo njegov put, nastavljamo njegovo djelo jer to je Božiji put koji vodi u vaskrsenje i život vječni. Ovaj hram je nešto najljepše u ovom gradu, poput Solomonovog hrama podignut je u slavu Božiju, i slava Božija ispunjava ovaj hram i osvećuje sve nas koji smo u njemu, ali ovaj hram je nama drag po tome što u njemu počivaju i mošti našeg dragog blažnog spomena Mitropolita Amfilohija. I mi se ovdje sabiramo i cjelivajući njegov grob, mi cjelivamo samoga Hrista kojim je on živio i za koga je živio”, zaključio je u svom arhipastirskom slovu Njegovo preosveštenstvo Episkop raško-prizrenski g. Teodosije.

Nakon pričešća vjernih služen je parastos blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, poslije kojeg se sabranima obratio Mitropolit Joanikije koji je kazao da se danas širom pravoslavne vaseljene, na godišnjicu upokojenja blaženopočivšega Mitropolita, u svim hramovima uznose molitve za pokoj njegove duše, ali da “isto tako osjećamo dokle se molimo Bogu za pokoj njegove duše, da se i on moli za nas”.

Blagoslov Njegove svetosti Patrijarha srbskog g. Porfirija svetome sabranju prenio je vladika mačvanski Sava koji je kazao da smo se danas sabrali u hramu koji je decenijama zajedno sa svojom pastvom zidao blažene uspomene Mitropolit Amfilohije, a koji je kruna njegovog tridesetogodišnjeg rada:

“Ali njegovog rada ne samo u zidanju ovoga i drugih hramova, nego u zidanju i izgrađivanju žive Crkve Božije, u izgrađivanju hrama Duha Svetoga. Ta Crkva Duha Svetoga, ta živa Crkva, se sabira po svodovima ovoga i drugih mnogobrojnih hramova i manastira koje je svojim trudom, i vašom pomoću, obnovio blaženopočivši Mitropolit prije svega da zablagodari Bogu za sve i za sva, za sva dobra koja nam je Gospod dao. Da zablagodari Bogu za život prije svega, za razum, za mogućnost da spoznamo šta je to i koji je Božiji put. Da zablagodarimo Bogu za mogućnost krštenja, članstva i života i življenja u Crkvi, življenja u zajednici, izgrađivanje zajednice ljubavlju.”

Vladika Sava je kazao da se okupljamo u hramu da zablagodarimo Bogu i na ljudima, na našim bližnjima, krvnim, ali i duhovnim srodnicima, i onima koji nas duhovno izgrađuju. Naglasio je da smo se danas okupili da zablagodarimo Bogu što je ovom narodu u ovo vrijeme dao ličnost, arhijereja u ličnosti, blažene upomene Mitropolita Amfilohija, koji je vaskrsao i duhovno rodio ovaj narod:

“Zato braćo slobodno možete ponoviti riječi apostola Pavla koji je rekao: Takav nam arhijerej trebaše. Vi ste imali arhijereja koji je kao drevni prorok iz drevnih vremena vodio narod kroz pustinju. Tako je i on vodio narod kroz duhovnu pustinju da bi ga izveo u blagoslovenu i obećanu zemlju, koja je sloboda i radost u Duhu Svetome i već ovdje na zemlji predokušaj Carstva nebeskoga koje iščekujemo. Arhijereja ste imali koji je bio stražar i čuvar vaših duša, koji je imao revnost za dom Božiji, ali i revnost i ljubav za svakoga od vas pojedinačno. Zato poslušajte apostola Pavla koji veli: Sjećajte se svojih starješina koji vam propovijedaše riječ Božiju, gledajući na svršetak njihova života, ugledajte se na vjeru njihovu.”

Preosvećeni vladika mačvanski Sava je podsjetio da je svršetak života Mitropolita Amfilohija bio blagosloven, i za njega i za sve nas, a da je vjera njegova, koju je utvrdio i propovjedao i koju nam je ostavio, da smo svi rođeni za Carstvo Božije i da je jedini spas, kako je govorio i pisao u Jagnjetu, u Hristu Gospodu našem, koji se kao jagnje nevino prinio na žrtvu za svakoga od nas:

“Ali koji je istovremeno i pastir koji brine o svakoj duši povjerenog mu stada. Njegovu vjeru, dakle u Hrista Gospoda koga treba voljeti, kome se treba moliti, i koga se jedino treba bojati, sačuvajte u svojim srcima. Još jednom vam prenosim blagoslove Njegove svetosti Patrijarha Porfirija koji se danas zajedno sa cjelokupni sveštenstvom naše Crkve moli za pokoj duše Mitropolita Amfilohija, i sa svima nama se moli da Gospod nastani njegovu dušu u Saboru svetih, a da mu među nama bude vječna slava i hvala i vječan pomen”, poručio je Episkop marčanski Sava, vikar Patrijarha srbskog.

Mitropolit Joanikije je nakon toga se u svom obraćanju podsjetio na riječi našega blaženopočivšeg Mitropolita, koji je činio ogromna, monumentalna, nepregledna djela, da mu je i vasiona bila mala i tijesan ovaj stvoreni svijet.

“Od kad je prešao iz ovoga svijeta u novi život, nekako možda i još se više divimo i njegovo djelo sagledavamo iz neke nove neobične perspektive. Ali ono što je ipak jasno, on je nosio Gospoda Isusa Hrista i blagodat Njegovu i Duh Njegov u svome srcu, i mudrošću Božijom bio je osjenjen i sila riječi Božije djelovala je kroz njegovu riječ. Imali smo arhijereja koji je bio i ostao sasud blagodati Duha Svetoga, čovjeka takve ljubavi i takve revnosti da je svega sebe prinio na žrtvu Gospodu Isusu Hristu, ali to znači istovremeno i svome narodu i svakome od nas pojedinačno. On je tako i govorio da se kroz žrtvu dostiže do ljubavi i da bez žrtve ne možemo dostići smisao života i da u svakom dobrom djelu imamo sadržanu žrtvu, a to je zapravo Hristova golgotska žrtva”, besjedio je Mitropolit Joanikije.

Blaženopočivši Mitropolit se često uspinjao na golgotu Hristovo, i tu se, kako je naglasio Visokopreosvećeni vladika Joanikije, osjećao najsigurnijim i tada je bio najjači jer je bio sa Hristom:

“I nije se odvajao od Njega ni u vremenima kada je izgledalo da je sve mirno i lijepo, a posebno u onim vremenima kada je trpio teškoće i uvrede. Drugi čovjek, sve mi se čini bilo ko od nas, da se našao u situaciji kakvoj je on bio kad je došao u Crnu Goru, klonuo bi duhom koliko je bilo prepreka, koliko mreža lukavstva, pakosti i zlobe, koje su ga odmah počele loviti. Ali su se grdno prevarili. To je bio Amfilohije koji se nije dao uloviti pa su se te mreže polako, ali sigurno, raspadale kao paučina”, naglasio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Istakao je da je trebala snaga duha i ogromna hrabrost i vizija da se nešto uradi od onako spepeljene Crne Gore, ali da je Mitropolit Amfilohije osjećao onaj oganj vjere koji tinja, a koji mu je ostavio njegov prethodnik Mitropolit Danilo. Po njegovim riječima on je došao da razgori taj oganj vjere i da očisti, spali, sve nečisto, a da još ljepšim pokaže ono što je zdravo i čisto.

“On je znao šta je Crna Gora i šta Crna Gora baštini, a znao je takođe dobro, i to je često govorio, šta nije Crna Gora, šta je rđa koju treba skloniti sa lica Crne Gore. I on je u tome, kao čovjek koji ima svoj životni vijek, u potpunosti uspio i svima nama pokazao. I vratio Crnu Goru njoj samoj, vratio je Njegošu, Svetom Petru, Svetom Savi, Svetom Kirilu i Metodiju. Vratio je Hristu, vratio je tamo gdje je ona uvijek i bila, ali ponekad se nama tako učini da je ona neđe otišla, kao što mnogi i čine pa bježe i od sebe i od svojih predaka, i od svojih korijena i od svojih svetinja, i od svoje vjere i svoje braće, i od svoje djece.”

Mitropolit Amfilohije je kao novi Sveti Petar Cetinjski, kao novi Njegoš, kao novi Marko Miljanov, ostavio predubok trag i kao arhijerej, kao pastir, kao učitelj i prosvetitelj, kao nemar i objedinitelj naroda:

“Posebno kao onaj koji je po ugledu na Hrista Gospoda pretrpio premnogo uvreda, optužbi, laži, kleveta, i trpi i dan danas. I dan danas neki bi da uznemire njegov grob jer nemaju mira, toliko je Amfilohije uzdrmao sve ono što je lažno i sve ono što je vještačko, i svaki falsifikat pokazao da je lažan”, rekao je i dodao da u našoj istoriji imamo takve arhijereje u čiji red je dostojno stao naš blaženopočivši Mitropolit.

Podsjetivši da se on upokojio uoči Svetoga Petra Cetinjskoga, a da je na dan Svetoga Petra bio u Cetinjskom manastiru počivajući u svome kivotu, a na Njegošev dan njegovo napaćeno tijelo predato majci zemlji, Mitropolit Joanikije je naglasio da se samo po sebi pokazalo da imamo tri sveta i velika arhijereja. Kako je objasnio zbog toga smo ove godine imali i “Dane Mitropolita Amfilohija”, kao što smo ranijih godina imali “Njegoševe dane”, te da su to zapravo jedni te isti dani sa kojima će se nastaviti.

Govoreći o Mitropolitovom daru za ljude, za svakoga čovjeka, ukazao je na to da je on treperio pred tajnom ljudskog bića, zato što je treperio pred tajnom Hrista Boga živoga, ovaploćenoga i Spasitelja. Bio je izvrstan pedagog, imao je veliki dar za djecu… i pored svih muka koje je trpio nosio je radost života.

“Njegovo lice je sijalo još ovdje na zemlji, ali smo uvjereni da će zasijati i u vječnosti. Vječan mu spomen”, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je svoju besjedu završio blagodarnošću svima koji su došli, posebno zvaničnicima Crne Gore, za koje je kazao da se još uvijek nisu odvojili od naroda, te da se nada će i ostati zajedno sa svojim narodom: “Da će ispuniti sve ono što od njih narod očekuje jer kroz sve to nekako gledamo i zavjet našega blaženopočivšega Mitropolita koji nas je učio da se odreknemo svake sebičnosti, da ne budemo ljudi ograničeni svojim malim, sitnim, zemaljskim interesima nego da se žrtvujemo jedni za druge, da se žrtvujemo za svoju otadžbinu, da se žrtvujemo za budućnost našega naroda i našega potomstva.”

Po završetku Svete službe Božije, arhijereji, sveštenstvo, dragi gosti, vjerni narod, sabrani u Hristu pomolili su se i na grobu našeg oca Mitropolita Amfilohija i na taj način okončali ovu današnju spomen službu.

Molitvenom sabranju prisustvovali su predsjednik Skupštine i Vlade Crne Gore Aleksandar Bečić i Zdravko Krivokapić, ministri i narodni poslanici, predsjednici pojednih opština i partija, mnogobrojni predstavnici javnog i kulturnog života.

“Dani Mitropolita Amfilohija” biće nastavljeni sjutra Svetom liturgijom u Cetinjskom manastiru i Duhovnom akademijom u organizaciji Bogoslovije Sv. Petra Cetinjskog u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, sa početkom u 19 časova.

Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh Svetoga trona pećkoga g. Amfilohije (Radović) usnuo je u Gospodu 30. oktobra 2020. godine, uoči praznika Svetog Petra Cetinjskog. Sahranjen je 1. novembra u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.

Vječnaja pamjat našem voljenom Mitropolitu Amfilohiju!

Vesna Dević

Fotografija: Boris Musić
Mitropolija crnogorsko-primorska

Izvor
Tanjug
foto: © Boris Musić / Mitropolija crnogorsko-primorska/ vostok.rs

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Nema govora o mobilizaciji – Kremlj

Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.

„RT.Dok: Vreme naših heroja” počelo na Mećavniku uz pozdrave Ljubimove, Kosačova, Zaharove, Kusturice…

U srbskom Drvengradu – “selu Emira Kusturice” – otvoren je 22. novembra uveče međunarodni festival dokumentarnog filma “RT.Dok: Vreme naših heroja”.

Hronika specijalne vojne operacije za 22.1..2024.

Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za